Posl.broj: R1-133/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja: PA (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlaho Mujo, odvjetnik u Dubrovniku, Bana Josipa Jelačića 31, protiv protustranaka 1. ŽA (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], i 2. BA (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Gordana Brčić, odvjetnica u Splitu, Slavićeva 2, radi uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine, na ročištu održanom 11. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

1. Izvanparnični postupak u predmetnoj pravnoj stvari radi uređenja odnosa između suvlasnika, uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine, u naravi obiteljska kuća i dvorište se obustavlja, a predlagatelj se upućuje da protiv predloženika pokrene parnični postupak.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je putem prvotno angažiranog punomoćnika Ljubomira Vranješa, odvjetnika u [adresa], 16. studenog 2022. podnio prijedlog u kojem se navodi kako je s protustrankama suvlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 407 m2 (od čega: dvorište, površine 262 m2, kuća, površine 145 m2), zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Sada osnovna nekretnina, a predložena k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da je nastala temeljem prijavnog lista od 27. listopada 2017. Klasa: 932-06/17-02/226, Urbroj: 541-28-3/1-17-5, i to na način da se na tadašnjoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ucrtala predmetna zgrada, slijedom čega se potonja nekretnina poništila zajedno s k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, k. o. [katastarska općina], te su te dvije nekretnine prešle u novoformiranu, predloženu nekretninu, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Unatoč trenutnom formalnom zk. upisu na predloženoj nekretnini, suvlasnička zajednica te nekretnine je već odavno razvrgnuta i to na način da protustrankama pripada u suvlasništvo prizemlje predložene nekretnine; predlagatelju pripada u vlasništvo prvi kat predložene nekretnine; predlagatelju pripada dio potkrovlja predložene nekretnine i to na lijevoj strani zgrade, gledajući od ulaza u zgradu, a protustrankama u suvlasništvo pripada desni dio potkrovlja predložene nekretnine, gledajući od ulaza u zgradu. Međutim, iako je predlagatelj na temelju sklopljenog ugovora o darovanju sa protustrankama, od 23. kolovoza 1984. izgradio prvi kat i potkrovlje na predloženoj nekretnini, između stranaka i dalje postoje određeni nesporazumi kako i na koji način provesti etažiranje predložene nekretnine, a što je u prošlosti rezultiralo sudskim postupcima među njima, koji, istina, jesu okončani, ali etažiranje i dan danas nije provedeno. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 73. st. 2. propisano je da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, a čl. 73. st. 4 ZOVO je propisano i to da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti stana odnosno drugih prostorija te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad ovaj Zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika. S obzirom da predlagatelj nema takvu ispravu, odnosno izjavu protustranaka kao suvlasnika, kojom bi na svome dijelu kojeg ima u vlasništvu i posjedu uspostavio vlasništvo posebnoga dijela nekretnine koji bi bio neodvojivo povezan sa njegovim idealnim suvlasničkim dijelom, predloženo je da sud provede postupak kojim će utvrditi korisne vrijednosti opisanih stanova odnosno prostorija koje su u vlasništvu i posjedu stranaka, odnosno, da utvrdi da je suvlasnički dio predlagatelja odgovarajući za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine i to naspram vlasništva posebnog dijela nekretnine protustranke, te da potom i uspostavi vlasništvo opisanih posebnih dijelova nekretnina neodvojivo povezanih sa suvlasničkim dijelom svake stranke na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 407 m2 k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na prijedlog zaprimljenom 24. ožujka 2024. navodi se kako predlagatelj traži uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine Zk tijela 6. k.br. 547/16 k. o. [katastarska općina], Sv. Antun, ulica 92 1 407 m2 k. o. [katastarska općina] (mada u istom obuhvaća i različita pravna traženja) tvrdeći kako je suvlasnička zajednica stranaka već ranije razvrgnuta te da je on suvlasnik označene nekretnine, te traži utvrđivanje prava vlasništva prvog kata i dijela potkrovlja i to na lijevoj strani zgrade, a gledajući od ulaza u kuću sagrađenoj na č.est.zem. 547/16 k. o. [katastarska općina]. Navodi predlagatelja kako je suvlasnička zajednica stanaka na predmetnoj nekretnini već izvršena je netočan, jer razvrgnuće nikada nije izvršeno, te je u zemljišnim knjigama upisan stvarni omjer idealnih dijelova kojim pripada svakoj od stranaka (predlagatelju 1/5 idealnog dijela, a svakom od protustranaka po 2/5 idealnog dijela), a ne kako navodi predlagatelj u svom prijedlogu da je u zemljišnoj knjizi samo formalni upis suvlasnika. Protustranke su svaka za sebe, suvlasnici koji su upisani po 2/5 idealnog dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka i niti jedna od protustranaka predlagatelju nije ustupila bilo koji dio svog suvlasničkog dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka. Niti jedna od protustranka se nije odrekla svog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u korist predlagatelja već su i dalje suvlasnici točno određenog idealnog dijela koji je upisan u zemljišne knjige. sam predlagatelj uz svoj prijedlog K tome da i sam predlagatelj prilaže svoju tabularnu izjavu iz koje je razvidno kako mu je poznato da je suvlasnik za 1/5 idealnog dijela predmetne nekretnine te je nakon cijepanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje su nastale čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dao tabularnu izjavu ČA za navoformiranu nekretninu 547/3 k. o. [katastarska općina] u kojoj tabularnoj je predlagatelj naveo kako je suvlasnik za 1/5 idealnog dijela predmetne nekretnine. Također predlagatelj prilaže uz prijedlog i vlasnički list iz kojega je razvidno kako je predlagatelj na nekretnini koja je predmet ovog postupka upisan kao suvlasnik za 1/5 idealnog dijela. Protustranke se protive navodima predlagatelja da je on suvlasnik za 1/2 idealnog dijela nekretnine te ističu kako svaka osoba ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva i nitko je ne smije lišiti njenog vlasništva a u ovom postupku predlagatelj želi oduzeti nezakonito protustrankama njihov suvlasnički dio. Prijedlog predlagatelj kojim traži utvrđivanje prava vlasništva na 1/2 idealnog dijela predmetne nekretnine, a da protustrankama zajedno ostane 1/2 idealnog dijela predmetne nekretnine je u cijelosti neosnovan jer je iz zemljišno knjižnog upisa razvidno kako je u zemljinim knjigama predlagatelj upisan kao suvlasnik za 1/5 idealnog dijela a protustranke po 2/5 idealnog dijela. Protustranke ukazuju i kako je prema čl.73.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno kako se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoknjižnoj čestici samostalna uporabna cjelina: potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Budući se prijedlog predlagatelja ne zasniva na upisima suvlasništva u zemljišnim knjigama, a k tome nije pridonio nikakav dokaz da bi njemu pripadala 1/2 idealnog dijela predmetne nekretnine , predmetni prijedlog predlagatelja se i ne može rješavati u postupku koji je pokrenuo jer se u predmetima koji se vode pred sudom u izvanparničnom postupku mogu voditi samo ako nema spora o visini suvlasničkih dijelova, a ovdje da je baš problem što predlagatelj traži i više od onoga što ga pripada temeljem upisa u zemljišnoj knjizi. Slijedom svega navedenog predloženo je odbiti u cijelosti prijedlog predlagatelja radi uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine kao neosnovan.

