REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-99/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u Z. protiv tuženika O. H. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. Š. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & Š. R. iz Z. radi utvrđenja nedopuštenosti odluka o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 22. travnja 2024., poslovni broj: 4 Pr-8451/2020-41, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Žalbe tuženika O. H. d.o.o. Z. i tužitelja Z. Š. iz Z. djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično se uvažavaju pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 22. travnja 2024., poslovni broj: 4 Pr-8451/2020-41

a) potvrđuje u točki III i IV izreke

b) preinačava u točki I i II izreke te se sudi:

1. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 3. rujna 2020. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 21. svibnja 2018. nije dopuštena.

2. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 25. rujna 2020. kojom je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 21. svibnja 2018. nije dopuštena."

II Svaka stanka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 25. rujna 2020. kojom je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 21. svibnja 2018. nije dopuštena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 3. rujna 2020. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 21. svibnja 2018. nije dopuštena".

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za vraćanjem na rad na radno mjesto E. & H. S. A. S. R., ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelj po punomoćniku i osobno te tuženik. 3. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj po punomoćniku pobija prvostupanjsku odluku u točki II, III i IV izreke zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) te zbog odluke o trošku i predlaže da drugostupanjski sud donese odluku kojom prihvaća ovu žalbu kao osnovnu u cijelosti te preinači prvostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija žalbom na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tužitelju, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje u dijelu koji se pobija žalbom. Traži trošak žalbenog postupka.

3.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a budući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, zatim da izreka presude proturječi razlozima navedenim u obrazloženju presude, što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Navodi da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju, a teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, zatim da iz isprava koje su dostavljene u spis, odnosno dokumenta Pregled prodajnih rezultata u segmentu "A. s.", ne proizlazi da su postojali opravdani razlozi za otkaz, već je vidljivo da se prihod s klijentom Z. ostvario u 2019., ali je isti otkazan u 2020., te da je logično da ukoliko se uveća prihod za 50,88 tisuća USD za 2019. i onda odmah umanji za 50,88 tisuća USD u prvom kvartalu 2020., vrlo jednostavna matematika nalaže da nema stvarnog prihoda u 2019., niti pada prihoda u 2020. pa da je stoga tuženik bitno utjecao na iznose ukupno prikazanih prihoda u 2019. i 2020., što na krajnje zavaravajući način, značajno i gotovo presudno utječe na izvođenje zaključka o postojanju opravdanog razloga za otkaz i da je stoga prvostupanjski sud neispravno protumačio sadržaj isprava koje se nalaze u sudskom spisu, što je rezultiralo donošenjem pogrešnog zaključka o postojanju opravdanih razloga za otkaz i bitnom povredom odredba parničnog postupka.

3.2. U odnosu na navode otkaza prema kojima je došlo do smanjenja opseg prodaje aplikacijskih proizvoda na tržištu R. H. pa posljedično i do smanjenja opsega poslova radnog mjesta A. S. R., tužitelj ističe da iz materijalnih dokaza i njegovog iskaza proizlazi da do nikakvog smanjenja opsega prodaje niti pada prihoda nije došlo te da u odnosu na socijalni odabir prije otkazivanja, poslodavac nije u odluci o otkazu ugovora o radu naveo koji su kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz i da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je socijalni izbor proveden sukladno Zakonu o radu. Tužitelj ističe da tuženik u Odluci o otkazu ugovora o radu nije ništa naveo vezano za zakonske kriterije te da u odluci nema obveznog sadržaja o tome koje je radnike uspoređivao i po kojoj osnovi, kojem od uspoređenih radnika radni odnos traje duže, a kojem kraće, koji je od uspoređenih radnika stariji od drugih, koje obveze uzdržavanja terete pojedine radnike, kako su vrednovani pojedini kriteriji, koji je kriterij bio odlučujući, slijedom čega tuženik nije postupio u skladu sa svojom zakonskom obvezom provođenja socijalnog odabira, već je kasnije u tijeku postupka nastojao konvalidirati navedeni propust na način da je u sudski spis dostavio Tablicu bez ikakvih vrednovanja o odlučujućim kriterijima pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, a predmetna Tablica nije bila niti spomenuta u Odluci o otkazu niti joj je bila priložena te da prema Zakonu o radu predmet rasprave u radnom sporu može biti jedino Odluka o otkazu i razlozi u njoj navedeni pa da nije dovoljno samo paušalno navesti da je zakonska procedura ispoštovana, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo, a posebno odredbe članaka 151. stavak 1. točka 1., 115. stavak 2 i 135. stavak 3. Zakona o radu.

3.3. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud uslijed pogrešne odluke o glavnoj stvari, pogrešno odlučio i u pogledu troškova parničnog postupka.

