1                                    Poslovni broj: Kž-32/2023-9

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optužene A. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optužene A. Ž., protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu K-142/2020-40, od 10. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.,     

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba optužene A. Ž., preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju čl. 452. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku("Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP)  

 

              protiv optužene A. Ž.

 

odbija optužba

 

II. da bi  dana 12. ožujka 2020. oko 20.30 sati u dvorištu stambenog objekta u U. M.. A. R., N. G., verbalno, a zatim i tjelesno napala oštećenicu A. P., pristajući da ju tjelesno povrijedi, zadavši joj tom prilikom nekoliko udaraca rukama u predio glave i tijela, te zarivši joj nokte u podlakticu desne ruke, zatim daveći ju rukama u predjelu vrata, te gurnuvši je na stepenice stambenog objekta pri čemu je oštećena A. P. pretrpjela tjelesne ozljede,

 

dakle, drugoga tjelesno ozlijedila ili mu narušila zdravlje,

 

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz čl. 117. st 1. KZ/11.

 

III. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP-a troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, te nagradu i nužne izdatke branitelja obvezan je namiriti privatni tužitelj.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom optužena A. Ž. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona, pa se na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11 opt. A. Ž. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena joj je  uvjetna osuda, na način da se kazna na koju je optužena osuđena neće izvršiti, ako u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optužena A. Ž. dužna je podmiriti troškove kaznenog postupka, a na temelju čl. 148. st. 4. ZKP-a, o visini troška bit će odlučeno posebnim rješenjem.

 

2. Protiv navedene presude žali se optužena  A. Ž., zbog bitnih povreda kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama, te predlaže, da se pobijana presuda ukine ili preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U pravu je opt. A. Ž. kad ističe da je povrijeđen kazneni zakon te počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. st. 3. ZKP-a, budući da je povrijeđeno načelo ne bis in idem.

 

5.1. Naime, opt. A. Ž. je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, Prekršajni odjel broj Pp-J-187/2020-13 od 6. listopada  2020., na temelju čl. 182. st. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) oslobođena od optužbe da bi zajedno sa privatnom tužiteljicom, sada pokojnom A. P., dana 12. ožujka 2020. u 20,30 sati, u mjestu N. G., U. R., narušavala javni red i mir, na način da je A. Ž. (zbog ranije narušenih međususjedskih odnosa) A. P. prigovorila riječima: “Ne ostavljaj više kantu za smeće tu na prvoj stepenici već ju stavi na drugu jer mi smeta“, na što je A. P. odgovorila riječima: “Jebem ti mater i tebi i kanti“. Nakon toga A. Ž. je istu vičući i psujući verbalno napala riječima: „Jebem ti mater kurvo jedna, droljo drogirana, to je moj prolaz i nećeš tu ostavljati kantu“, nakon čega je s obje ruke uzela kantu za smeće te ju bacila na dvorište, a potom je i tjelesno napala A. P., zadavši joj rukama nekoliko udaraca u predjelu glave i tijela, čupala ju za kosu i potom gurnula, te je A. P. pala na tlo. Nakon opisanog su se razišle, a A. P. je navedeni događaj prijavila policiji. Kako je A. P. imala vidljivu ozljede desne podlaktice u vidu posjekotine, te ozlijede po licu (ogrebotine na nosu i ispod desnog oka) istoj je ponuđena liječnička pomoć koja joj je pružena u OB N. G., na odjelu kirurgije, a potom je pregledana i zadržana na odjelu psihijatrije (zbog visokog tlaka i uzbuđenosti), na daljnjem liječenju. Prilikom postupanja prvookrivljena A. Ž. je također imala vidljivu ozljedu u vidu ogrebotine na lijevoj šaci, ali je ponuđenu liječničku pomoć odbila. A. P. je u navedenom narušavanju javnog reda i mira zadobila lake tjelesne ozljede. Okrivljene su alkotestirane, te kod A. P. nije bilo reakcije na alkohol, dok je kod A. Ž. utvrđena koncentracija alkohola u omjeru 0,90 g/kg, čime bi počinile prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda. Navedena presuda u odnosu na optuženu A. Ž. je pravomoćna i potvrđena je odlukom Visokog prekršajnog suda u Zagrebu  broj Jž-1871/2020 od 2. studenog 2023.

 

6. Usporednom analizom citiranih činjeničnih opisa iz prvostupanjske presude i iz pravomoćne prekršajne presude Općinskog suda u Slavonskom brodu, Stalna Služba u Novoj Gradiški od  6. listopada 2020., vidljivo je da se radi o istom događaju, tj. radi se skupu konkretnih činjeničnih okolnosti koje uključuju istu optuženicu i privatnu tužiteljicu, koji su nerazdvojno povezani u vremenu i prostoru, odnose se na isti događaj i iste radnje, a konačno i istu posljedicu – identično opisane tjelesne ozljede, kako u kaznenom tako i u prekršajnom postupku.

 

6.1. Stoga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, pa bi naknadnim kaznenim progonom i osudom te kažnjavanjem optužene A. Ž. u kaznenom postupku bilo povrijeđeno načelo ne bis in idem, radi čega je valjalo prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu s obzirom na sve poveznice i jedinstvo mjesta i radnje te cjelokupnog događanja, pa valja zaključiti da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari. Europski sud za ljudska prava (dalje ESLJP) je zauzeo stajalište da se čl. 4. Protokola broj 7 mora tumačiti na način da zabranjuje kazneni progon ili suđenje za drugo djelo ukoliko ono proizlazi iz istih činjenica ili činjenica koje su u biti iste. Naime, u presudi ESLJP u slučaju M. protiv Hrvatske od 25. lipnja 2009., sud je našao da je podnositelj zahtjeva konsekutivnim vođenjem prekršajnog i kaznenog postupka, a optužba se u obama postupcima temeljila na istim činjenicama, povrijeđeno pravo da ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto djelo zajamčeno čl. 4. Protokola 7 uz Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: EKLJP).

 

6.2. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Protokola 7 nikome se ne može ponovno suditi u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države. Na prvi pogled povreda načela ne bis in idem odnosi se samo na kazneni postupak i kazneno djelo, a ne i druge kažnjive radnje (npr. prekršaje). Međutim, prema praksi ESLJP za primjenu čl. 4. Protokola 7 za prosudbu da li se radi o „optužbi za kazneno djelo“ (ili se uopće ne radi o kaznenom djelu) odlučujuća su tri kriterija uspostavljena u slučaju E. (predmet Europskog suda za ljudska prava: E. and others v. The N., od 8.lipnja 1976.) pravno razvrstavanje prema nacionalnom pravu, narav djela i težina kazne kojoj je osoba protiv koje se vodi postupak izložena.

 

6.3. U pravu je stoga opt. A. Ž. kada tvrdi da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, odnosno prekršajni postupak na koji s pravom ukazuje žalitelj odnosi se na „kaznenu stvar“ u smislu čl. 4. Protokola broj 7. Nakon razmatranja tzv. mjerila E. utvrđeno je da se u odnosu na počinjeni prekršaj i u odnosu na kazneno djelo ta mjerila potpuno poklapaju. 

 

7. Valjalo je stoga u smislu čl. 486. st. 1. ZKP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i protiv optuženice odbiti optužbu u smislu čl. 452. toč. 5. ZKP-a, jer postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon tj. radi se o presuđenoj stvari.

 

8. Budući da je protiv optuženice odbijena optužba, odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP-a.

 

 

Bjelovar, 14. prosinca 2023.