REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1585/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Iliji Jurčeviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LI zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. Kaznenog zakona (NN broj: 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje: KZ/97), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-6655/06 od 27. lipnja 2021., koja je izmijenjena 16. prosinca 2011., 15. ožujka 2012., 29. kolovoza 2012., 10. veljače 2020., 3. lipnja 2020. i 17. srpnja 2024., nakon javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu OI, te okrivljenika osobno uz braniteljicu Tanju Vranjican Đerek, 10. listopada 2024. objavio je, a 8. listopada 2024.

p r e s u d i o

I. Na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku (NN broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), stavlja se izvan snage presuda ovog suda broj: KO-2033/11 od 29. kolovoza 2012. pod točkama 5. i 6., koja je postala pravomoćna 29. siječnja 2013., kojom je okrivljeni LI proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona (NN broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje: KZ/97).

II. Okrivljeni LI, sin L, rođen **.**.1971. u [adresa], državljanin R. Hrvatske i R. Srbije, s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac dvoje djece

k r i v  j e

što je

1) u vremenu od lipnja do kraja listopada 2005., u Krapini, u cilju stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti, najprije se u lipnju 2005. neistinito predstavio RI kao vanjski suradnik Erste Reichische Postbank, te mu neistinito predočio da u navedenoj banci može ishoditi povoljan kredit uz kamatnu stopu od 3,5% i da bi za iznos kredita od 200.000,00 eura, a za koji iznos je RI bio zainteresiran, njemu trebao predati za učešće banci 15% od navedenog iznosa, a što je iznosilo 30.000,00 eura iako stvarne namjere da istome ishodi kredit i da navedeni iznos preda banci kao učešće za dobivanje kredita nije imao, pa kada mu je RI povjerovao, te pristao na uzimanje kredita u visini od 200.000,00 eura te mu u listopadu 2005. predao svu potrebnu dokumentaciju za dobivanje kredita i u više navrata iznos od 26.800,00 eura na ime učešća banci za dobivanje kredita, navedeni iznos nije predao banci za dobivanje traženog kredita na ime RI niti je navedeni kredit realiziran, već je navedeni iznos prema unaprijed stvorenoj namjeri zadržao za sebe, na koji način si je pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 26.800,00 eura, a za koji iznos je oštetio RI

2) u vremenskom razdoblju od studenog 2005. do sredine siječnja 2006. u Zagrebu, u namjeri stjecanja nepripadne materijalne dobiti, neistinito se predstavio LIP kao zaposlenik austrijskog osiguravajućeg društva koji se bavi prodajom polica životnog osiguranja, te mu neistinito predočio da ukoliko plati polog od 10.000,00 do 12.000,00 eura može odmah dobiti iznos životnog osiguranja od 100.000,00 eura, a potom uplaćivati do 60-e godine života rate osiguranja od 220,00 do 250,00 eura, iako stvarne namjere da to učini nije imao, pa kada mu je LIP povjerovao te mu u tri navrata predao iznos od sveukupno 10.200,00 eura, prvo 3.000,00 eura u caffe baru na Laništu, zatim 3.000,00 eura u caffe baru kod Internationala te 4.200,00 eura u Zagrebu, u stanu na adresi [adresa]., nije ishodio navedenu policu osiguranja, niti mu je vratio navedeni iznos novca već ga je prema unaprijed stvorenoj namjeri zadržao za sebe, na koji način si je pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 10.200,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti 74.806,80 kuna, za koji iznos je oštetio LIP,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi

čime je djelima pod točkama 1. i 2. počinio dva kaznena djela protiv imovine – prijevarom – opisanih po članku 224 stavku 1. i 4. KZ/97, a kažnjiva po čl. 224 stavku 4. KZ/97 u svezi s člankom 60 KZ/97.

III. Na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97, okrivljeniku se za kazneno djelo pod točkom 1) utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97, okrivljeniku se za kazneno djelo pod točkom 2) utvrđuje kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

V. Na temelju članka 60. KZ/97, okrivljeni LI se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

I 2 (DVA) MJESECA.

VI. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje: ZKP/08), oštećenom LIP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 17, dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.200,00 eura, te se okrivljeniku nalaže platiti navedeni novčani iznos u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, dok se s ostatkom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeni LIP upućuje u parnicu.

VII. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08, utvrđuje se da novčani iznos 26.800,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelom iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97 pod točkom 1) te se utvrđuje da je navedeni novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske pa se okrivljeniku oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u navedenom iznosu, te se okrivljeniku nalaže navedeni iznos u roku 15 dana od pravomoćnosti presude uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom okrivljeni LI optužen je za počinjenje kaznenih djela protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 224. stavku 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavku 4. KZ/97.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenik je naveo kako se ne smatra krivim.