4. Tužitelj je osobno pravovremeno podnio dopunu žalbe (predana preporučeno na poštu 7. svibnja 2024.) u kojoj navodi da su u pregledu prihoda tuženika, odnosno tablici koju je kao dokaz u sudski spis predao tuženik, vidljivi prihodi od različitih neimenovanih društava u kojima se kontinuirano kroz kvartale ostvaruje prihod, međutim da 4 stavke ukazuju na značajnu pogrešku i to da u 2019. ukupni prihodi iznose USD 304,55 tisuća, a u 2020. USD 224,95 tisuća, zatim da je pod pozicijom ZABA d.d. vidljiv prihod u periodu FY19-Q3 (treći kvartal 2019.) u iznosu od USD 35,18 tisuća, FY19-Q4 (četvrti kvartal 2019.) u iznosu od USD 15,7 tisuća, odnosno ukupno USD 50,88 tisuća za 2019., u periodu FY20-Q1 (prvi kvartal 2020.) pod klijentom Z. d.d. vidljivo je storniranje prihoda iz proteklog perioda u iznosu od USD 50,88 tisuća, odnosno u iznosu koji odgovara prihodima istog klijenta u periodu treći i četvrti kvartal 2019. te da osim storniranja prihoda klijenta Z. d.d. za isti proizvod koji je bilježen kao pozitivan iznos u 2019., u cijeloj 2020., nije na navedenom klijentu bilo drugih prihoda pa da je iz navedenog vidljivo da se promet, odnosno prihod s klijentom Z. d.d. nije ostvario niti u 2019., niti u 2020., bez obzira na podatke iskazane u tablici i da se radi o namjernom krivom evidentiranju ispravka pogreške u iskazivanju prihoda u 2020., koja je trebala biti napravljena na način da se u 2019. isprave podaci o prihodima vezanim za klijenta Z., odnosno da se umanje prihodi za iste negativne iznose klijenta Z. u 3. i 4. kvartalu 2019., što u konačnici znači da su u 2020. prihodi povećani u odnosu na isti period 2019, za USD 22,15 tisuća, a ne smanjeni kako je neispravno prikazano u tablici koju je sastavio tuženik.

4.1. Tužitelj zaključno navodi da ukoliko bi se dao ispravan prikaz storniranja prihoda ukupni prihodi u 2019. iznosili bi USD 253,67 tisuća, a 2020. USD 275,82 tisuće što je povećanje prihoda u 2020. od USD 22,15 tisuća u odnosu na 2019.

5. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže žalbu i dopunu žalbe odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o poslovno uvjetovanom otkazu.

6. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku odluku u točki I i IV izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP-a, predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u točki I izreke i odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te u točki IV naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine u točki I i IV izreke i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

6.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a budući da obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na točku I pobijane odluke nije jasno, kontradiktorno je samo sebi i protivno sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku te predstavlja pogrešno utvrđeno činjenično stanje na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je tužitelj nakon zaprimljenog upozorenja od 11. rujna 2020. nastavio s neprimjerenom i agresivnom komunikacijom s još širim krugom zaposlenika D. i s D. povezanih osoba, da je tuženik u odgovoru na tužbu konkretno specificirao i dostavio prvostupanjskom sudu sve sporne poruke koje predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i to konkretno poruke koje je tužitelj uputio višem nadređenom radniku A. G. putem WhatsApp aplikacije dana 11. rujna 2020., poruke upućene putem WhatsApp aplikacije R. M. od 12. rujna 2020., e- mail poruku tužitelja upućenu širem krugu menadžera tuženika od 14. rujna 2020., e- mail poruku upućenu naređenom radniku V. K. te e-mail poruku upućenu 18. rujna 2020. na 12 visoko rangiranih menadžera tuženika, a koje poruke potvrđuju sve navode tuženika iz Odluke o izvanrednom otkazu i to da je tužitelj nakon upozorenja od 11. rujna 2020. nastavio s neprimjerenom i agresivnom komunikacijom s radnicima tuženika i povezanih društava zaključno s porukom od 18. rujna 2020. te da su ovakvu komunikaciju tužitelja potvrdili svjedoci saslušani tijekom parničnog postupka i da prvostupanjski sud sve navedeno nije cijenio uz obrazloženje da se u Odluci o otkazu navodi samo e-mail tužitelja od 18. rujna 2020., koji je naveden samo radi definiranja vremenskog slijeda događaja.

6.2. Dalje u žalbi tuženik navodi da je stav prvostupanjskog suda potpuno neprihvatljiv i odstupa od postojeće suske prakse jer je tuženik jasno i decidirano opisao postupanje tužitelja i konkretne povrede radne obveze koje je počinio te da je iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedvojbeno jasno zbog čega je otkazan ugovor o radu tužitelja, zatim da tuženik nije naknadno, nakon donošenja odluke o otkazu i tijekom postupka proširivao razloge za otkaz, a da tumačenje prvostupanjskog suda da bi obveza poslodavca bila popisati izričito i taksativno svaku poruku koju je tuženik uputio tužitelju, nema uporišta u Zakonu o radu niti u postojećoj sudskoj praksi, zatim da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja i to neprimjerenu i agresivnu komunikaciju tužitelja u razdoblju nakon izrečenog upozorenja 11. rujna 2020. do 18. rujna 2020., tim više što je prvostupanjski sud u odnosu na poruku od 18. rujna 2020. već utvrdio kako ista predstavlja povredu radne obveze, dok ostalu dokumentaciju u spornom razdoblju, kao i iskaze vezane za istu neosnovano i pogrešno nije cijenio prilikom donošenja pobijane odluke.

6.3. U odnosu na daljnji razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i to povredu radne obveze prijavljivanja štete nastale za poslodavca ili rizika da bi šteta mogla nastati jer tužitelj nije pravodobno obavijestio poslodavca o sumnjama u nepravilnost u radu tužitelju nadređenih radnika, koje se sumnje odnose na razdoblje prije srpnja 2020., a iznesene su tek nakon saznanja za poslovno uvjetovani otkaz, tuženik navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda kako se radi i paušalnim navodima tuženika koje nije moguće ispitati jer je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka materijalnim dokazima i iskazima svjedoka nesporno dokazao kada je tužitelj saznao za redoviti otkaz ugovora o radu, kada je tužitelj podnio prijavu, da se ista odnosi na tužitelju nadređene osobe, da se navodne nepravilnosti odnose na razdoblje prije srpnja 2020. i da je iz dostavljenih internih akata tuženika, kao i ugovora o radu te iskaza saslušanih svjedoka i drugih dokaza nesporno da je tužitelj na navedeni način počinio povredu radne obveze.

