REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1242/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IJ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 16. siječnja 2024., broj: Pp-2215/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljene IJ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljena IJ je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru okrivljena IJ proglašena je krivom za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 eura. Istom presudom okrivljenici je temeljem članka 58. stavaka 1. i 2. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u koju je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza, te joj je naloženo platiti troškove postupka u iznosu od 25,00 eura.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljena IJ je pravodobno podnijela žalbu u kojoj u bitnome navodi da nije sporno da je inkriminiranog dana upravljala vozilom no da je premještala vozilo na drugu lokaciju jer je bilo parkirano na invalidskom parkingu, a kada je krenula da izvrši tu radnju iza nje je policijsko vozilo upalilo rotacije i zaustavilo ju. Ističe da je prihvatila alkotestiranje no da je neposredno prije istog konzumirala alkohol i da nije prošlo više od 3 minute, a popila je čašicu likera a prije toga čašu gemišta i smatra da tako visoka utvrđena koncentracija alkohola ne može biti točna. Nadalje navodi da u rješenju nema broja uređaja za mjerenje alkohola u organizmu i postavlja pitanje je li policijski djelatnik osposobljen za rukovanje takvim uređajem, i ističe da sud to nije obrazložio u svojoj presudi. Također navodi da nije točno da je ona odugovlačila postupak, te da je tražila suočavanje koje je sud neosnovano odbio, da je potpisala zapisnik o utvrđenoj koncentraciji alkohola jer nije imala namjeru ga čitati i bila je uvjerena da joj to neće štetiti. Ističe da je majka, da radi kao konobarica u tvrtki ...MR d.o.o. gdje prima plaću u iznosu od 900,00 eura, i prilaže dokumentaciju.
2.1.Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.
3.Žalba nije osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za koji je prvostupanjski sud iznio valjane i dostatne razloge.
6.U odnosu na žalbene navode žaliteljice koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu, ovaj je Sud mišljenja da su isti neosnovani iz razloga što je iz spisu priležećeg zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 12. lipnja 2022., broj: 1026007887, razvidno da je okrivljenica izjavila da je konzumirala oko 0,5 litara gemišta oko 00,05 sati a da je postupanje prema istoj započelo u 00,45 sati dok je samo ispitivanje obavljeno u 00,59 sati, dakle prošlo je više od 15 minuta od kad je okrivljenica navela da je konzumirala alkohol do samog testiranja od strane policijskih službenika, a izmjerena koncentracija alkohola u organizmu je 1,82 g/kg što je umanjeno za 0,1 g/kg pa iznosi 1,72 g/kg, a koji je zapisnik bez ikakvih primjedbi okrivljenica vlastoručno potpisala na licu mjesta. U zapisniku je također naveden serijski broj i model uređaja za ispitivanje Dräger 6810 ARCN-0634, pa su navodi okrivljenice iz žalbe u tom dijelu neosnovani.
6.1.Što se tiče ostalih navoda iz žalbe okrivljenice, ovaj Sud smatra da su isti paušalni i usmjereni na umanjenje prekršajne odgovornosti okrivljenice, jer ista ističe kako prvostupanjski sud nije proveo suočavanje koje je ista predložila u svojoj obrani, i nije utvrđivao ispravnost uređaja za ispitivanje alkohola u organizmu i ovlaštenost policijskog djelatnika za rukovanje istim, no za naglasiti je da je sud okrivljenicu pozivao na raspravu u dva navrata, prvi je puta opravdala svoj nedolazak i dostavila je pisanu obranu, dok je drugi puta uredno primila poziv i nije na raspravu pristupila, a svoj nedolazak nije opravdala. Okrivljenica je uredno obaviještena u smislu članka 109.a PZ-a, odnosno da se u postupku rasprava može održati i donijeti presuda i bez njezina prisutstva. Budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri raspravljeno i sve odlučne činjenice utvrđene da se temeljem istih može donijeti odluka o krivnji okrivljenice za prekršaj koji joj se stavlja na teret, te da se ista nije pojavljivala na zakazanim raspravama pred sudom, prvostupanjski sud je zakonito zaključio dokazni postupak i donio presudu.
7.Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenice ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenice za prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 900,00 eura a koja je kazna ublažena ispod zakonom propisanog minimuma, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok navodi žaliteljice iz žalbe nisu takve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, koja je već ublažena.
8.Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9.Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji joj omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenice, dok žaliteljica navodima žalbe nije dovela u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.
10.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11.Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. listopada 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
