Povrv-767/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, zastupano po punomoćniku Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1a, protiv tuženika TEQTO d.o.o., OIB: 97828702628, Trgovačka ulica 2, Zagreb, koje zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MATEKOVIĆ & partneri d.o.o., Ulica Kneza Mislava 15, Zagreb, radi isplate 5.586,5 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Martine Felner, odvjetnice i u prisutnosti punomoćnika tuženika Ivana Sabljića, odvjetnika, donio je i objavio 11. listopada 2024,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jane Pajić iz Zagreba, Škrlčeva 39, broj O Ovrv-32709/22 od 26. travnja 2022, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 5.586,52 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 399,12 € od 26.04.2019.,

- na iznos od 2.565,23 € od 23.10.2019.,

- na iznos od 2.622,18 € od 26.02.2020.,

do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i ovršne troškove u iznosu od 190,79 € sa zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna

Stranica 1 od 6

poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženom u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.102,32 €.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Jana Pajić iz Zagreba, Škrlčeva 39., izdao je u povodu tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-32709/22 od 26. travnja 2022.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem je osporio utuženo potraživanje i u osnovi i u visini navodeći da nije jasno na što se utuženo potraživanje odnosi te da tuženik nema dugovanja prema tužitelju.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1371/22-2 od 19. lipnja 2023., navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti rješenja, predmet ustupio ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Podneskom od 30. kolovoza 2023. tužitelj je naveo da se osnova potraživanja odnosi na reproduciranje autorskih djela u digitalnim jukebox-ima budući je tuženik s tužiteljem dana 01.01.2018. zaključio Ugovor o reproduciranju autorskih djela u digitalnim jukebox-ima, a koji ugovor se produžuje za svaku slijedeću godinu temeljem čl. 16. Ugovora. Stoga i na računima koje je tužitelj priložio prijedlogu za ovrhu stoji stavka „Jukebox“ ispod koje su popisane naknade koje čine tražbinu tužitelja. Visina potraživanja određena je čl. 7. Ugovora od 01.01.2018. godine, sukladno odredbi čl. 162. st. 1. važećeg ZAPSP-a u trenutku zaključivanja Ugovora:„Naknada za korištenje predmeta zaštite utvrđuje se prvenstveno ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i udruge korisnika predmeta zaštite, odnosno njihove komore.“

5. Rešenjem ovog suda poslovni broj Povrv-767/23 od 5. listopada 2023., rješenje o ovrsi stavljeno je van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Podneskom od 11. prosinca 2023. tuženik je naveo da iz tri utužena računa ne proizlazi osnova potraživanja te ističe da se Ugovorom ni na koji način ne uređuje obveza plaćanja naknade za priopćavanje javnosti djela koja su pohranjene u digitalnom jukebox uređaju, a što tužitelj navodi kao pravnu osnovu svoga zahtjeva u prijedlogu za ovrhu u ovoj pravnoj stvari Ugovor ne može biti osnova potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari iz razloga što isti jasno navodi da se ne primjenjuje na obveza plaćanja naknade za priopćavanje djela koja su pohranjene u digitalnom jukebox uređaju. Nastavno ukazuje da s obzirom da tuženik nije podmirio naknadu sukladno Računu 1 i Računu 2, da kada bi Ugovor bio osnova za plaćanje sporne naknade, predmetni Ugovor se nije mogao automatski produžiti za 2020. budući da tuženik nije ispunio sve obveze sukladno istom pa tuženik ne može biti odgovoran

Stranica 2 od 6

za plaćanje naknade sukladno Računu 3, s obzirom da 1. siječnja 2020. nije došlo do produženja Ugovora, zbog neplaćanja naknade od strane tuženika.

7. U podnesku od 21. prosinca 2023. tužitelj je dodatno obrazložio da je do predmetnih iznosa došao na temelju podataka (popis uređaja) koje mu je dostavio sam korisnik (ovdje tuženik) u odnosu na predmetna razdoblja. Cijena za multimedijske uređaje je iznosila 40,00 kn (čl. 7. Ugovora) što se množilo sa brojem mjeseci korištenja. Nadalje, u svakom prvom kvartalu se naplaćivao i iznos od 15,00 kn po uređaju/lokaciji za certifikat – jednokratna godišnja naknada, a isto se naplaćivalo i za nove uređaje bez obzira na kvartal.

