Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8559/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe „PIPROM“ d.o.o., zbog prekršaja iz članka 238. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 17. rujna 2024., broj: Pp-1757/2023-12, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe „PIPROM“ d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljena pravna osoba „PIPROM“ d.o.o. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljena pravna osoba „PIPROM“ d.o.o. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 238. stavka 5. ZSPC-a za koji joj je izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura

1.1. Okrivljenoj pravnoj osobi je istom presudom naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba je putem odgovorne osobe u pravnoj osobi DZ, pravodobno podnijela žalbu u kojoj u bitnome navodi da se ista podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i prekršajnopravne sankcije. Nadalje u žalbi ističe da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje činjenica vlasništva što predstavlja biće djela zbog čega bi okrivljenu pravnu osobu valjalo osloboditi od optužbe. Također navodi da se radi o presuđenoj stvari jer je odgovorna osoba u pravnoj osobi „PIPROM“ d.o.o. DZ već pravomoćno osuđena temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. Pp-3163/2022 od 8. studenog 2023. za isti događaj, a što je okrivljena pravna osoba isticala u obrani. Nastavno na navedeno, u žalbi se ističe i povreda prava obrane jer prvostupanjski sud nije proveo dokazne prijedloge predložene od strane obrane da se ispitaju policijski službenici koji su prekršaj navodno utvrdili neposrednim zapažanjem, a što je sve posljedično dovelo i do povrede načela na pošteno suđenje jer se okrivljena pravna osoba nije upoznala s dokazima i nije joj omogućeno ispitati ih pred sudom.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu zbog čega navodi žalbe nisu osnovani.

6. Nadalje, navodi iz žalbe okrivljenika da je sud okrivljenika trebao osloboditi od optužbe jer nedostaje činjenica vlasništva u činjeničnom opisu prekršaja, nisu osnovani iz razloga što članak 238. stavak 5. ZSPC-a propisuje da će se novčanom kaznom od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti pravna osoba ili fizička osoba obrtnik ako naredi ili dopusti da njezina neregistrirana vozila ili vozila kojima je isteklo važenje prometne dozvole ili njezine neoznačene lake prikolice sudjeluju u prometu.

6.1. Valja naglasiti da citirana zakonska odredba predviđa više pretpostavki čije postojanje pretpostavlja kažnjavanje po ovom članku, a koje ne moraju biti kumulativno ostvarene da bi došlo do počinjenja predmetnog prekršaja. To se ogleda u vezniku „ili“ koji pretpostavlja nužnost izbora, stoga vlasništvo predmetnog vozila kojem je isteklo važenje prometne dozvole, a kojim je upravljala odgovorna osoba u pravnoj osobi okrivljeniku, nije odlučna činjenica u konkretnom slučaju jer zakon predviđa „da će se za prekršaj kazniti pravna osoba ili fizička osoba obrtnik“, „ako naredi ili dopusti“, „da njezina neregistrirana vozila ili vozila kojima je isteklo važenje prometne dozvole ili njezine neoznačene lake prikolice“ sudjeluju u prometu.

6.1. Slijedom navedenog je razvidno da vlasništvo u ovom konkretnom slučaju nije bitno obilježje bića djela, jer da je tome tako u zakonskom opisu prekršaja bi umjesto veznika „ili“ morao stajati veznik „i“, zbog čega su ti navodi žalbe neosnovani.

7. Nadalje, također su neosnovani navodi žalbe koji se odnose na ne bis in idem jer je odgovorna osoba u pravnoj osobi već pravomoćno osuđena za prekršaj iz članka 238. stavka 6. ZSPC-a jer da se radi o istom činjeničnom supstratu. Iako je iz spisu priležeće presude kojom je odgovorna osoba u pravnoj osobi okrivljeniku zaista pravomoćno osuđena za prekršaj iz članka 238. stavka 6. ZSPC-a, razvidno da se radi o istom događaju od 20. listopada 2021., ne radi se o već presuđenoj stvari (ne bis in idem). Razlog tome je što zakon u članku 238. stavku 6. ZSPC-a, dakle radi se o zasebnoj zakonskoj odredbi, predviđa kažnjavanje odgovorne osobe u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za radnje iz stavka 5. istog članka za koji je pobijanom presudom proglašena krivom pravna osoba.

7.1. Dakle, s obzirom da postoji zakonska odredba (članak 238. ZSPC-a) koja predviđa kažnjavanje pravne osobe (stavak 5.) i odgovorne osobe u pravnoj osobi (stavak 6.) kao dva odvojena prekršaja, nema mjesta primjeni instituta ne bis in idem odnosno ne radi se o već presuđenoj stvari jer su u ta dva slučaja okrivljenici dva zasebna entiteta koji podliježu kažnjavanju na drugačijoj zakonskoj osnovi.

8. Što se tiče navoda žalbe o povredi prava obrane jer prvostupanjski sud nije uvažio prijedlog obrane da se saslušaju svjedoci, isti nisu osnovani, a ovaj se Sud slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri raspravljeno i utvrđeno da bi se mogla donijeti odluka o prekršaju. Naime, temeljem spisu priložene materijalne dokumentacije i pisane obrane okrivljene pravne osobe bile su utvrđene sve odlučne činjenice bitne za donošenje odluke, stoga je pravilno prvostupanjski sud u skladu s načelom ekonomičnosti odbio takve dokazne prijedloge obrane.

9. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 238. stavka 5. ZSPC-a izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 260,00 eura. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura predstavlja novčanu kaznu izrečenu ispod zakonom propisanog minimuma i to u osjetnim razmjerima, zbog čega je ovakva novčana kazna pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

9.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.