6.4. Tuženik dalje u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u točki 28. obrazloženja, koji se odnosi na nesuradnju tužitelja s C.&E. odjelom tuženika vezano za prijavu koju je tužitelj podnio protiv nadređenih osoba i postupanje tužitelja protivno odredbama Kodeksa etičkog i poslovnog ponašanja budući da je iz iskaza svjedokinje C. M. i e-mail poruke tužitelja od 22. rujna 2020 te iz e-mail poruka C.&E. odjela tuženika od 19. listopada 2020., nesporno da je tužitelj između ostalog dostavio C.&E. odjelu razbijeni mobitel bez ikakvih podataka, dok je sve relevantne podatke, prema vlastitom iskazu, prebacio na drugi mobitel koji je odbio dostaviti tuženiku i da tuženik nije mogao provjeriti navode tužitelja na temelju informacija dostavljenih od tužitelja pa da je na navedeni način prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.5. Osim toga tuženik navodi kako je u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu jasno navedeno da se ugovor o radu otkazuje i zbog druge važne činjenice – potpunog gubitak povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika zbog počinjenih osobito teških povreda radnih obveza, a posebno prijetnji upućenih od strane tužitelja i iz razloga što je tužitelj postupio protivno prihvatljivim standardima poslovne komunikacije te interesima tuženika, što je samo za sebe osobito važna činjenica i opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, o čemu se prvostupanjski sud uopće nije očitovao u pobijanoj odluci, iako je u točki 24. i 30. obrazloženja utvrdio neprimjerenu komunikaciju tužitelja prema tuženiku pa se i u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati.

6.6. Zaključno navodi da je zbog neosnovane i pogrešne odluke o nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, prvostupanjski sud pogrešno odlučio i u pogledu troškova parničnog postupka.

7. Tužitelj na žalbu tuženika nije odgovorio.

8. Žalbe su osnovane.

9. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, međutim osnovano tužitelj i tuženik navode da su prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te je u odluka u suprotnosti s provedenim dokazima, odnosno materijalnim dokazima iz sudskog spisa i iskazima saslušanih svjedoka, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, odlučne činjenice može utvrditi i ovaj drugostupanjski sud ocjenom dokaza izvedenih u prvostupanjskom postupku, a koje je prvostupanjski sud nije ocijenio ili ih je pogrešno ocijenio i to primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, prema kojoj će drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i dokaza koji se nalaze u sudskom spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a takvu odluku drugostupanjski sud može donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te vraćanje tužitelja na radno mjesto E.& H. S. A. S. Representative ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

11. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tuženik 3. rujna 2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, a nakon toga 25. rujna 2020., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zatim da je tužitelj u roku propisanom Zakonom o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR) protiv predmetnih odluka podnio zahtjeve za zaštitu prava i u odnosu na iste odluke u zakonskom roku pokrenuo radni spor.

12. U odnosu na sporne činjenice, koje se odnose na predmetne odluke o otkazu ugovora o radu, iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tuženik 3. rujna 2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, uz otkazni rok od mjesec dana i dva tjedna za koje vrijeme je tužitelj oslobođen od obveze rada i uz obrazloženje da je kod tuženika došlo do smanjenja opsega prodaje aplikacijskih proizvoda na tržištu R. H. pa je posljedično smanjen opseg poslova radnog mjesta A. S. R. na kojem je zaposlen tužitelj i da je poslodavac kao dio ekonomskih mjera u cilju optimizacije resursa i troškova poslovanja primoran smanjiti broj izvršitelja navedenog radnog mjesta sa tri na dva izvršitelja te da je pri donošenju odluke otkazu ugovora o radu tužitelju poslodavac primijenio kriterije iz članka 115. stavka 2. ZR-a u odnosu na trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika,

- da je tuženik o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga obavijestio tužitelja putem e-maila 5. kolovoza 2020.

- da prema Pregledu troškova plaća i materijalnih prava radnika u segmentu A. S., ukupni godišnji trošak iznosi 395.462 tisuće dolara,

- da prema Pregledu prodajnih rezultata u segmentu A. S., ukupni godišnji prihod iznosi 224.93 tisuće dolara,

- da je tuženik 25. rujna 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć jer da je tužitelj kontinuirano tijekom kolovoza i rujna 2020 slao niz e-mail poruka i poruka putem WhatsApp aplikacije zaposlenicima, nadređenim radnicima i radnicima zaposlenim u upravljačkim funkcijama D. i s D. povezanim osobama te poslovnim partnerima D., u kojim porukama je komunicirao neprimjereno i neprofesionalno te prijetio, optuživao i vrijeđao radnike D. i s D. povezanih osoba, a posebno A. G., V. K. i R. M. te prenosio povjerljive informacije D. poslovnim partnerima, a posebno porukom od 31. kolovoza 2020.