3. Na ročištu održanom 11. listopada 2024. predlagatelj ustraje u tvrdnji kako na predmetnoj nekretnini ima veći suvlasnički dio od 1/5 i to baš onaj suvlasnički udio koji odgovara veličini stana na prvom katu s pripadajućim parkingom te jednog stana u potkrovlju. Štoviše predlagatelj ističe kako između njega i tuženika od prije postignut dogovor o razvrgnuću suvlasnička predmetne nekretnine uspostavom etažnog vlasništva, a koji je sadržan u ugovoru o darovanju i naknadnom usmenom dogovoru koji je i realiziran. Obzirom na očitovanje predloženika protustranaka kojim se osporava veličina suvlasničkog udjela očito je da među strankama postoji spor pa je predlagatelj predložio postupak obustaviti a stranke uputiti da prijepor riješe u parničnom postupku. Protustranke su osporile tako iznesene navode, a ponaosob u dijelu da bi stranke ikada riješile razvrgnuće suvlasničke zajednice i predlagatelju priznat veći suvlasnički dio od onoga na kojom je upisan na zemljišne knjige. Navedeno da bi imalo biti razvidno iz činjenice da je predlagatelj pred ovim sudom vodio postupak R-56/14 radi razvrgnuća suvlasništva ove iste nekretnine i taj predmet povukao.

