98. P-756/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB 23759810849, zastupan po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 382,20 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Alan-Stjepka Sorića, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 11. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 382,20 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužitelj zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 31,85 € od 10.01.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 07.02.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 07.03.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 06.04.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 06.05.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 06.06.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 06.07.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 08.08.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 06.09.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 06.10.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 07.11.2023. do 31. siječnja 2024.

- 31,85 € od 06.12.2023. do 31. siječnja 2024.

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Stranica 1 od 9

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 428,08 €.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 62,50 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29. rujna 2003. godine oko 13,15 sati na državnoj cesti br. 45 između mjesta Kapelica i Rogoža, došlo do prometne nezgode na način da je ŽL upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] te dolaskom od oko 500 m od mjesta Roguža, ulaskom u blagi lijevi zavoj uslijed neprilagođene brzine kretanja vozila stanju i uvjetima na kolniku, prešao vozilom na suprotnu prometnu traku kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela vozila reg. oznaka [registarska oznaka] u prednji lijevi dio vozila reg. oznaka [registarska oznaka], s kojim je iz suprotnog smjera upravljala SL. Odgovornost ŽL utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K-160/04 od 30.09.2004. godine. Na dan štetnog događaja osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽL, bilo je osigurano obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti kod tuženika, broj police [broj police], dok je na dan štetnog događaja osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala SL, bilo osigurano obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti kod tužitelja, broj police [broj police]. Tužitelj je povodom ovog štetnog događaja, RL, koja je u predmetnom štetnom događaju sudjelovala kao putnica u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], temeljem presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1731/05, isplatio sveukupni iznos od 129.633,30 kn. Tužitelj je povodom ovog štetnog događaja, ZL, koja je u predmetnom štetnom događaju sudjelovala kao putnica u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], temeljem presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-2163/05 i Presude Općinskog suda u Kutini br. P-692/03 do dana 19.05.2008. godine isplatio ukupni iznos od 238.605,16 kn. Tuženik je na ime nespornog dijela isplatio tužitelju ukupno iznos od 190.000,00 kn. S obzirom na gore navedeno, tužitelj je ustao tužbom kojom je potraživao daljnji iznos od 178.237,96 kn. Postupak je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-5570/08, te je okončan sklapanjem izvansudske nagodbe dana 24.10.2008. godine. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 4.560,00 kn, tužitelj se dana 26.01.2009. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 06.05.2009. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 08.05.2009. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 4.560,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

2. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 08.02.2010. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 22.04.2010. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 22.04.2010. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

Stranica 2 od 9

3. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 02.02.2011. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 23.02.2011. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 25.02.2011. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos

4. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 24.01.2012. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 08.02.2012. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 02.03.2012. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

5. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 24.01.2013. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 08.02.2013. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 12.02.2013. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

6. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 11.12.2013. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 30.12.2013. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 03.01.2014. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

7. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 19.01.2015. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 10.02.2015. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 18.02.2015. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

8. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 19.01.2016. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 17.02.2016. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su

Stranica 3 od 9

stranke dana 22.02.2016. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

9. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 25.01.2017. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 07.02.2017. godine očitovao na način da dopunu regresnog zahtjeva smatra osnovanom, te su stranke dana 10.02.2017. godine sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 2.880,00 kn, po kojem sporazumu je tuženik postupio i isplatio nagođeni iznos.

10. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL, sada Ž) daljnjeg iznosa od 5.760,00 kn, tužitelj se dana 09.08.2019. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 19.11.2019. godine očitovao na način da je otklonio dopunu regresnog zahtjeva tužitelja navodeći kako se radi o nagođenoj stvari. Slijedom navedenoga, tužitelj je dana 03.01.2020. godine ustao tužbom kojom potražuje navedeni iznos. Postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-10/20, te je u navedenom postupku dana 31.03.2021. godine donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2381/21 od 15.11.2021. godine.

11. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL, sada Ž) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 06.03.2020. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 10.03.2020. godine očitovao na način da je otklonio dopunu regresnog zahtjeva tužitelja navodeći kako se radi o nagođenoj stvari. Slijedom navedenoga, tužitelj je dana 01.06.2020. godine ustao tužbom kojom potražuje navedeni iznos. Postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-878/20, te je u prvom stupnju dana 11.03.2021. godine donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2112/21 od 15.09.2022. godine.

12. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL, sada Ž) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 28.01.2021. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva. Tuženik se dana 02.03.2021. godine očitovao na način da je otklonio dopunu regresnog zahtjeva tužitelja navodeći kako se radi o nagođenoj stvari. Slijedom navedenoga, tužitelj je dana 23.03.2021. godine ustao tužbom kojom potražuje navedeni iznos. Postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-517/21, te je u prvom stupnju dana 20.10.2021. godine donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1352/22 od 28.07.2023. godine.

13. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za

Stranica 4 od 9

ZL, sada Ž) daljnjeg iznosa od 2.880,00 kn, tužitelj se dana 03.03.2022. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva, čiji je primitak tuženik potvrdio slanjem obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od dana 04.03.2022. godine. Tuženik se u zakonskom roku nije očitovao o osnovanosti dopune regresnog zahtjeva tužitelja, te je tužitelj stoga dana 09.05.2022. godine ustao tužbom kod ovoga suda. Postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-893/22, te je u prvom stupnju dana 12.04.2024. godine donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

14. Budući da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini posl br. P-692/03 izvršio isplatu (na ime rente za ZL, sada Ž) daljnjeg iznosa od 382,24 €/2.880,00 kn, tužitelj se dana 06.02.2023. godine obratio tuženiku sa dopunom regresnog zahtjeva, čiji je primitak tuženik potvrdio slanjem obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od dana 06.02.2023. godine. Tuženik se u zakonskom roku nije očitovao o osnovanosti dopune regresnog zahtjeva tužitelja, te je tužitelj stoga dana 11.04.2023. godine ustao tužbom kod ovoga suda. Postupak se vodio kod ovog suda pod brojem P- 803/23, te je dana 17.11.2023. godine donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, po kojoj je presudi tuženik postupio i isplatio tužitelju cjelokupni dosuđeni iznos.

15. Tužitelj nadalje navodi da je izvansudska nagodba od 24.10.2008. među strankama bila sklopljena u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-5570/08, te je tuženiku u trenutku sklapanja nagodbe bilo poznato kako će za tužitelja, a onda posljedično i za tuženika, nastati daljnje obveze plaćanja (na ime rente za ZL, sada Ž) i to upravo u iznosima u kojima je tužitelj stavljao dopune regresnog zahtjeva koje je tuženik ocijenio osnovanima. Također, sporazum o izvansudskoj od 24.10.2008. godine nagodbi je sastavio tuženik te također ukazuje da je tuženik za godine 2008. – 2017. uredno postupao po dopunama regresnog zahtjeva tužitelja, te da je stoga očito kako je u trenutku sklapanja sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 24.10.2008. niti tuženik nije smatrao da bi se tužitelj sklapanjem sporazuma odrekao od budućih potraživanja utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom, sa čijim je sadržajem bio upoznat i tuženik. Slijedom navedenog, tužitelj regresno potražuje utuženi iznos od 382,20 €.

16. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i to iz razloga što smatra da su sva tužiteljeva potraživanja proistekla iz predmetnog štetnog događaja stranke regulirale sklapanjem izvansudske nagodbe od 07.02.2017. Navodi da je u vrijeme sklapanja navedenog Sporazuma tužitelj bio upoznat sa svim svojim obavezama, pa tako i s obvezom za plaćanje rente koju je nastavio plaćati, pa tako i tijekom 2023. god, slijedom čega je gore navedena nagodba valjana, a učinci Sporazuma su takvi da tužitelj nema pravo na utuženu naknadu jer se u Sporazumu od 07.02.2017. god. navodi kako se tužitelj isplatom ugovorene naknade smatra u cijelosti izmirenim s potraživanjima iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe i prigovor zastare te osporava i tijek zateznih kamata.

17. Tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu navodi kako je navedena nagodba sadržajno identična svim ranije potpisanim nagodbama temeljem ovog štetnog događaja, te kako je slijedom činjenice da je tuženik postupao po svim do sada

Stranica 5 od 9

sklopljenim nagodbama razvidno kako se predmetna nagodba ne odnosi, niti je intencija stranaka bila da se odnosi, na buduća potraživanja na ime isplaćene rente za ZL, sada Ž te da je tuženik uredno i redovito postupao po predmetnim nagodbama dostavljenima uz tužbu od 2009. do 2017. godine. Također, ukazuje kako je sporazum o izvansudskoj nagodbi sastavljen od strane tuženika, kao i svi raniji sporazumi, temeljem kojih je tuženik uredno i redovno postupao, odnosno tužitelju naknadio iznose na ime isplaćene rente za ZL, sada Ž. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, navodi kako je njegova tražbina prema tuženiku tražbina s osnova regresa koja se temelji izravno na odredbi čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. S obzirom za ovu tražbinu zakonom nije određen neki drugi rok zastare, mjerodavan je opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. S obzirom da je tužitelj tek nakon što je oštećenoj osobi isplatio odštetu imao pravo od tužitelja zahtijevati naknadu, to je zastara počela teći prvog dana nakon izvršene isplate (čl. 215. st. 1. ZOO-a). Ne radi se o tražbini naknade štete između stranaka pa je pogrešno shvaćanje tuženika da bi zastara počela teći od tužiteljevog saznanja za obvezu plaćanja rente. S obzirom da od dana nakon dana najranije isplaćenog iznosa odštete naknada kojeg se potražuje pa do podnošenja tužbe nije istekao petogodišnji zastarni rok, istaknuti prigovor zastare nije osnovan, kako u odnosu na najranije isplaćeni tako i u odnosu na ostale kasnije isplaćene iznose.

18. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u priklop spisa Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K-160/04, policu osiguranja broj [broj police osiguranja](list 13 spisa), uvjeti osiguranja 303-0801 (list 14-17 spisa), Presudu Županijskog suda u Sisku posl br. Gž-2163/05 od 19.2006. godine (list 18-21 spisa), Presudu općinskog suda u Kutini posl. br. P-692/03 od 28.02.2007. godine (list 22- 30 spisa), Sporazume o izvansudskim nagodbama od dana: 24.10.2008. (list 31 spisa), 06.05.2009. (list 35 spisa), 22.04.2010. (list 39 spisa), 23.02.2011. (list 43 spisa),08.02.2012. (list 47 spisa), 12.02.2013. (list 56 spisa), 03.01.2014. (list 56-58 spisa), 10.02.2015. (list 61-62 spisa),22.06.2016. (list 64 spisa),10.02.2017. (list 69 spisa), Dopune regresnog zahtjeva od 26.01.2009. (list 32-33 spisa), 08.02.2010. (list 36-37 spisa),02.02.2011. (list 40-41 spisa), 24.01.2012.(list 44-45 spisa) , 25.01.2013. (list 48-49 spisa),11.12.2013. (list 53-54 spisa), 19.01.2015. (list 59-60 spisa), 19.01.2016.( list 100-101 spisa), 25.01.2017.(list 66-67 spisa), 07.08.2019.(list 70-71 spisa), 27.02.2020. (list 98-99 spisa), 28.01.2021.(list 122- 123 spisa), 03.03.2022.(list 149-150 spisa), 06.02.2023.(list 171-172 spisa) i 01.02.2024.(list 191-192 spisa), Dopise tuženika od: 06.05.2009. (list 34 spisa), 22.04.2010. (list 38 spisa), 22.02.2011. (list 42 spisa), 08.02.2012. (list 46 spisa), 3.01.2014.(list 55 spisa), 10.02.2017.(list 68-69 spisa),19.11.2019.(list 72 spisa), 13.3.2020. (list 102-spisa),10.03.2021.(list 124 spisa), 04.03.2022.(list 151-152 spisa), 06.02.2023.(list 173 spisa), 01.02.2024.(list 193 spisa), 25.03.2024.(list 194- 195 spisa), naloge za isplatu štete (list 196-207 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-10/2020 od 31.03.2021. (list 82-89 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda Pž-2381/2021-2 od 15.11.2021.(list 90-98 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-878/2020-12 od 11.03.2021. (list 111-116 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda Pž-2112/2021-3 od 15.09.2022.( list 117-121 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-517/2021 od 20.10.2021. (list-134-142), Presudu Visokog trgovačkog suda Pž-1352/2022-3 od 28.7.2023. (list 143-148 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-893/2022 od 12.4.2024. (list 161-170 spisa), te Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-803/2023-8 od 17.11.2023. (list 184-190 spisa).

Stranica 6 od 9

19. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 382,20 €, koji iznos je tužitelj kao osiguravatelj vozila reg. oznake [registarska oznaka] isplatio putnici u navedenom vozilu ZL, a vezano za štetni događaj od 29. rujna 2003.., za koji smatra da je postoji odgovornost tuženika kao osiguravatelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽL, a koji je vezano uz štetni događaj pravomoćnom presudom oglašen krivim.

21. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, ali isključivo iz razloga što tuženik smatra da su sva tužiteljeva potraživanja proistekla iz predmetnog štetnog događaja stranke regulirale sklapanjem izvansudske nagodbe od 07.02.2017., odnosno da se radi o nagođenoj stvari. Jednako tako sporno je da li je utuženo potraživanje u zastari i sporan je tijek zateznih kamata.

22. Odredbom čl. 2. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 7. veljače 2017. na koju se poziva tuženik, je ugovoreno da "OŠTEĆENA OSOBA izjavljuje da će se isplatom naknade iz točke (1) ovog sporazuma smatrati u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja jer danas ponuđeni iznos naknade je i stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju čija visina je određena sporazumno, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete".