- da je poslodavac zbog neprimjerenih poruka 11. rujna 2020. uputio tužitelju Upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

- da je u obrazloženju izvanrednog otkaza dalje navedeno da je tužitelj i nakon Upozorenja kojeg je uredno zaprimio, nastavio s daljnjom neprimjerenom i agresivnom komunikacijom s još širim krugom zaposlenika i povezanim osobama te da je zadnju poruku prije Odluke o izvanrednom otkazu, uputio 18. rujna 2020. s naslovom: „Ozbiljan incident uzrokovan od A. HR M. B. K.“, da je poslodavcu neprihvatljivo opisano ponašanje radnika koji ne prihvaća poslovno uvjetovane razloge za otkaz te svjesno i namjerno stvara pritisak na sve uključene radnike društva (prijetnjama, vrijeđanjem i omalovažavanjem) te kontaktiranjem poslovnih partnera i odavanjem povjerljivih informacija istima uz daljnje prijetnje javnog objavljivanja takvih informacija, čime uzrokuje ili može uzrokovati štetu poslodavcu, zatim se tuženik poziva na obveze radnika koje su ugovorene Ugovorom o radu, zatim na dodatne obveze koje je tužitelj preuzeo potpisivanjem Ugovora o povjerljivim informacijama, na članak 38. Pravilnika o radu društva, na Kodeks etičkog i poslovnog ponašanja D., na Politiku D. o zaštiti informacija, na Politiku D. o prihvatljivom korištenju sustava i resursa, zatim da je tužitelj povjerljive podatke poslodavca učinio dostupnim većem broju trećih osoba i to partnera poslodavca i doveo u sumnju sposobnost osoba koje će preuzeti daljnju komunikaciju s tim partnerima,

- da je kao daljnja povreda radne obveze tužitelja u odluci o otkazu navedeno da je tužitelj tek nakon što je saznao za poslovno uvjetovane razloge za otkaz ugovora o radu, iznio poslodavcu niz sumnji i optužbi na nepravilnosti u radu nadređenih radnika tužitelja, koje se odnose na period prije srpnja 2020., čime je povrijedio obvezu prijavljivanja štete nastale za poslodavca jer o navodnim rizicima nije pravodobno obavijestio poslodavca i da tužitelj u više navrata nije htio surađivati s C.&E. odjelom društva radi ispitivanja prigovora koji je sam podnio te je uskratio ili uništio informacije koje su vlasništvo D., a koje su potrebne za potpuno i točno ispitivanje prigovora te da je poslodavac zbog ovakvog ponašanja tužitelja u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika s obzirom da je postupio protivno prihvatljivim standardima poslovne komunikacije te interesima poslodavca pa zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da poslodavac nije omogućio tužitelju iznošenje obrane jer raspolaže materijalnim dokazima o počinjenim povredama i smatra da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca omogućavanje iznošenja obrane jer s obzirom na težinu opisnih povreda, obrana radnika ne bi mogla utjecati na odluku poslodavca o nemogućnosti nastavka radnog odnosa,

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj 4 Pr-8451/2020-6 od 9. lipnja 2021., na temelju članka 313. stavka 1. ZPP-a, spojio parnicu poslovni broj Pr- 8815/2020 na parnicu poslovni broj Pr-8451/2020 radi zajedničkog raspravljanja,

- da je tuženik u sudski spis dostavio ispis e-mail i WhatsApp poruka koje potvrđuju navode odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu

- da su saslušani svjedoci R. S. M., B. K., C. M. M., V. K. i A. G. potvrdili u cijelosti navode Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i navode Odluke o izvanredno otkazu ugovora o radu,

- da tužitelj u iskazu osporava opravdani razlog za otkaz ugovora o radu jer nije došlo do smanjenja prodaje aplikacijskih proizvoda na tržištu R.H. niti je smanjen opseg poslova za njegovo radno mjesto, da je tuženik financijske rezultate promatrao kroz razdoblje od dvije godine, u kojem nije bilo nikakvih negativnih trendova, već je bio blagi rast prihoda, zatim da je tužitelj stariji od gđe B. i gđe M. i da je gđa A. M. M. bila kraće zaposlena kod tuženika pa da nije jasno na koji je način poslodavac bodovao kriterije pri otkazivanju ugovora o radu i koji je bio prevladavajući, da u Politici D. nije naveden WhatsApp kao nedopuštena komunikacija, da nikada nije prijetio, optuživao i vrijeđao radnike, kao što nije niti odao povjerljive informacije jer je povjerljiva informacija ona koja može D. izazvati poslovnu štetu u kontekstu izgubljenog prihoda ili izgubljene prilike, a da su njegove poruke u stvari uzastopne molbe i zahtjevi V. K. i A. G. da objasne i iskomuniciraju s partnerima tranziciju i kadrovsku rošadu, odnosno tko će preuzeti i zaštiti njihovu investiciju koju su s njim dogovorili u prethodnom razdoblju od dvije godine, s obzirom da su poslovni partneri bili zabrinuti za svoje investicije jer ih nitko nije obavijestio o njegovom odlasku iz Društva.

13. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 3. rujna 2020., uz zaključak da je u segmentu u kojem je zaposlen tužitelj došlo do pada prihoda i da se tom razinom prihoda ne mogu financirati radnici te da je u cilju poboljšanja poslovanja provedena reorganizacija poslovanja na način da je na radnom mjestu A. S. R. od tri radnika koja su bila zaposlena u tom Odjelu, utvrdio viškom jednog radnika, odnosno tužitelja i da je autonomno pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna, koliki mu je potreban broj izvršitelja i koje organizacijske jedinice te da poslodavac ima pravo i smanjiti broj izvršitelja određenog radnog mjesta i poslove radnika koji je utvrđen viškom rasporediti na druge radnike, zatim da je tuženik pri odluci o otkazu ugovora o radu primijenio kriterije iz članka 115. stavka 2. ZR-a, da je tužitelju već tijekom srpnja i kolovoza 2020. rečeno od strane V. K. i A. G. da će se otkaz temeljiti na socijalnom kriteriju, a da je tužitelj bio upoznat sa socijalnim kriterijima razvidno je iz e-mail poruke od 11. kolovoza 2020.

14. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje nedopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obrazloženjem da je tuženik postupanje tužitelja prije 11. rujna 2020. sankcionirao Upozorenjem na povrede radne obveze i iste povrede nije mogao ponovno sankcionirati i Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da je tužitelj zadnji e-mail, na koji se tuženik u Odluci o otkazu ugovora o radu poziva, poslao 18. rujna 2020. pa je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2020. donesena u roku predviđenom u članku 116. stavku 2. ZR-a, zatim da je poslodavac u obvezi prilikom otkazivanja ugovora o radu jasno i decidirano opisati postupanje radnika i takvo postupanje dovesti u vezu s kršenjem njegove radne obveze, a da nije dovoljno općenito navesti da neko postupanje radnika predstavlja neprimjereno i nedopušteno postupanje te da poslodavac ne može tijekom parničnog postupka proširivati razloge za otkaz, a da je tuženik u Odluci o otkazu ugovora o radu naveo kako je tužitelj nakon Upozorenja od 11. rujna 2020., nastavio s neprimjerenom i agresivnom komunikacijom s još jednim krugom zaposlenika i s D. povezanih osoba te da je zadnju poruku prije donošenja odluke o otkazu uputio 18. rujna 2020. s naslovom: "Ozbiljan incident uzrokovan od strane A. menadžera B. K.", koja je poruka upućena širokom krugu visoko rangiranih menadžera tuženika te da u poruci B. K. i R. M. optužuje za odmazdu, dok B. K. optužuje i za incident vezan uz pokušaj dostave Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu pa prvostupanjski sud zaključuje da se radnik dužan pridržavati pravila o primjerenoj komunikaciji, što je tužitelj propustio učiniti i da je postupio protivno Politici tuženika o prihvatljivom korištenju sustava i resursa, kojom je propisano da se poslovna komunikacija mora voditi na profesionalan način, dok ostale povrede radne obveze koje su tužitelju Odlukom stavljene na teret tuženik nije dokazao. Prvostupanjski sud dalje zaključuje da iako je tužitelj slanjem e-maila od 18. rujna 2020., postupio protivno Politici tuženika o prihvatljivom korištenju sustava i resursa da takvo postupanje tužitelja ne opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu jer je izvanredni otkaz najteža sankcija koja se radniku izriče u slučaju osobito teškog kršenja radne obveze ili druge osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na njegovo ili slično radno mjesto.

16. O žalbi tužitelja

16.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdane razloge za poslovno uvjetovani otkaz temeljene na padu prihoda u segmentu A. S. jer prema podacima koje je dostavio tuženik, a tužitelj ih nije osporio kao nevjerodostojne, i to prema Pregledu troškova plaća i materijalnih prava radnika i Pregledu prodajnih rezultata u segmentu A. S., ukupni godišnji rashodi iznose 395.462 tisuće dolara, a ukupni godišnji prihodi iznose 224.93 tisuće dolara pa kada se uzmu u obzir i žalbeni navodi tužitelja o otkazanoj ugovorenoj usluzi Z. b. d.d. Z. u iznosu od USD 50,88 tisuća i dalje su rashodi znatno veći od prihoda u segmentu A. S. zbog čega poslodavac ima pravo, kao dio ekonomskih mjera u cilju optimizacije resursa i troškova, smanjiti broj izvršitelja predmetnog Odjela, a radne zadatke raspodijeliti na ostale izvršitelje. Naime, smanjenje broja radnih mjesta radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i uštede te ostvarenja poslovnih ciljeva, opravdani je razlog za poslovno uvjetovani otkaz. Opravdano je poslove i radne zadatke radnika koji je proglašen viškom prenijeti na druge već zaposlene radnike pa pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je autonomno pravo poslodavca odrediti sistematizaciju radnih mjesta, organizirati proces rada ili organizaciju poslovanja prema svojim potrebama, a sve u cilju ekonomskog rasta i racionalnog poslovanja D.