3. Okrivljenik je među ostalim naveo kako u cijelosti ostaje kod obrane koju je ranije na raspravi iznosio. U odnosu na djelo koje mu se stavlja na teret za oštećenog LIP, napomenuo je kako njegova supruga nije govorila istinu, poslije se pojavio njen suprug te su oni suprotno iskazivali. Oni nisu znali odgovoriti koliko su mu točno dali novca s time da je prava istina da oni njemu nisu uopće nikakav novac dali. Isto tako oštećeni LIP je iskazivao da sam je on bio na Krku u vrijeme kada uopće nije bio u RH. U odnosu na oštećenog RI, napomenuo je da je on imao veliki financijski teret, a osim toga posudio je i novac od ZI i to s kamatama. Okrivljenikov je dojam da su ga ti oštećenici lažno optužili za ovo djelo kada su saznali za problem koji je imao u Austriji. Naime, on je bio optužen zbog pranja novca i prijevare u Austriji, međutim pravomoćno je dokazano da nije kriv. Napomenuo je da je dvojbeno je li uopće gospođa LIP bila u RH, a što je i moguće provjeriti budući da riječ o razdoblju kada RH nije bila u sustavu Schengena.

3.1. Na posebno pitanje braniteljice, odgovorio je kako mu je poznato da između gospodina ZI i pokojnog RI postoji potvrda o posudbi novca RI koja je ovjerena kod javnog bilježnika u Austriji koja se tamo i nalazi. Inače gospodin ZI je trenutačno u zatvoru u Austriji. U vrijeme za koje je svjedokinja LIP tvrdila da sam bio na Krku, ja sam u stvari bio u Srbiji od veljače 2006. godine, do 2013., ne sjećam se točno kojeg mjeseca te godine.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je materijalna dokumentacija i to uvjerenje o državljanstvu i prebivalištu za okrivljenika (list 16-17 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave do riječi "prijavitelj izjavljuje" od 23.08.2006. (list 21 spisa), prijevod zamolbe Saveznog ministarstva pravosuđa R. Austrije za preuzimanje kaznenog progona protiv okrivljenog LI od 11. prosinca 2006. (list 39–43 spisa), medicinska dokumentacija LIP, te smrtni list za JI, smrtovnica na ime RI te podnesak nasljednika oštećenika (list 774) spisa, a uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka RI sa zapisnika od 03.04.2008. (list 158 spisa) i 01.03.2019. (list 489 spisa), JI sa zapisnika od 8. svibnja 2012. (list 276 spisa), DI sa zapisnika od 07.02.2020. (list 602-603 spisa), te LIP sa zapisnika od 29. 08.2012. i 07.02.2020. (list 603-604 spisa). Izvršen je uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju za okrivljenika.

5. Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanje ZI, LIP i FI kao nevažne i odugovlačeće. Naime, ZI nema saznanja važnih za ovaj predmet, a LIP i FI su detaljno iskazivali o odlučnim činjenicama. Osim toga, u odnosu na svjedoka ZI najprije je naveo da se ne zna gdje je, dok je okrivljenik u obrani naveo da se nalazi u zatvoru u Austriji te je taj prijedlog također odugovlačeći.

6. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, a dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik počinio djela iz činjeničnog opisa pod točkom 1) i 2) ove izreke.

U odnosu na djelo pod 1) ove izreke

7. Nije sporno da je okrivljenik 2005. godine upoznao oštećenog RI, koji mu se obratio zbog financijskih problema te da je okrivljenik u to vrijeme radio u Austriji i povremeno dolazio u Republiku Hrvatsku. Sporno je da se okrivljenik navedenom oštećeniku u razdoblju od lipnja do listopada 2005. najprije neistinito predstavio kao vanjski suradnik Erste Reichische Postbank, te mu neistinito predočio da mu može ishoditi povoljan kredit, pa kada mu je RI povjerovao te pristao na uzimanje kredita te mu predao svu potrebnu dokumentaciju za dobivanje kredita i iznos od 26.800,00 eura na ime učešća banci za dobivanje kredita, navedeni iznos nije predao banci za dobivanje traženog kredita na ime RI niti je navedeni kredit realiziran, već je navedeni iznos, prema unaprijed stvorenoj namjeri zadržao za sebe.

8. Oštećeni RI i okrivljenik suglasno su iskazivali o okolnostima upoznavanja, odnosno činjenici da su se upoznali u lipnju 2005. preko poznanika KI, a razlog upoznavanja bila je potreba oštećenika RI za financijskom pomoći za poslovnu djelatnost. Oštećenik je opisao da mu se okrivljenik predstavio kao zastupnik Erste Reichische Post Bank iz Austrije, pokazao mu i dokumentaciju te banke i djelovao kao poslovan čovjek te mu ispričao da mu može kod te banke ishoditi kredit uz kamatnu stopu od 3,5% i da bi za iznos kredita od 200.000,00 eura, trebao platiti učešće banci 15% od navedenog iznosa, a što je iznosilo 30.000,00 eura. Opisao je nadalje da je okrivljeniku, povjerovao jer se predstavljao kao poslovan čovjek, imao je dokumentaciju banke, vozio je skupa vozila, pa je povjerovao da mu može srediti taj kredit, a i poznanik KI mu je rekao da ga okrivljenik neće prevariti pa mu je predao dokumentaciju i iznos od 26.800,00 eura za učešće u banci za dobivanje kredita. Opisao je da mu je taj novčani iznos sukcesivno predavao, pri čemu su uvijek bili sami, a okrivljenik, iako je po primitku novca rukom ispisivao uplatnice na iznos koji mu je oštećenik predavao, iste, kao dokaz predanog novca mu nije mu predao već mu je rekao da ih treba priložiti uz zahtjev za kredit, a obećavao mu naknadno donijeti ovjerenu potvrdu o uplati učešća u banci za dobivanje kredita. U Zagrebu su se nalazili u hotelu "In", čak mu je okrivljenik naveo da u tom hotelu ima svoj ured. Oštećenik je nadalje opisao da je po predaji mu cjelokupnog iznosa dogovor s okrivljenikom bio da se nađu 4. siječnja 2006. u [adresa] u Austriji kako bi otišli na potpis ugovora o kreditu, te je on doista sukladno tom dogovoru došao u [adresa] i tamo čekao 12 sati okrivljenika koji se nije pojavio, a potom je ponovno 11. siječnja 2006. na poziv okrivljenika da dolazi u Hrvatsku pa da se nađu kod motela na benzinskoj pumpi u Krapini, došao u dogovoreno vrijeme i čekao ga, no okrivljenik se nije pojavio, niti ga je mogao dobiti na telefon. Nakon toga, oštećenik je opisao da više, ni na koji način, nije mogao stupiti u kontakt s okrivljenikom, čak je bio i u hotelu "In" i tamo saznao da okrivljenik nikada u tom hotelu nije imao svoj ured. Predani mu novčani iznos od 26.800,00 eura, okrivljenik mu nije nikada vratio, a on je, kada je shvatio da je prevaren, doživio psihički šok te je podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika policijskoj postaji u Zaboku. Doživio je i financijski slom i ostao je bez ičega, a od, danas pokojnog KI, saznao je da je okrivljenik na istovjetan način prevario i druge ljude u Austriji te mu je pokazao članak o tome sa slikom okrivljenika. Postavio je imovinskopravni zahtjev u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.800,00 eura odnosno u iznosu od 196.551,20 kuna. Ovakav iskaz sud je ocijenio detaljnim, logičnim i životnim.