4. Obzirom na iznesene navode stranaka valja poći od odredbe čl.10. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene Novine od 1. kolovoza 1934.g. broj 185/XLV, dalje: ZSVP) čija je primjena 1941.g. ("NN" br. 73/91) određeno da ako odluka u izvanparničnoj stvari ovisi od utemeljena na odredbi čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja utvrđenja spornih činjenica sud može stranke uputiti na parnicu. Naime, prema odredbi pravnog pravila paragrafa 266 bivšeg Zakona o vanparničnom postupku (dalje ZVP) iz 1934.g., a koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941.g. (NN 73/91) svaki suvlasnik, koji se u pitanjima uprave iskorištavanja zajedničke stvari drži povrijeđenim u svom pravu, može se radi zaštite svog prava obratiti Općinskom sudu u čijem području se nalazi zajednička stvar. Sud će, ukoliko nema spora o samom pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili u veličini njihovog udjela u zajedničkoj stvari, donijeti odluku po vanparničnom postupku, a po propisima Građanskog zakonika.

5. Dakle, osnovni uvjet za uređenje imovinsko pravnih odnosa u izvanparničnom sudskom postupku jeste da između stranaka ne postoji spor o vlasništvu odnosno suvlasništvu. Kod uređenja odnosa do istoga može doći sudskim putem u izvanparničnom postupku samo ako među strankama, dakle, ne postoji spor o predmetu diobe i o opsegu predmeta diobe.

6. Kako su predloženici osporili navode predlagatelja u pogledu suvlasničkog udjela u odnosu na navedenu nekretninu u ovoj izvanparničnoj pravnoj stvari glede uređenja odnosa korištenja suvlasničke nekretnine, a među strankama o tom pitanju nema sporazuma, to je sudac temeljem pravnog pravila paragrafa 266. obustavio ovaj postupak i uputio predlagatelje na parnicu. Zbog svega naprijed navedenog ovaj postupak se obustavlja i rješava kao u izreci.

7. Za odluku o troškovima postupka ovaj sud ukazuje da je predmetom postupka bilo utvrđivanje korisnih vrijednosti stanova odnosno prostorija koje su u vlasništvu, posjedu stranaka i potom uspostava etažnog vlasništva. Za odlučivanje o troškovima postupka prvostupanjski sud polazi od primjene pravnih pravila iz paragrafa 20. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, ("Službeni list" od 1. kolovoza 1934., br. 175-XLV-u daljnjem tekstu:dalje ZSVP) koja sadrže opća pravila o troškovima postupka, a koja se primjenjuju samo gdje pravilima ZSVP nije "što drugo naređeno" (paragraf 20. st. 1. ZSVP). Navedena pravila uspostavljaju, kao osnovno načelo u izvanparničnom postupku, da svaki učesnik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova o njima odlučuje sud na način da iste određuje razmjerno. Međutim, govoriti o zajedničkim troškovima nije moguće u situaciji obustave postupka, o kakvom slučaju je ovdje riječ, pa po tom kriteriju ovdje nema mjesta obvezivati predlagatelja na naknadu troškova protustranci no obratno. Naime, s obzirom na ishod postupka (obustavu postupka), protustranka bi na teret predlagatelja mogla ostvariti tek trošak postupka samo po kriteriju krivnje koju sadrži stavak 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. ZSVP. Prema tom pravilu, sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom. U konkretnom slučaju prema podacima iz spisa nema mjesta zaključku da bi se postupanje predlagatelja moglo cijeniti kao gruba krivnja kakvu na umu ima citirano pravilo. Stoga je i odlučeno kao u izreci.

U Korčuli, 11. listopada 2024.

S u d a c :

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.