16.2. Prema odredbi članka 115. stavka 2. ZR-a poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Poslodavac je dužan kriterije iz članka 115. stavka 2. ZR-a razmotriti i primijeniti, a u odluci o otkazu ugovora o radu navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, odnosno iz odluke o otkazu mora biti vidljiva objektivnost poslodavca u ocjenjivanju radnika te radnik ima pravo znati na temelju kojih kriterija je utvrđen viškom, odnosno zbog kojih kriterija mu je otkazan ugovor o radu. Stoga u odluci o otkazu ugovora o radu puka formulacija prepisana iz Zakona o radu nije objektivni pokazatelj načina ocjenjivanja radnika i primjene navedenih kriterija niti iz takve formulacije radnik zna na temelju kojeg kriterija je upravo on dobio poslovno uvjetovani otkaz. U konkretnoj situaciji tužitelj je stariji od preostale dvije radnice u odjelu A. S. te ima i više radnog staža od radnice A. M. M., koja s druge strane ima uzdržavane članove pa je u odluci o otkazu ugovora o radu trebao biti jasno razrađeno ocjenjivanje radnika, usporedba radnika, zatim kojem je kriteriju poslodavac dao prednost i zašto, a što je u predmetnoj odluci propušteno učiniti. Tuženik je u sudski spis dostavio tablicu, koja je prema naznačenom datumu sačinjena 9. srpnja 2020. i u kojoj su popisani radnici predmetnog segmenta, radno mjesto, razina karijere, zadnji datum zaposlenja, dob i broj uzdržavanih članova, dok iz tablice ne proizlazi način bodovanja pojedinih kriterija ili konkretni parametri na temelju kojih je tužitelj proglašen viškom, a niti je tablica sastavni dio Odluke o otkazu ugovora o radu. Osim navedenog neprihvatljivi su navodi prvostupanjskog suda da je tužitelj još tijekom srpnja i kolovoza znao kako će se bodovati i kategorizirati radnici u odjelu A. S. pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu jer su ga o tome obavijestili V. K. i A. G. i da je njegovo saznanje vidljivo iz e-mail poruke od 11. kolovoza 2020. Naime, tužiteljevo saznanje o kriterijima koje će poslodavac primijeniti jasno je i iz Zakona o radu: trajanje zaposlenja, dob i obveze uzdržavanja pa je to mogao znati i bez da ga je poslodavac o tome obavijestio, međutim poslodavac ni tada nije obrazložio tužitelju kako i na koji način je bodovao radnike, odnosno kako je primijenio tzv. socijalne kriterije iz članka 115. stavka 2. ZR-a. Tek iz odgovora na tužbu i iskaza B. K. proizlazi da je tuženik ispred godina radnog staža i dobi, dao prednosti radniku s uzdržavanim članovima, a svi navodi o socijalnim kriterijima u materijalnim dokazima predstavljaju analizu i promišljanja tuženika te njegove zaključke o razlozima odabira poslodavca. Upravo u e-mailu od 11. kolovoza 2020., koji pogrešno cijeni i tumači prvostupanjski sud, tužitelj moli B. K. objašnjene koji su to kriteriji iz hrvatskih zakona koje koristi lokalni tim za ocjenu i odlučivanje da će on biti osoba koja će izgubiti posao i pita je li to što nije žena, što nema obitelj i djecu, što nije ekonomski ugrožen i što će se najlakše nositi s novom situacijom, a odgovor B. K. je i dalje da se odluka temelji na socijalnim aspektima. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije postupio u skladu sa svojom zakonskom obvezom provođenja socijalnog odabira i da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je socijalni izbor proveden sukladno ZR-u pa je stoga u odnosu na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je u tom dijelu uvažena žalba tužitelja kao osnovana te je preinačena točka II izreke prvostupanjske presude, na način da je utvrđena nedopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja od 3. rujna 2020.

17. O žalbi tuženika

17.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u roku iz članka 116. stavka 2. ZR-a jer je tužitelj zadnju poruku neprimjerenog sadržaja uputio 18. rujna 2020., a poslodavac je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio 25. rujna 2020., s obzirom da u slučaju višekratnog kršenja obveza iz radnog odnosa, rok za izvanredni otkaz iz članka 116. stavka 2. ZR-a ne počinje teći od trenutka saznanja poslodavca za prvu povredu radne obveze, već s obzirom na kontinuirano i cjelovito trajanje povrede radne obveze, odnosno u okolnostima povrede koja se vrši u dužem neprekidnom trajanju, rok za izvanredni otkaz ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika jer upravo kontinuitet takvog postupanja radnika opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-642/2015-2 i 5275/2019-2).

17.2. Iz činjeničnog stanja utvrđenog na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj neprimjerenim porukama upućenim nadređenim osobama i širokom krugu menadžera tuženika, poslovnih partnera te s tuženikom povezanih osoba povrijedio obveze iz radnog odnosa utvrđene Ugovorom o radu, prema kojima je radnik dužan pridržavati se Pravila etike i poslovnog ponašanja tuženika, u svakom trenutku djelovati u najboljem interesu poslodavca, zaštiti i ne otkrivati poslovne i povjerljive informacije D. ni jednoj osobi u D. ili drugom poslovnom subjektu, zatim odredbe Kodeksa etičkog i poslovnog ponašanja D. prema kojima se radnik prema kolegama i zaposlenicima dužan odnositi s međusobnim poštivanjem i dostojanstvom, u cilju čega će politika D. osigurati radno okruženje slobodno od uznemiravanja i da je uznemiravanje zabranjeno u bilo kojem obliku; fizičkom, verbalnom ili neverbalnom, a prijetnje se neće tolerirati te odredbe Politike D. o prihvatljivom korištenju sustava i resursa prema kojima se poslovna komunikacija mora voditi na profesionalan i zakonit način i nije dopušteno koristiti sustav i resurse, uključujući e-mail i pristup Internetu u svrhu uznemiravanja, lažnih ili omalovažavajućih izjava o bilo kojem pojedincu ili subjektu i radi odavanja povjerljivih informacija.

17.2. Protivno citiranim odredbama Ugovora o radu i akata tuženika, tužitelj je između ostalog:

- 31. kolovoza 2020. uputio e-mail nadređenim osobama i velikom broju poslovnih partnera s predmetom: „Vidimo se uskoro na nekim drugim putovanjima i putovima; želim, nadam se i obećavam vrlo brzo, zasad doviđenja“, u kojem je između ostalog naveo da su viši menadžeri tuženika, nakon analize uvjeta i trendova lokalnog tržišta zaključili da na hrvatskom tržištu nema dovoljno potencijala za aplikativna rješenja, da transformacijski projekti koje su zajedno gurali kako bi se pozicionirali kao glavni dobavljači nisu realni, ostvarivi i postojeći s njihovim odgovarajućim uvidom da slijedi stalni pad u prodaji aplikativnih rješenja, glasali i predložili smanjenja broja izvršitelja s tri na dva, bazirano na socijalnim, a ne poslovnim razlozima pa su tako odlučili da bi to bilo njegovo radno mjesto, da je pokušavao organizirati za poslovne partnere glatku tranziciju koju zaslužuju, uzimajući u obzir zaista velike napore koje su ulagali u ostvarenje zajedničke vizije, kao i vrlo osjetljive stvari na kojima su radili i činjenicu da su oni sa svojom upornošću i energijom, kao partneri doveli reformske projekte do zrele faze, ali žalostan je što mora reći da nije bilo interesa, povjerenja, podrške i želje za taj korak od ljudi odgovornih za aplikativna rješenja, koji smatraju i komuniciraju da ovi koraci i nisu tako važni, dok je na kraju poruke naveo pozdrav i navod: „pažljivo vas pratim“,