9. Okrivljenik je u obrani nejasno i neživotno opisao okolnosti poznanstva sa RI te neuvjerljivo osporavao istinitost njegova iskaza. Naime, iako je priznao da je u inkriminirano vrijeme i to preko poznanika KI upoznao oštećenog RI kojemu je trebala financijska pomoć za poslovanje firme, i da je on u to vrijeme živio u [adresa] opisao je da da je KI zatražio da pomogne RI jer je RI bio njemu dužan, pa je on istome dao kontakt navodnog poznanika iz [adresa] ZI koji se bavio pozajmljivanjem novaca, pa zna da su se RI i on našli u [adresa] i ZI mu pozajmio iznos, da bi ga RI tražio pomoć potom jer ga je ZI tražio kamate, a onda je po savjetu KI da se makne od RI jer da je isti u financijskim problemima se od svega maknuo, a sa RI se nalazio jednom kod motela na Plitivicama. Potvrdio je da se s oštećenikom LIP nalazio u Hotelu In u Remetincu, dok je osporavao da bi se tamo nalazio sa RI, a koje je mjesto kao mjesto susreta s okrivljenikom naveo RI u svojem iskazu. Osim toga okrivljenik je priznao da je u to vrijeme živio u [adresa], gdje je imao problema sa bankama, te mu je poznata banka Erste Reichische Post Bank. Nelogično je i nejasno da bi RI neosnovano teretio okrivljenika da je ovaj postupao, kao što je okrivljenik iznio u svojoj obrani, kako bi se tako spasio od ZI koji ga je tražio povrat pozajmljenog mu iznosa, a ne bi onda prijavio tog ZI. Osim toga, nejasno je zašto okrivljenik, koji je znao, kao što je sam naveo, da ga se traži u Republici Hrvatskoj, se ne bi se javio RI, koji je podnio kaznenu prijavu protiv njega i razriješio s njime svoj odnos u ovih četrnaest godina. Konačno, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je okrivljenik doista imao kontakte s Austrijom u to vrijeme, da je tamo i živio i radio, kao i da je imao, kao što je sam naveo probleme s austrijskim bankama o čemu su i novine pisale, isto je, uz naprijed obrazložen uvjerljiv iskaz oštećenika RI potvrda njegovih navoda o tome da mu se okrivljenik, svjestan da je oštećenik u financijskim problemima i da treba pomoć, kao što je sam naveo, predstavio neistinito kao zastupnik austrijske banke i ponudio mu pomoć oko dobivanja kredita u banci u Austriji te tražio predaju novčanog iznosa na ime učešća, kao što je to RI opisao, a ovaj mu je povjerovao, tim više što ga je upoznao preko poznanika KI, a okrivljenik mu je i djelovao kao poslovni čovjek, vozio je skupa vozila i imao dokumentaciju banke. Upravo postupanje okrivljenika koji ostavlja dojam poslovnog čovjeka, sa oštećenikom ga upoznaje zajednički poznanik te mu se okrivljenik predstavlja dokumentacijom banke, potaklo je oštećenika RI da mu povjeruje, i to tim više što je po primitku novčanih iznosa koje mu je ovaj predavao ispisivao uplatnice, te ga uvjeravao, kao što je RI opisao, da mu ih ne može predati jer ih uz dokumentaciju mora priložiti u banci, a da će mu donijeti potvrdu banke o uplati učešća, da bi po primitku iznosa od 26.800 eura jednostavno nestao i više nije mogao stupiti u kontakt s njime iako je pokušavao. Sve navedeno, ukazuje na smišljeno prijevarno postupanje okrivljenika, koji se znajući da je RI u financijskim problemima (što je i sam priznao u svojem iskazu kao razlog upoznavanja RI) neistinito mu se predstavio kao zastupnik austrijske banke koji mu može pomoći u ishođenju povoljnog kredita od 200.000 eura te ga tražio uplatu učešća od 15%, pri ćemu mu je predočio dokumentaciju banke, pa je oštećenik u njegove navode povjerovao i doista mu predao traženi iznos od 26.800,00 eura, koji iznos nije predao banci za dobivanje kredita, niti je taj kredit realiziran, već je isti zadržao za sebe i tako si pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 26.800,00 eura, što u protuvrijednosti iznosi 196.551,20 kuna, za koji je iznos oštetio oštećenog RI. Na opisani je način, neistintim predočavanjem činjenica oštećeniku da je zastupnik banke i da može pomoći u dobivanju kredita uz povoljnu kamatu, okrivljenik LI doveo u zabludu oštećenika RI i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, konkretno, preda mu novčani iznos od ukupno 26.800,00 eura, čime je pribavio sebi znatnu imovinsku korist te su time u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97. Pri tome, s obzirom da je okrivljenik ostvario znatnu imovinsku korist počinjenim kaznenim djelom. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda donesenom na sjednici Kaznenog odjela održanoj 24. studenog 1997. godine "znatna imovinska korist" kao obilježje djela postoji ako vrijednost imovinske koristi pribavljene izvršenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom, svjestan je bio svojeg djela i htio ga je počiniti kao takvo sve kako bi sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u inkriminiranom iznosu. Okrivljenik je bio ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno te sud nije utvrdio da za njegovo postupanje postoji ispričavajući razlog jer iz podatka u spisu ne proizlazi ni jedna okolnost koja to dovodi u sumnju.

