REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-128/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Dražena Tripala, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. TG zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.; dalje u tekstu: KZ) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 27. listopada 2023. broj K-264/2023 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 15. svibnja 2024. broj Kž-130/2024-6, u sjednici održanoj 10. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. TG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 27. listopada 2023. broj K-264/2023 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 15. svibnja 2024. broj Kž-130/2024-6 TG je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ.
2. Osuđenik je putem branitelja Davorina Karačića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić d.o.o. iz Zagreba, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) jer „…osporava zakonitost spornih presuda…iz razloga grubo proizvoljnog postupanja …sudova na štetu okrivljenika…drastičnog odstupanja od instituta materijalnog i procesnog kaznenog prava…i ustaljene sudske prakse formirane u primjeni predmetnih instituta kaznenog prava.“ tvrdeći da su odluke „…nezakonite i ustavnopravno neprihvatljive, i to osobito obzirom na izostanak ikakvog sadržajnog obrazloženja spornih odluka.“ Predlaže ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24; dalje u tekstu: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U zahtjevu osuđenik prigovara da „…drugostupanjski sud u bitnome nije niti naveo sve žalbene razloge…niti se osvrnuo na iste nego je tek paušalno naveo da prihvaća navode obrazloženja prvostupanjskog suda…“. Tako se sud drugog stupnja „…uopće nije osvrnuo na žalbene navode…“ kojima je problematizirana dokazanost događaja od 16. lipnja 2023. dok u odnosu na prigovore o nejasnom i nerazumljivom obrazloženju prvostupanjskog suda glede utvrđenja krivnje - svijesti o prevoženju ilegalnih migranata „…drugostupanjski sud se uopće nije osvrnuo na takve žalbene navode niti je iste ispitivao…“. Ističe da je žalbom problematizirao dokaznu vrijednost personalnih dokaza (iskaza policijskih službenika, svjedokinje ČG te svjedoka OG) ali „…drugostupanjski sud nije ni spomenuo niti analizirao te ispitivao takve žalbene razloge…“ odnosno „…općenito i paušalno [je] naveo kako prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda.“ Smatra da se sud drugog stupnja trebao „…osvrnuti … na sve žalbene navode okrivljenika, te se o istima precizno očitovati te temeljem čl. 487. st. 1. ZKP-a, ocijeniti žalbene razloge…“ čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP.
6. Nije u pravu osuđenik da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve bitne žalbene navode sukladno obvezi propisanoj u čl. 487. st. 1. ZKP.
6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da osuđenik nije osporio prevoženje osoba u dva navrata kako je terećen(16. i 17. lipnja 2023.) dok je spornu činjenicu, svijest da se radi o ilegalnim migrantima (odlomak 13. presude), sud utvrdio sveobuhvatnom analizom dokazne građe, povezivanjem personalnih dokaza (iskazi policijskih djelatnika o zaticanju ilegalnih migranata u vozilu osuđenika, iskaz ČG o ilegalnom prelasku granice nakon čega do njih dolazi i preuzima ih u vozilo osuđenik) sa podacima o broju i sadržaju znakovite komunikacije osuđenika sa osobom imena T putem WhatsApp-a, imajući na umu opće prilike vezane uz krizu zbog „…nelegalnog ulaska velikog broja ilegalnih migranata na područje EU…“, činjenicu da je osuđenik iskusni taksist, te vrijeme i mjesto ukrcaja ilegalnih migranata (odlomak 14., 14.1., 14.2., 15., 16., 18. -21.). Pored toga prvostupanjski sud je posebnu pažnju posvetio i argumentaciji o negativnom vrednovanju iskaza svjedoka OG (odlomak 17.) zbog čega je obranu osuđenika (da je u dva navrata obavljao legalan taksi prijevoz putnika) ocijenio nelogičnom i neživotnom.
6.2. Prvostupanjska presuda je pobijana zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni.
6.3. Obrazloženje drugostupanjske presude koncipirano je na način da su najprije ocijenjeni žalbeni prigovori osuđenika označeni kao bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. te st. 2. i 3. ZKP (odlomak 6. i 7.), a potom su u nastavku razmotreni ključni prigovori činjenične naravi, upravo oni koji su naznačeni i u zahtjevu (osporavanje svijesti o prevoženju ilegalnih migranata uz kritiku ocjene personalnih dokaza).
6.4. Drugostupanjski sud prihvaća pravilnom argumentaciju suda prvog stupnja kojom otklanja „…obranu optuženika, koji je tvrdio da nije znao da prevozi ilegalne migrante…jer suprotno proizlazi…iz iskaza … svjedoka – policijskih službenika… turske državljanke ČG, koja se … prevozila u vozilu optuženika … i materijalne dokumentacije…odnosno ispisa pretrage mobitela optuženika, kojom je utvrđeno…“ višekratno znakovito kontaktiranje sa osobom naziva T te „…nedvojbeno ukazuje na koordinaciju optuženika i osobe …T i na visok stupanj njihove organiziranosti oko prijevoza ilegalnih migranata, što zasigurno ne bi bio slučaj da se radilo o legalnom taksi prijevozu…“ (odlomak 9. ). Pored toga posebno je razmotrena i žalbena zamjerka o negativnom vrednovanju iskaza svjedoka OG („…njegov iskaz sam po sebi neuvjerljiv i nelogičan, kako je to argumentirano obrazložio prvostupanjski sud i u potpunom je nesuglasju sa pozivima i porukama nađenim u mobitelu optuženika.“- odlomak 10.) što sve u međusobnoj povezanosti, ne daje osnova za primjenu „…pravnog pravila in dubio pro reo…“(odlomak 11. ). Slijedi zaključak žalbenog suda da je „…tijekom postupka pouzdano i sa sigurnošću utvrđeno da je optuženik iz koristoljublja u dva navrata [dakle 16. i 17. lipnja 2023.] omogućio stranim državljanima nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj…za dogovorene prijevoze primio novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 580,00 eura.“ te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon (odlomak 12.), nakon čega je razmotrena i u tom dijelu prihvaćena žalba zbog odluke o kazni (odlomak 13.-17. presude).
7. Prema izloženom, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP. Valja istaknuti da drugostupanjski sud, kada ispituje presudu u povodu žalbe, nije dužan odgovoriti baš na svaki pojedini žalbeni navod, već na one važne, vezane na činjenice odlučne za konkretan predmet. Nadalje, povezujući argumentaciju prvostupanjske i drugostupanjske presude jasno je razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti osuđenika, iznijeti razlozi su više nego dostatni, razumni i uvjerljivi pa nema govora o arbitrarnosti osude kako se sugerira tvrdnjom o „izostanku ikakvog sadržajnog obrazloženja spornih odluka“.
8. Konačno, sadržajem zahtjeva osuđenik ujedno izražava nezadovoljstvo načinom na koji su niži sudovi ocijenili dokaze i zaključili o krivnji za predmetno kazneno djelo, što, shodno ograničenjima iz čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP ne može biti predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 10. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