8. Sud je tijekom dokaznog postupka napravio uvid u dokumentaciju u spisu, i to: rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 27. ožujka 2007. (list 72- 73 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 01. lipnja 2018. (list 74-77 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 28. rujna 2004. (list 86- 87 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 29. rujna 2004. (list 88-89 spisa), dopunsko rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 12. studenoga 2014. (list 90-91 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. siječnja 2006. (list 92-94 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 17. svibnja 2018. (list 95-97 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 19. lipnja 2024. (list 99-102 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 10. siječnja 2022. (list 103-108 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (ispravak) od 18. ožujka 2022. (list 109-111 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od dana 29. svibnja 2014. i od 06. prosinca 2016. (list 78-85 i 112-121 spisa) ,Karticu korisnika (tuženika) zaduženja za period od 01. travnja 2019. do 31. ožujka 2020. (list 122 spisa), Ugovor o reproduciranju autorskih djela u digitalnom jukebox-ima od 01. siječnja 2018. godine sklopljen između Hrvatskog društva skladatelja i Teqto d.o.o. (list 123-132 spisa)

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je zaštita autorskog prava autora plaćanjem naknade u iznosu od ukupno 5.586,52 € za reproduciranje autorskih djela u digitalnim jukebox-ima za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2020.

11. Imajući u vidu tuženikove navode iznijete tijekom postupka, među strankama je sporno postojanje poslovnog odnosa, odnosno pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u Ugovor o reproduciranju autorskih djela u digitalnium jukebox-ima od 1. siječnja 2018. ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju predmetnog ugovora, te da se tuženik obvezao plaćati naknadu za digitalni jukebox u kojem su pohranjena autorska djela iz repertoara HDS-a. Sukladno odredbi čl. 16. Ugovor je sklopljen na do 31. prosinca tekuće godine (odnosno 2018) te se i

Stranica 3 od 6

produžuje u slijedeću godinu ukoliko ne nastupe okolnosti iz čl. 7., 8. i 14. Ugovora. Slijedom navedenog, s obzirom da tuženik nije osporavao potpis na predmetnom Ugovora, ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora i da stoga nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije

13. Člankom 221.b. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno.

14. Sud je na prijedlog zatražio od porezne uprave podatak je li tuženik odbio pretporez u poslovnim knjigama.

15. Dopisom od 16. svibnja 2024., porezna uprava je navela da je tuženik dva utužena računa i to br. 503599-0007-01 i 503599-0009-01 iskazao u knjizi ulaznih računa ali da račun br. 503599-0010-01 nije iskazao u knjizi ulaznih računa i nije koristio pravo na odbitak PDV-a.

16. Budući da je Porezna uprava potvrdila da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po dva od ukupno tri utužena računa, to je sukladno članku 221.b. ZPP- a, na tuženiku bio teret dokaza da u odnosu na dva predmetna utužena tražbina ne postoji, odnosno da je prestala, da dokaže da je tražbinu podmirio, odnosno da dokaže da tužitelj ugovorenu uslugu nije izvršio.

17. Međutim, tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio niti jedan dokaz na predmetnu okolnost, niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge.

18. Slijedom navedenog, budući je tuženik odbio pretporez po utuženim računima br. 503599-0007-01 i 503599-0009-01 slijedom čega se predmnjeva da utužena tražbina postoji, time je tužitelj dokazao i osnovu i visinu utužene tražbine po dva predmetna računa pa budući da tuženik nije dokazao da je utužena tražbina prestala, to je ovaj sud utvrdio da je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 2.964,34 € (točka I. izreke)

19. Nadalje, u odnosu na treći račun u iznosu od 2.622,18 €, ovaj sud je tužbeni zahtjev također našao osnovanim.

20. Naime, iz samog Ugovora razvidno je da su isti stranke sklopile 1. siječnja 2018., i da se Ugovor sukladno odredbi čl. 16. automatski produžuje na slijedeće godine.