10. Iskaz oštećenika RI sud je u cijelosti prihvatio kao jasan i određen, životan i uvjerljiv. Posebno je cijenjen u dijelu u kojem je oštećenik opisao način postupanja okrivljenika koji je predstavljajući se kao poslovan čovjek, predočio mu dokumentaciju banke i uvjeravao ga da mu može pomoći u ishođenju kredita u austrijskoj banci uz povoljnu kamatu, za što ga je tražio uplatu učešća od 15%, pa mu je oštećenik povjerovao i u nekoliko navrata predavao novčane iznose, pri čemu su uvijek bili sami, ovaj mu obećavao izdati o predanom potvrdu te ga pozvao u [adresa] na potpisivanje ugovora, na koji susret nije došao, niti je više oštećenik mogao s njim ostvariti kontakt da bi kasnije saznao da je i druge na isti način prevario pa je odnio prijavu i doživio psihički šok i financijski slom.

11. S druge strane iskaz okrivljenika LI u odnosu na ovo kazneno djelo nije prihvaćen, nejasan je i neživotan, dan neuvjerljivo, nejasan je i nelogičan i po ocjeni suda isključivo iskonstruiran u nastojanju za otklanjanjem kaznenopravne odgovornosti od okrivljenika.

12. U odnosu na vrijeme počinjenja djela, napominje se kako je okrivljenik protupravno postupao od lipnja do kraja listopada 2005., tako što je najprije u lipnju 2005. neistino se predstavio kao vanjski suradnik te neistinito predočio da može ishoditi povoljan kredit, te mu je oštećeni RI u listopadu 2005. predao potrebnu dokumentaciju i u više navrata 26.800,00 eura. Naime, oštećenik je u prethodnom postupku naveo kako je u lipnju 2005., ne sjeća se točnog datuma, upoznao okrivljenika koji se predstavio kao vanjski suradnik banke. Dalje je naveo da je okrivljeniku svu potrebnu dokumentaciju predao na ruke te mu je predao novčana sredstva što je trebalo predstavljati učešće banci za dobivanje kredita, time da je okrivljenik obećao da će mu donijeti ovjerenu potvrdu banke o predaji novca kao učešće, a nakon toga je naveo da je do predaje dokumentacije došlo u listopadu 2005. Ujedno je naveo kako mu je okrivljenik rekao da ga je banka provjeravala ispunjava li uvjete za dobivanje kredita te da se s okrivljenikom dogovorio da se 4. siječnja 2006. nađu u Austriji radi potpisivanja ugovora u banki, što znači da je u svakom slučaju prije tog dogovora te vremena za koje je okrivljenik tvrdio da se provjeravaju uvjeti za ispunjenje kredita oštećenik predao potrebnu dokumentaciju i novac za realizaciju kredita. Suglasno je oštećenik iskazivao na raspravi, time da je naveo kako je na proljeće s okrivljenikom počeo dogovarati posao, dok je na jesen predavao novac. Ovakav iskaz u bitnom nije protivan iskazu iz prethodnog postupka, a u kojem je okrivljenik spominjao konkretne mjesece, i to lipanj 2005. (proljeće) te listopad 2005. (jesen). Prilikom iskazivanja na raspravi oštećeni RI odgovorio je na sva postavljena pitanja. Pri tome je pojasnio da je u više navrata predavao novac okrivljeniku, a naveo je i da se zbog proteka vremena i stresa ne sjeća u koliko je navrata podizao novac, što je sud prihvatio uvjerljivim, imajući na umu stresno stanje u kojem se nerijetko nalaze žrtve ovakvih djela.

