Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-45/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BČ, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 1. i 5. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-8/2022. od 29. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog BČ kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Zagrebu presudom od 29. svibnja 2023. broj Kzd-8/2022. proglasio je krivim optuženog BČ zbog četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to radnjama pod točkom 1. i 2. kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina u pokušaju iz članka 158. stavka 1. i 5. u vezi s člankom 34. KZ/11., radnjom pod točkom 3. kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11. i radnjom pod točkom 4. kaznenog djela mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba u pokušaju iz članka 161. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 5. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., optuženiku je za kaznena djela pod točkom 1. i 2. utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine za svako kazneno djelo, za kazneno djelo pod točkom 3. po članku 158. stavku 6. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te za kazneno djelo iz točke 4. izreke pobijane presude, na temelju članka 161. stavka 1. uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, pa je optuženi BČ uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja od 9. veljače 2022. do 11. veljače 2022. godine.
1.2. Na temelju članka 145. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženom BČ naloženo je da podmiri trošak kaznenog postupka u iznosu od 300 eura/2.260,35 kuna na ime paušalne svote u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe te nužne izdatke oštećenice i njenih zakonskih zastupnika te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavka 1. ZKP/08.) te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i optuženiku utvrde pojedinačne kazne u duljem trajanju, te izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora.
2.1. Optuženik u žalbi navodi da se žali "zbog svih žalbenih razloga, a osobito pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni", predlaže da se žalba usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači na način da se optuženika oslobodi krivnje ili da ga se osudi na manju kaznu.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 2. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik smatra pogrešnom ocjenu prvostupanjskog suda o dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti. U odnosu na djela iz točke 1., 2., i 3. u žalbi ustraje u tezi koju je iznosio u obrani, da nije radio kao trener kuglanja, već kao konobar što proizlazi iz Ugovora o radu zbog čega kaznena djela nije mogao počiniti zlouporabom ovlasti, niti je mogao iskoristiti položaj povjerenja koji bi oštećenica imala prema njemu, ujedno negirajući počinjenje svih djela za koja se tereti.
6.2. Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženika, ispravno je sud prvog stupnja prihvatio istinitim i vjerodostojnim iskaz oštećene DČ koja je detaljno opisala način i mjesto spolnog zlostavljanja kojem je bila izložena (diranje po spolovilu, traženje da dira njegovo spolovilo, da ga oralno zadovolji u prostoru WC i uredu gdje su se pospremale kugle), a upravo su svjedoci GČ i ČČ potvrdili da su se kugle držale u posebnim prostorijama. Oštećenica se najprije povjerila svjedoku ĐČ, a zatim i ocu, dok je svjedok EČ bio prisutan razgovoru između optuženika i oca oštećenice PČ kada je, a prije nego ga je prijavio policiji, tražio objašnjenje o događajima spolnog zlostavljanja njegove kćeri. Iako svjedoci GČ i ČČ navode da je optuženik u kontaktima bio pristojan, radi se o svjedocima koji nemaju neposredna saznanja o događajima kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud (točka 18.6. prvostupanjske presude).
6.3. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima iz iskaza oštećenice proizlazi da ju je optuženik podučavao kuglanju u prostoru trgovačkog centra "West Gate", što potvrđuje njen otac koji ju je dovozio na treninge i ostavljao optuženiku s punim povjerenjem (točka 18.2. prvostupanjske presude). Da je optuženik radio kao voditelj kuglane u sklopu trgovačkog centra "West Gate" potvrdio je i svjedok EČ koji se bavi bowlingom, a optuženika, s kojim je kako tvrdi u odličnim odnosima, je viđao po treninzima i turnirima. Stoga navodi svjedoka GČ i ČČ, radnih kolega optuženika, da je optuženik radio kao konobar, a ne kao trener kuglanja nisu od značaja, jer iz Ugovora o radu proizlazi da je optuženik radio kao konobar, ali faktično i kao trener kuglanja što je utvrđeno iskazom oštećenice, njenog oca i ostalih svjedoka (EČ, ĐČ).
6.4. Slijedom navedenog, nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio i sa sigurnošću našao dokazanim počinjenje četiri kaznena djela na štetu DČ zbog čega nije povrijeđeno načelo in dubio pro reo. Slijedom navedenog neosnovana je i žalba zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona (optuženik navodi pogrešne primjene materijalnog prava), koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7. U odnosu na odluku o kazni, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud izrekao preblagu kaznu, kojom se neće postići očekivana svrha kažnjavanja, jer kroz izrečenu visinu kazne nisu u potpunosti došli do izražaja težina i okolnosti počinjenih kaznenih djela. Smatra da je sud propustio cijeniti otegotnim da je optuženik kaznena djela počinio s najvišim stupnjem krivnje, izravnom namjerom prvog stupnja, da je djela činio višekratno kroz dulje vrijeme u ugostiteljskom objektu u vrijeme radnog vremena, da je optuženik osoba daleko snažnije fizičke konstitucije od oštećenice te da je više od 10 godina stariji od nje te da nije dostatno cijenio vrstu i težinu djela, a radi se o kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
7.1. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik smatra da je u odsustvu otegotnih okolnosti, te utvrđenih olakotnih, da je neosuđivan, da su djela ostala u pokušaju, da su kod oštećenice izostale posljedice i da su djela počinjena na blag način, prestrogo kažnjen.
7.2. Imajući u vidu istaknute okolnosti državnog odvjetnika i optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. od utjecaja na odmjeravanje kazne, da je neosuđivan, da su kaznena djela iz točke 1., 2. i 4. izreke presude ostala u pokušaju zbog čega je opravdano primijenjen institut ublažavanja kazne, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.
7.3. Imajući u vidu utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja te vodeći računa o općim pravilima o izboru vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 4 godine moći će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga su u žalbi istaknute okolnosti državnog odvjetnika (stupanj krivnje, način i okolnosti djela u ugostiteljskom objektu u vrijeme radnog vremena, da je optuženik osoba daleko snažnije fizičke konstitucije od oštećenice te da je više od 10 godina stariji od nje) već našle odraza u odmjerenoj kazni zbog čega nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika da se izrekne stroža kazna.
7.4. Jednako tako, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, jer je kazna za tri djela ublažena dok optuženik pogrešno tvrdi da su kod oštećenice izostale posljedice, jer iz dokumentacije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi da je oštećenici postavljena dijagnoza reakcija na stres te spolnog zlostavljanja zbog čega je preporučeno psihijatrijsko praćenje i tretman s ciljem zaštite i sprečavanja daljnje viktimizacije, pa blaže kažnjavanje za koje se u žalbi optuženik zalaže nije osnovano.
8. Slijedom izloženog, obzirom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