21. U odnosu na tuženikov navod da nije moglo doći do produženja predmetnog Ugovora i na 2020. godinu ukoliko tuženik nije bio podmirio svoja dugovanja u 2019., ukazuje se da je odredbom čl. 16. predmetnom Ugovora, ugovoreno da se isti produžuje i u slijedeću godinu ukoliko ne nastupe okolnosti navedene u čl. 7., 8. i 14. Ugovora. Odredbom čl. 7. je ugovora visina naknade i obveza plaćanja predmetne naknade od strane tuženika, dok je odredbom čl. 8. ugovorena procedura u slučaju povećanja cijene usluge za 20% i više, dok je odredbom čl. 14 ugovorna mogućnost jednostranog raskida ugovora od strane tužitelja, te ostali slučajevi raskida ugovora. Iz navedenog proizlazi da je do produženja Ugovora došlo svakako, budući da je čak i u slučaju neplaćanja naknade iz čl. 7. tužitelj taj koji je iz tog razloga imao pravo koristiti se pravima iz odredbe čl. 14. Ugovora

Stranica 4 od 6

(raskinuti ugovor), pa kako tužitelj nije jednostrano raskinuo Ugovor zbog neplaćanja naknade iz 2019., to je sukladno odredbi čl. 16. Ugovora, došlo do produženja istog i na 2020. godinu.

22. U odnosu na prigovor visine tužbenog zahtjeva, ukazuje se da je u odnosu na dva računa br. 503599-0007-01 i 503599-0009-01, tužitelj visinu dokazao sukladno odredbi čl. 221.b. ZPP-a, budući je tuženik odbio pretporez po istima, dok u odnosu na treći račun u visini od 2.622,18 € sud nije također našao osnovanim tuženikov prigovor.

23. Prvenstveno se ukazuje da je tuženik samo paušalno osporio visinu, ne navodeći je li osporava sam broj uređaja za koje je tužitelj zaračunao naknadu ili osporava samu ugovorenu cijenu po pojedinom uređaju niti je naveo druge razloge osporavanja visine, slijedom čega je ovaj sud navedeni prigovor ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

24. Dodatno se napominje da predmetni račun glasi na iznos od 19.327,71 kn odnosno 2.622,18 €. Iz samog Ugovora, ovaj sud je utvrdio da su stranke ugovorile člankom 7., autorsku, izvođačku i i naknadu proizvođača fonograma u iznosu od 40,00 kn po multimedijalnom uređaju. Iz odredbe čl. 6. Ugovora, same stranke su ugovorile da su u trenutku zaključenja ugovora u funkciji ukupno 201 multimedijalni uređaj, te su svi i navedeni u tablici u čl. 6. Ugovora. Tuženik nije tvrdio niti dokazao da bi u 2020. broj multimedijalnih uređaja bio manji od tog broja. Stoga, budući je utuženi iznos od 19.327,71 kn manji od iznosa koji se dobije jednostavnim množenjem ugovorene naknade od 40,00 kn (čl.7.) po uređaju (201 kom iz čl. 6.) što iznosi 8.040,00 kn mjesečno odnosno za utuženo razdoblje od tri mjeseca 24.120,00 kn, to je ovaj sud i u tom dijelu našao osnovanim tužiteljevo potraživanje, posebno imajući u vidu da je tuženik samo paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva.

25. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jane Pajić iz Zagreba, Škrlčeva 39, poslovni broj Ovrv-32709/22 od 26. travnja 2022. (točka I. izreke)

26. Također, tužitelj ima pravo i na ovršni trošak u vidu javnobilježničke nagrade u iznosu od 150,00 kn, kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kn, što sve skupa s PDV-om iznosi 1.437,50 kn odnosno 190,79 € (točka I. izreke).

27. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, njemu na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripadaju i troškovi postupka.

29. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – ("Narodne novine" broj 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 25. travnja 2024. i 3. rujna 2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1.

Stranica 5 od 6

Tarife), te za sastav podneska od 30. kolovoza 2023., (očitovanje na prigovor) te od 21. prosinca 2023. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) za svaki od navedenih podnesaka što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.000,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 102,32 € kako je to tužitelj potraživao, prema Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23). Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 1.102,32 €. (točka II. izreke).

Zagreb, 11. listopada 2024.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 102,32 €.

2. Tuženiku po pun.

3. kal. 30 dana

Stranica 6 od 6