13. Sud je precizirano činjenični opis tako da je prije riječi „od 26.800,00 eura“ naveo „u više navrata“, što je u skladu s provedenim dokazima te detaljnijim iskazom okrivljenika na raspravi. Riječ je o manjoj intervenciji u činjenični opis, na koju je sud ovlašten, a kojom se okrivljeniku ne stavlja na teret nikakva nova kriminalna količina.

U odnosu na kazneno djelo pod 2) ove izreke

14. Nije sporno da je okrivljenik upoznao oštećenog LIP u [adresa] u [adresa], 2005. godine, da su se potom susreli nekoliko puta, kao i da mu je LIP govorio i pokazao JI s kojim se on tada družio. Sporno je da se okrivljenik neistinito predstavio LIP kao zaposlenik austrijskog osiguravajućeg društva koji se bavi prodajom polica životnog osiguranja, te mu neistinito predočio da ukoliko plati polog od 10.000,00 do 12.000,00 eura može odmah dobiti iznos životnog osiguranja od 100.000,00 eura, a potom uplaćivati do 60-e godine života rate osiguranja od 220,00 do 250,00 eura, iako stvarne namjere da to učini nije imao, pa mu je LIP povjerovao i u tri navrata predao iznos od sveukupno 10.200,00 eura, no on nije ishodio navedenu policu osiguranja, niti mu je vratio navedeni iznos novca već ga je prema unaprijed stvorenoj namjeri zadržao za sebe.

15. Iako je okrivljenik u svojem iskazu osporavao da bi počinio kazneno djelo prijevare prema LIP tvrdeći tek da ga je upoznao u Branimir centru i iako ga je ovaj molio da mu pozajmi novac isto odbio učiniti, te mu oštećenik nikada nije predao nikakav novčani iznos, iz uvjerljivog i životnog iskaza svjedoka LIP, danog u nekoliko navrata bitno dosljedno unatoč proteku vremena od počinjenja djela, a koji je iskaz u bitnim dijelovima potvrđen iskazima svjedoka DI i JI, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik postupao na način kako je to opisano u izmjeni činjeničnog opisa. Dakle, kao što je to opisao svjedok, oštećeni LIP u svojem iskazu okrivljenika LI upoznao je u [adresa] negdje prije Božića 2005. ili 2006. godine, ne sjeća se točno, no ostao je pri svom iskazu danom 2012. kada je naveo da je okrivljenog upoznao u studenom 2005. godine. I svjedok JI u svojem je iskazu potvrdio da je upravo u studenom 2005. godine u automat klubu u [adresa] oštećenik LIP upoznao okrivljenika koji mu se predstavio kao zaposlenik osiguravajuće kuće. Da se te 2005. upoznao sa oštećenikom LIP potvrdio je i okrivljenik u svojem iskazu ističući da se 2005. upoznao sa oštećenikom te su potom 3-4 puta bili u kontaktu, a on je 4. veljače 2006. napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Srbiju i tamo ostao do 2013. Dakle, iako u svojem iskazu danom nakon četrnaest godina oštećenik LIP, kao niti njegova supruga DI nisu se više jasno mogli očitovati radi li se o događaju koji se odvijao krajem 2005. ili 2006., nesporno je utvrđeno da je, kao što je okrivljenom stavljeno na teret, i upoznavanje sa oštećenikom i počinjenje kaznenog djela bilo od studenog 2005. do sredine siječnja 2006. godine, kada je po predaji zadnje rate oštećenik spoznao da je prevaren, kao što je to naveo, pa podnio prijavu policiji. Nadalje, činjenica da se okrivljenik neistinito predstavio oštećenom LIP kao zaposlenik austrijskog osiguravajućeg društva koji se bavi prodajom polica životnog osiguranja te da ako uplati polog od 10.000,00-12.000,00 eura može odmah dobiti iznos životnog osiguranja od 100.000,00 eura proizlazi iz iskaza oštećenika LIP, DI ali i JI. Naime, oštećenik je opisao da mu se okrivljenik predstavio kao direktor austrijske tvrtke za životna osiguranja koji se bavi prodajom polica životnih osiguranja, te mu je predočio da postoji mogućnost da plati polog od 10.000-12.000,00 eura i do 60-te godine uplaćuje rate osiguranja od 220-250 eura pa da dobije iznos osiguranja od 100.000,00 eura. Navedeno je potvrdila i svjedok DI navodeći da joj je suprug pričao da je okrivljenik zaposlenik neke austrijske osiguravajuće kuće, da ima ured u Zagrebu, pa da, ako uplati iznos od 10.000 ili 12.000 eura, će dobiti iznos osiguranja od 100.000,00 eura te će još morati plaćati neke rate za to osiguranje. Da se okrivljenik oštećeniku LIP kojeg je upoznao u Branimir centru predstavio kao zaposlenik osiguravajuće kuće potvrdio je i svjedok JI koji je naveo da ga je čak oštećenik i upoznao sa okrivljenikom te se spominjalo neko osiguranje odnosno da bi se trebao dobiti kredit, a govorilo se o iznosu od 150.000,00 eura. Pri tome je oštećenik pojasnio da je moguće da je u ugovoru trebalo stajati iznos od 150.000,00 eura, kao što je to navodio kod ranijeg ispitivanja, no sa okrivljenikom je dogovorio da njemu bude isplaćen iznos od 100.000,00 eura. Nadalje, oštećenik LIP u svojem je iskazu opisao kako je povjerovao okrivljeniku jer mu je djelovao kao poslovan čovjek, spominjao je da otvara ured u Zagrebu, da se radi o europskim osiguranjima, kod njega je izazvao veliko povjerenje, jednostavno ga je začarao pa mu je u tri navrata predao novčani iznos od sveukupno 10.200,00 eura i to prvo iznos od 3.000 eura u caffe baru na Laništu, potom 3.000 eura u caffe baru kod Internatonala te 4.200 eura u stanu na adresi [adresa]. kojom je prilikom predaji bila prisutna i njegova supruga DI. Navedeno, da je njezin suprug LIP okrivljeniku a dobivanje osiguranja predao novčani iznos od 10.000,00 eura potvrdila je i svjedok DI. Naime, iako je ona o poznanstvu supruga sa okrivljenikom znala iz priča supruga, potvrdila je da joj je suprug ispričao da je okrivljenik predstavnik austrijske osiguravajuće tvrtke i ponudio mu da mu za uplatu iznosa do 10.000-12.000,00 eura ishodi na ime životnog osiguranja iznos od 100.000,00 eura, a za koji je suprug bio zainteresiran jer su namjeravali kupiti stan, ali je i upoznala okrivljenika kada je oko Božića 2005. bila u posjeti suprugu, a on je došao do njegovog stana u [adresa] po novac. Opisala je da je okrivljenik kratko svratio do stana gdje mu je suprug u kuverti predao novac, okrivljenik je isti prebrojio, stavio u kuvertu, rekao da će potvrdu o primitku mu kasnije donijeti, jako mu se žurilo i brzo je napustio njihov stan. Pri tome, iako je tvrdila da je vidjela i da je njezin suprug okrivljenom tada predao novčani iznos od 10.000,00 eura u kuverti, dok iz iskaza oštećenika LIP je utvrđeno da je taj puta okrivljeniku pred suprugom u stanu predao treću ratu uplate, odnosno iznos od 4.200,00 eura, navedena različitost u iskazu svjedokinje DI, ne umanjuje vjerodostojnost njezinog iskaza o viđenoj predaji novaca okrivljeniku i saznanja o tome. Naime, od tog njezinog jedinog susreta sa okrivljenikom, koji je, kao što je sama svjedokinja iskazala bio vrlo kratak, (okrivljenik je, po dogovoru s njezinim suprugom kao što je navela, kratko svratio do stana, nije se zadržavao, jako se žurio, samo je uzeo kuvertu s novcem i prebrojio ga te otišao), prošlo je više od četrnaest godina, pa uzimajući u obzir protek vremena, činjenicu da je to bio jedini susret s okrivljenikom, da potom ni oštećenik nije više vidio okrivljenika i jako ga je uzrujalo što je tako naivno prevaren, odnosno što mu je okrivljenik uzeo novac od ukupno 10.000,00 eura, životno je da je njegova supruga DI, zapamtila ukupan iznos za koji je okrivljeni prevario njezinog supruga, pa je stoga iskazivala o predaji tog dana novčanog iznosa od 10.000,00 eura, iako je utvrđeno, kao što je to oštećenik LIP naveo, da je on tada pred suprugom okrivljenom predao iznos od 4.200,00 eura.

16. Okrivljenik pak, po primitku tražene uplate, na ime pologa od ukupno 10.200,00 eura nije ishodio policu osiguranja, niti primljeni novac vratio oštećeniku već ga je za sebe zadržao i na taj način si pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 10.200,00 eura u kunskoj protuvrijednosti od 74.806,80 kuna i za taj iznos oštetio LIP. Naime, svjedok LIP životno je opisao kako po predaji ukupnog novčanog iznosa od 10.200,00 eura, više nije mogao stupiti u kontakt s okrivljenikom. Naime, iako je bilo dogovoreno da će se susresti u njegovom uredu i da će mu predati ugovor i policu osiguranja, okrivljenik se isprva izgovarao da je na službenom putu, da će mu se javiti, a od sredine siječnja je shvatio da je prevaren, nakon što više nije mogao stupiti u kontakt s okrivljenikom pa je čak otišao na adresu gdje je okrivljenik tvrdio da će biti njegov novi ured i shvatio da tamo nema nikoga, dakle nije bilo osiguravajućeg društva, pa je počeo

1 0

istraživati i od jednog čovjeka kojeg je upoznao u [adresa] saznao da je okrivljenik i njega prevario, pokazao mu je i sliku okrivljenog i rekao mu da ga traži Interpol. Okolnost da nakon predaje novaca oštećenik LIP više nije mogao stupiti u kontakt s okrivljenikom potvrdila je i njegova supruga svjedok DI, kao i svjedok JI koji je potvrdio da mu je oštećenik rekao da je okrivljeniku za dobivanje životnog osiguranja dao neki polog, ne sjeća se koji mu je iznos spomenuo i da mu okrivljenik nije ishodio kredit te se sjeća da je vozio oštećenika do neke zgrade u [adresa] gdje su tražili okrivljenika. Nasuprot ovakvim, u bitnim dijelovima, suglasnim iskazima svjedoka LIP i DI te JI, koji su unatoč proteku vremena suglasno iskazivali o tome da je oštećenik LIP upoznao okrivljenika koji mu je uz plaćanje pologa ponudio policu životnog osiguranja i dobivanje osiguranja, predstavljajući mu se kao zaposlenik austrijske osiguravajuće kuće, pa mu je oštećenik predao novčani iznos, i to kao što je to iskazao oštećenik od 10.200,00 eura kroz tri navrata, koji je iznos okrivljenik uzeo i zadržao bez da je ishodio osiguranje ili vratio iznos, a oštećenik više nije mogao doći do njega, okrivljenik je u svojem iskazu nejasno i neodređeno, životno nelogično i neuvjerljivo opisao svoje poznanstvo sa oštećenikom, te je po ocjeni suda njegov iskaz konstrukcija stvorena za otklanjanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, okrivljenik je tvrdio da mu je oštećenik sam prišao kada je čuo da on daje intervju za novine Kurir gdje se opravdavao od optužbi da je upleten u neke financijske probleme sa bankama u Austriji, te se potom s njime susreo 3-4 puta, prilikom kojih susreta ga je LIP molio da mu pozajmi novac od 1.500,00 eura kako bi JI vratio neki dug, što je odbio da bi ga potom LIP tražio da mu da garantno pismo kojim garantira s iznosom od 100.000,00 eura za LIP da ulazi u posao od 50.000 eura, a za što bi okrivljenik bio nagrađen sa 10.000,00 eura, što je odbio da bi ga potom LIP počeo učestalo zvati, krenuli su pozivi i prijetnje pa je od 4.02.2006 napustio Hrvatsku. Njegova je obrana neživotna i nelogična, a ujedno nejasnoće nije ni sam mogao valjano objasniti. Tako je nejasno koji bi bio razlog da ga oštećenik koji ga je upoznao kada je davao intervju jer ga se optužuje za financijske probleme s bankama u Austriji, traži pozajmljivanje novaca, a potom i predaju nekakvog garantnog pisma, da bi on potom nestao iz Hrvatske, a oštećenik ga neosnovano prijavio. Ni sam okrivljenik nije mogao objasniti kako to da bi ga u tim okolnostima oštećenik tražio novac i garanciju, iako su se vidjeli svega 3-4 puta, tek je pozvan da isto objasni naveo da je "oštećenik bolesni kockar, a što se može vidjeti jer se nije odazivao na sudske pozive već je isturio svoju ženu da se nju ispita…". Navedeno ukazuje na nevjerodostojnost i neistinitost njegove obrane, jer u nedostatku valjanog argumenta, paušalno napada oštećenika. Naime, sve i da je isti bio bolesni kockar, nejasno je da bi pod naprijed iznijetim okolnostima tražio pozajmljivanje novaca od čovjeka koji je u problemima s bankama o čemu pišu novine i kojeg uopće ne poznaje. A svjedokinja DI ispitana je u postupku po prijedlogu zastupnice optužbe (jer ju je oštećenik kao svjedokinju predaje jednog dijela novaca okrivljeniku spominjao i u ranijim svojim iskazima), i to nakon što se nije moglo doći do svjedoka LIP, koji je zdravstvenim razlozima (boluje od karcinoma) opravdao svoje neodazivanje na sudske pozive.

17. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97 na štetu oštećenika LIP. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svojeg djela i htio ga je počiniti sve kako bi sebi pribavio

1 1

znatnu imovinsku korist. Okrivljenik je bio ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno te sud nije utvrdio da za njegovo postupanje postoji ispričavajući razlog jer iz podatka u spisu ne proizlazi ni jedna okolnost koja to dovodi u sumnju.

18. Obrana okrivljenika, kao što je naprijed obrazloženo u odnosu na ovo kazneno djelo prihvaćena je kao istinita i vjerodostojna tek u dijelu u kojem je priznao da je u inkriminirano vrijeme upoznao oštećenika LIP i to u Branimir centru u Zagrebu, da je s njime se nekoliko puta nalazio, kao i da mu je isti pokazao na JI s kojim se tada družio. Obrana je prihvaćena i u dijelu u kojem je naveo da je tada radio u Austriji. U ostalom dijelu u kojem je opisivao da ga je oštećenik tražio financijsku pomoć kako bi vratio dug JI, a potom i garantno pismo, te je on nakon toga bio izložen prijetnjama i pozivima pa je napustio Republiku Hrvatsku te da nikakav novčani iznos od oštećenika nije primio i ovaj ga neosnovano tereti obrana je ocijenjena pokušajem otklanjanja kaznenopravne odgovornosti od okrivljenika, neživotna je, neuvjerljiva te suprotna iskazima oštećenika LIP, DI i JI.

19. Iskaz svjedoka LIP u cijelosti je prihvaćen kao jasan i određen, dan je životno, uvjerljivo, dosljedno, dok manje različitosti u iskazu danom 2020. u odnosu na ranije dani iskaz 2012., kada je navodio da se radilo o osiguravajućih kući Lloyd i da je dogovorio s okrivljenim sklopiti policu životnog osiguranja na iznos od 150.000,00 eura, ne umanjuju njegovu vjerodostojnost s obzirom na protek vremena od počinjenja djela i životno prihvatljivo da te neke detalje, koji nisu bitni je svjedok zaboravio. Ono što je važno jest da je o bitnim dijelovima dogovora sa okrivljenikom, pa tako načinu i okolnostima te iznosu predaje novaca oštećenik, unatoč proteku vremena od četrnaest godina, dosljedno iskazivao. Iskaz svjedoka DI također je u cijelosti prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, dok dio iskaza da je vidjela u stanu predaju iznos od 10.000,00 eura okrivljeniku nije prihvaćen, obzirom je suprotan iskazu oštećeniak LIP, pri čemu isto, kao što je naprijed obrazloženo, ne umanjuje vjerodostojnost njezinog iskaza s obzirom na okolnost počinjenja djela, protek vremena od inkriminirane predaje novaca okrivljeniku do svjedočenja te činjenicu da je godinama zbog predaje ukupnog iznosa od oko 10.000,00 eura njezin suprug tražio okrivljenika, pa je životno da je ostalo njoj u sjećanju predaja i to tog ukupnog iznosa od 10.000,00 eura iako je tada okrivljenom pred njom bio predan iznos od 4.200,00 eura kao što je to naveo oštećenik.