- da je I. B., direktor C. za d. d.o.o. Z., kao jedan od poslovnih partnera tuženika, 31. kolovoza 2020. na e-mail tužitelja odgovorio da ako je ovo što im je priopćeno činjenica i konačna odluka da je vrlo upitna na mnogim područjima i jasan znak O. niske razine dosljednosti i snage u ostvarenju onog što je O. obećao u zamjenu za prednost koju je tražio od njih, zatim kakvu je vrstu tranzicije tužitelj i O. imao na umu s obzirom da je u ovoj fazi nemoguće na taj način poremetiti prodajni proces bez ogromnog rizika od potpunog gubitka klijenta i gubitka poslovnog ugleda i njihovog i poslovnog partnera, da socijalni kriterij, nakon svega što su napravili i što rade u smislu ulaganja i nastojanja da zajedničkom vizijom i porukom dođu do najviših državnih dužnosnika, zvuči kao dobra šala i da će uskoro zatražiti pojašnjenje ovog razloga, zatim da je ovakav način komunikacije vrlo opasna poruka koju će poslati ne samo partnerima, već istovremeno i državnim dužnosnicima, na koje su počeli utjecati aktivnostima koje predstavljaju snagu i prednost njihovog tehnološkog portfelja, a osim toga pokazuje veliko nepoštovanje odnosa prema svojim partnerima,

- 14. rujna 2020. uputio e-mail nadređenom radniku, odnosno regionalnom direktoru V. K., kojim mu je zaprijetio da prvi idući puta kad ga vidi na njegovim accountima, vrlo je vjerojatno da će imati prijavu na još par instanci za neovlašteno prisvajanje acconunta, a da to jednako vrijedi i za sve accounte koji se nalaze na njegovoj Teritory listi, čemu je prethodio e-mail V. K. upućen 13. rujna 2020. (u vrijeme bolovanja tužitelja zbog kojeg bolovanja tužitelju nije tekao otkazni rok, za vrijeme kojeg je ujedno i oslobođen od rada) A.M.M. i I. B. da se sve aktivnosti vezane za K. prebace na njega jer će on voditi sales proces,

- 18. rujna 2020. uputio poruku visoko rangiranim menadžerima tuženika u kojima je iznio niz optužbi u odnosu na B. K., direktoricu ljudskih resursa i predstavnicu tuženika te R. M. direktora ljudskih resursa u korporaciji O..

17.3. Tužitelj je i putem WhatsApp aplikacije, bez obzira što ista nije utvrđena Politikom D. o prihvatljivom korištenju sustava i resursa, kao sustav kojeg nije dopušteno koristiti izvan profesionalne sfere, poslao više neprimjerenih, uvredljivih i prijetećih poruka i to:

- R.M. u razdoblju od 4. rujna 2020. do 13. rujna 2020.,

- B. K. u razdoblju od 28. kolovoza 2020 do 11. rujna 2020.

- A. G. u razdoblju od 6. srpnja 2020. do 14. rujna 2020.

17.4. Sadržaj materijalnih dokaza potvrdili su svjedoci R. S. M., B. K., C. M. M., V. K. i A. G.

17.5. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da je tuženik postupanje tužitelja prije 11. rujna 2020. sankcionirao Upozorenjem na povrede radne obveze i da iste povrede ne može ponovno sankcionirati Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, međutim osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije ocijenio materijalne dokaze i iskaze svjedoka o neprihvatljivom ponašanju tuženika nakon 11. rujna 2020., osim povrede počinjene 18. rujna 2020. i da prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda da je poslodavac u Odluci o izvanrednom otkazu dužan opisati svaku pojedinu povredu, a da nije dovoljno općenito navesti da neko postupanje radnika predstavlja neprimjereno i nedopušteno postupanje. Naime, na temelju članka 120. ZR-a otkaz mora biti u pisanom obliku i poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, stoga Zakon o radu ne određuje točno propisani oblik odluke, osim pisane forme, a otkaz mora biti obrazložen na način da radnik može sa sigurnošću zaključiti zbog kojih je to razloga dobio otkaz. Poslodavac je u odluci o otkazu jasno naveo da otkaz donosi jer je radnik kontinuirano tijekom kolovoza i rujna 2020. slao e-mail i WhatsApp poruke zaposlenicima, nadređenim radnicima i radnicima zaposlenim na upravljačkim funkcijama D. i s D. povezanih osoba te poslovnim partnerima D., u kojima je komunicirao iznimno neprimjereno i neprofesionalno, prijetio, optuživao i vrijeđao radnike D. i s D. povezane osobe te prenosio povjerljive informacije D. poslovnim partnerima D., posebno porukom od 31. kolovoza 2020., zbog čega je poslodavac 11. rujna 2020 uputio radniku Upozorenje zbog navedenih povreda, koje je tužitelj uredno zaprimio, a da se radnik na upozorenje oglušio i nastavio dalje s neprimjerenom i agresivnom komunikacijom s još širim krugom zaposlenika D. i s D. povezanih osoba te da je zadnju poruku uputio 18. rujna 2020. nakon čega je poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Obrazloženje Odluke o izvanrednom otkazu, kao i činjenice koje su u ovom postupku utvrđene, ne ostavljaju nikakve dvojbe o razlozima otkaza pa je tužitelj znao razloge zbog kojih je dobio otkaz i isti su potpuno jasni iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-737/2013 i Revr- 129/2018), tim više što je otkazu prethodilo pisano upozorenje radniku na povrede obveza iz radnog odnosa, a tužitelj je na isti način nastavio postupati i nakon primljenog upozorenja.