23. Odredbom čl. 319. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

24. Imajući u vidu odredbe čl. 2. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, te odredbe čl. 319. st. 1. i 2. ZOO-a, a polazeći od nesporne činjenice da su stranke prije sklapanja ove konkretne nagodbe od 7. veljače 2017. sklopile još 8. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi koji svi sporazumi su sadržavali identičnu odredbu odredbi čl. 2. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 7. veljače 2017., ovaj sud smatra da je nesporno da volja odnosno namjera stranaka nije bila da sklapanjem predmetne nagodbe od 7. veljače 2017. tuženik nema daljnjih obveza glede štetnog događaja, budući da je tuženik nakon sklapanja prve nagodbe od 24. kolovoza 2008. a koja je kao i sve ostale, sadržavala identičnu odredbu u čl. 2., sklapao i dalje nagodbe (njih još 8) te temeljem tih i takvih nagodbi i isplaćivao tužitelju nagodbene iznose. Time je tuženik nedvojbeno manifestirao volju i svoju namjeru da svaka pojedina nagodba se odnosi isključivo na to pojedino potraživanje koje je regulirano pojedinom nagodbom i da se predmetnim nagodbama pa tako ni konkretnom nagodbom od 7. veljače 2017. tužitelj nije odrekao daljnjih potraživanja koja mogu proizaći iz predmetnog štetnog događaja a koja se odnose na rente koje će tužitelj u budućnosti isplatiti na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini posl. Stranica 7 od 9

br. P-692/03 od 28. prosinca 2004. (tako i VTS, Pž-2381/21 od 15. studenog 2021., Pž-2112/21 od 15. rujna 2022., Pž-1352/22 od 28. srpnja 2023. a koje se odnose na identično pravno pitanje između istih stranaka)

25. Naime, nije životno niti logično da su stranke ovog spora sklopile 9 nagodbi koje sve sadržavaju identičnu odredbu na koju se poziva tuženik, i da im je pri tome volja i namjera kod prvih 8 nagodbi bila da tužitelj ima pravo na naplatu daljnjih renti kako one budu dospijevale, a da je u slučaju zadnje, devete nagodbe od 7. veljače 2017. koja također sadržava identičnu odredbu kao i sve ranije nagodbe, namjera i volja stranaka bila da se radi o nagođenoj stvari. Pri tome se ukazuje da tuženik osim spornih navoda, nije imao dokaznih prijedloga na okolnost dokazivanja eventualno drukčije volje ugovornih stranaka pa je i slijedom toga ovaj sud sukladno odredbi čl. 219. i čl. 221.a. ZPP-a, ocijenio navedenu tvrdnju tuženika kao nedokazanu.

26. Vezano uz tuženikov prigovor zastare, ovaj sud predmetni prigovor smatra neosnovanim. Prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju se radi o slučaju iz članka 963. ZOO-a, odnosno o subrogaciji koja zastarijeva prema općem zastarnom roku od pet godina sukladno članku 225. ZOO-a i to iz razloga što tužitelj potražuje iznos koji je već isplatio, a ne potražuje izravno od tuženika naknadu štete koju je tuženik izravno počinio tužitelju. Slijedom navedenog, a obzirom da ZOO ne predviđa posebne zastarne rokove za regresna potraživanja, to se na predmetno regresno potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, a koji rok počinje teći od dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa, a što je u ovom slučaju najstariji datum 4. siječnja 2023., pa s obzirom da je tužitelj podnio tužbu 12. travnja 2024. jasno je da je predmetno potraživanje unutar zastarnog roka od 5 godina, odnosno da nije zastarjelo.

27. U odnosu na tijek zateznih kamata, ukazuje se da je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/14 – dalje ZOOP) propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da je tužitelj odštetni zahtjev podnio 1. veljače 2024. kako sam navodi u tužbi, to tužitelj ima pravo na zatezne kamate od tog dana, ali budući je tužitelj potraživao zatezne kamate na pojedinačno utužene iznose za razdoblje i prije tog dana, to je sud o tijeku zateznih kamata odlučio kao u točkama I. i II. izreke. (tako i VSRH, Rev-550/14, Rev-934/14, Rev x-1171/17, Rev-1052/13, Rev i Rev-323/18 od 9. lipnja 2021.).

28. Kako tužitelj u ovo sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, to tužitelj sukladno odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnih troškova.

29. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 3. rujna 2024. u iznosu od 100,00 €, (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te za sastav podneska od 12. travnja 2024. (tužba) i od 5. lipnja 2024. (očitovanje odgovor na tužbu) u iznosu od 100,00 € za svaki od navedenih podnesaka € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 375,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na

Stranica 8 od 9

trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 € i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 €, prema Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23). Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 428,08 €. (točka III. izreke)

30. Sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 24. travnja 2024. u iznosu od 62,50 €, budući da je sud smatrao da navedeni trošak sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, nije bio potreban za vođenje ovog postupka, jer se ne radi o obrazloženom podnesku niti o ostalim podnescima iz Tbr. 8. t. 4. Tarife. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 62,50 €. (točka IV. izreke)

Zagreb, 11. listopada 2024.

Sudac:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 €

2. Tuženiku po pun.

3. kal. 30 dana

Stranica 9 od 9