20. Iskaz svjedoka JI također je prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, u bitnome je suglasan iskazu oštećenika LIP. Pri tome, iako je oštećenik tvrdio da je novac okrivljenom predavao pred JI i nekim drugim ljudima, pa da ga je isti vozio u Lanište na predaju novaca, a JI u svojem iskazu danom 2012. isto nije mogao potvrditi već je tek naveo da se toga ne sjeća, isto ne umanjuje vjerodostojnost iskaza oštećenika u tom dijelu. Naime, svjedok je iskazao da mu je LIP ispričao da je okrivljeniku dao novac i da mu ovaj nije ishodio kredit te su tražili okrivljenika u [adresa]. Uzimajući u obzir da je od inkriminiranog događaja do ispitivanja svjedoka prošlo sedam godina, da je sam svjedok, kao što je oštećenik opisao ga upozoravao neka se kloni okrivljenika i da bi se moglo raditi o pranju novca, životno je da je detalje tog odnosa, sa kojim nije imao nikakve veze, on zaboravio.

1 2

21. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).

22. Kao olakotno okrivljeniku je uzeto u obzir da je kazneno neosuđivan. Otegotnim je uzeta u obzir kriminalna upornost, visina štete uzrokovana kaznenim djelima oštećenicima RI i LIP koju okrivljenik istima nije, unatoč proteku vremena, niti djelomično podmirio. Protek vremena od počinjenja kaznenih djela se ne može olakotnim cijeniti okrivljeniku obzirom da je godinama bio nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske zbog čega mu je najprije suđeno u odsutnosti. Sud je u odnosu na djelo pod 1) utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine, dok je u odnosu na djelo pod 2) utvrdio kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, uzimajući u obzir veću štetu, te je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, uzevši u obzir ličnost okrivljenika i težinu počinjenih djela. Ocjena je suda da je ovakva sankcija primjerena i potrebna da se ostvari svrha kažnjavanja propisana zakonom, da će ista djelovati kako na okrivljenika tako i na druge da shvate nedopustivost protupravnog ponašanja i razviju svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te će se istom izraziti i primjerena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, osobito na štetu imovine.

23. S obzirom na nesporno utvrđenu visinu štete koju je okrivljenik počinjenim kaznenim djelima uzrokovao oštećenom LIP, koji je i postavio imovinskopravni zahtjev, sud je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenom OIP dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.200,00 eura, dok je s ostatkom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenik LIP upućen u parnicu. Navedeni je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev i u dijelu naknade plaćene za pronalazak okrivljenika koji je trošak mu također uzrokovan ovim kaznenim djelom, no s tim je dijelom isti upućen u parnicu jer bi utvrđivanje osnova i visine produljilo kazneni postupak.

24. Oštećeni RI u međuvremenu je preminuo, a SI, jedina nasljednica tog oštećenika, navela je kako ne ostaje kod imovinskopravnog zahtjeva, tako da je imovinskopravni zahtjev spomenutog oštećenika bespredmetan. Međutim, nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Stoga je sud na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrdio da novčani iznos 26.800,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelom iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97 pod točkom 1) te utvrdio da je navedeni novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske pa je okrivljeniku oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom te mu naložio navedeni iznos uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

25. Kazneni zakon iz 2011. (NN broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), koji je u međuvremenu stupio na snagu sadrži pravni kontinuitet te nije blaži propis. Kazneno djelo prijevare kojom je pribavljena znatna imovinska korist propisano je u članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11 te propisuje kaznu zatvora u trajanju od jedne do osam godina. S obzirom na navedeno, prema počinitelju je primijenjen KZ/97, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a kako to propisuje članak 3. stavak 1. KZ/11.

1 3

26. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 s obzirom je nezaposlena osoba i bez imovine te po ocjeni suda isti nije ni u mogućnosti podmiriti trošak ovog postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

27. Budući da je u ovom postupku, koji je proveden u povodu obnove kaznenog postupka, donesena nova presuda, to je na temelju članka 508. stavka 5. ZKP/08 presuda ovog suda broj: KO-2033/11 od 29. kolovoza 2012. stavljena izvan snage pod točkama 5. i 6. U odnosu na točke 1. – 4. ranije presude doneseno je zasebno rješenje sukladno članku 508. stavku 2. ZKP/08 koje je pravomoćno.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sudac:

Ilija Jurčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. OKDO Zagreb na K-DO-6655/06

2. Okrivljeni LI

3. Braniteljica Tanja Vranjican Đerek

4. Oštećeni LIP