17.6. Prema shvaćanju ovoga suda poruke koje je tužitelj slao nadređenim osobama i menadžerima društva nakon 11. rujna 2020. predstavljaju neprimjerene i uvredljive poruke u odnosu na zaposlenike D., zatim neprofesionalno ponašanje tužitelja i postupanje protivno potpisanom Ugovoru o radu, kao i Pravilima etike i poslovnog ponašanja D., Kodeksu etičkog i poslovnog ponašanja D. i Politici D. o prihvatljivom korištenju sustava i resursa. Potpuno opravdano poslodavac ovakvo ponašanje tužitelja cijeni kao neprihvatljivo i neprofesionalno, kao i da je ovakvim povredama radnih obveza u potpunosti narušen odnos povjerenja između poslodavca i radnika zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

17.7. Ujedno, uz navedene činjenice koje je prvostupanjski sud propustio analizirati i ocijeniti, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da niti povreda od 18. rujna 2020. odnosno e-mail u kojem tužitelj direktoricu ljudskih resursa optužuje za incident, a direktora ljudskih resursa u korporaciji D., R. M. za odmazdu i koja je poruka upućena visoko rangiranim menadžerima društva, ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, s obzirom da ovakva poruka predstavlja postupanje tužitelja suprotno potpisanom Ugovoru o radu tužitelja, kao i obvezi primjene i postupanja po naprijed navedenim aktima D.

17.8. Povrede koje je počinio tužitelj (e-mail poruka od 14. rujna 2020, e-mail poruka od 18. rujna 2020, više WhatsApp poruka upućenih R. M., A. G. i V. K.) nakon što je od strane poslodavca pisano upozoren na svoje postupke, predstavljaju osobito teške povrede radne obveze zbog kojih je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu iz članka 116. ZR-a.

17.9. U konkretnom slučaju dovoljno je da sud utvrdi valjanost otkaza u odnosu na jedan otkazni razlog pri čemu ne bi bilo potrebe utvrđivati druge otkazne razloge (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-68/10), međutim ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj nakon što mu je saopćeno da će dobiti poslovno uvjetovani otkaz, upućivao prijeteće poruke o odnosu na nadređene osobe i to širem krugu osoba društva i poslovnih partnera, a nakon toga izvršio prijavu moguće štete za društvo od strane nadređenih osoba za koje navodne podatke znao i prije otkaza ugovora o radu, uz činjenicu da je prijava ostala nepotvrđena i nedokazana jer je tuženik uskratio potpune i cjelovite podatke nadležnom odjelu tuženika, a što je tuženik u ovom postupku dokazao materijalnom dokumentacijom dostavljenom u sudski spis (ispisom elektroničke komunikacije) i iskazom svjedokinje C. M. M.

17.10. Polazeći od utvrđenja da je u potpunosti narušen odnos povjerenja između poslodavca i radnika i da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, da je tuženik pisano upozorio radnika na povrede radnih obveza, da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava u kojem je obrazložio svoje postupanje i da poslodavac nije prihvatio zahtjev za zaštitu prava tužitelja i nije izmijenio svoju odluku te da su razlozi otkaza potpuno jasni tužitelju kao

da

radniku, opravdani su navodi u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu postoje okolnosti zbog kojih je nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane. U svezi navedenog pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen je u odluci poslovni broj: Revr-826/2014-2 od 3. lipnja 2014. i glasi: "Također, obzirom na ozbiljnost povreda iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane. Pri tome valja istaći da bi propust poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane bio pravno relevantan samo u slučaju ako otkaz ugovora o radu ne bi uslijedio da je tužitelju omogućena obrana, a to u ovoj pravnoj stvari nije slučaj…". Stoga u ovoj pravnoj stvari nije odlučno što tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane jer odluka poslodavca ne bi bila izmijenjena, a koju činjenicu je ujedno i poslodavac naznačio u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

18. Stoga je u odnosu na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno ocijenio materijalne dokaze i iskaze svjedoka, zatim propustio odlučiti o svim bitnim činjenicama te pogrešno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je u tom dijelu uvažena žalba tuženika kao osnovana te je preinačena točka I izreke prvostupanjske presude, na način da je tužitelj odbijen s ovim dijelom tužbenog zahtjeva.

19. S obzirom da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena, potvrđena je odluka prvostupanjskog suda u točki III izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanje na radno mjesto.

20. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka utemeljena na članku 154. stavku 4. ZPP-a jer su stranke jednako uspjele u odnosu na glavne zahtjeve.

21. Iz navedenih razloga, a na temelju istog zakonskog članka, svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

22. Slijedom navedenih razloga, na temelju članka 373.a stavak. 1. točka 2. i stavak 4. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 14. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić