Poslovni broj Kzd-70/2021-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu za mladež toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ZH, optužene optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-79/2021, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11), nakon održane i zaključene rasprave dana 7. listopada 2024. u prisutnosti državnog odvjetništva, okrivljenice i branitelja te u odsutnosti uredno pozvane oštećenice, a koja presuda je objavljena dana 10. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer Z i F, rođene B, rođena **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, spremačica, zaposlena, razvedena, majka jednog djeteta, sa završenom osnovnom školom,

k r i v a  j e

što je

- u razdoblju od 01. prosinca 2004. do 31. prosinca 2018. u Donjoj Kupčini, iako je temeljem presude Općinskog suda u Jastrebarskom, broj: P2. 24/2001 koja je postala ovršna 11. kolovoza 2001. u obvezi da na ime uzdržavanja maloljetne kćeri ZHZ, rođene **.**.1999. doprinosi mjesečno iznos od 700,00 kuna, svjesna te svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, to nije učinila, čime je u navedenom razdoblju oštetila svoju kćer za iznos od 118.300,00 kuna,

- dakle, nije uzdržavala osobu koju je po zakonu dužna uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

- čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisano u članku 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. Kaznenog zakona.

pa se okrivljena ZH temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te joj se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je okrivljenica osuđena, neće izvršiti ako ista u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenica je dužna platiti troškove ovoga kaznenog postupka za provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po dr. Davoru Zduniću iznos od 502,74 eura i FHZ iznos od 208,74 eura, te paušal od 100,00 eura, što sveukupno iznosi 811,48 eura, sve to u roku od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu protiv okrivljene ZH, optužene optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-79/2021, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

2. Na raspravi dana 7. listopada 2024. okrivljena je navela da se razvela 2000. godine, a s obzirom da je njen otac kupio kuću u [adresa] još dok su brat i ona bili djeca, onda je ona nakon razvoda počela živjeti u toj kući. U prvo vrijeme nije se uspjela dobro snaći tako da je radila povremeno, čistila je kod raznih ljudi. Nije bila nigdje prijavljena, nije se prijavila niti na Zavod za zapošljavanje, samo je jednostavno tako povremeno radila tj. čistila, a tek 2008. godine se uspjela zaposliti kao čistačica, tako da je u cijelosti uspjela namiriti sve zaostatke uzdržavanja uz pomoć svog oca, jer njena primanja su minimalna kao čistačice i svaki mjesec joj se oduzima s plaće jer je njena kćer pokrenula ovršni postupak tako da ona i nadalje uredno plaća kćeri uzdržavanje.

2.1. Što se tiče njenog rada u tvornici, to je radila još kao djevojka dok se još nije udala i to u vrijeme kada je s roditeljima živjela u [adresa], a nakon toga se udala za čovjeka kojeg je vrlo kratko poznavala i taj brak nije uspio. Odmah je rodila kćer, ali je morala otići iz te njihove kuće jer se nisu slagali. Nadalje je zaposlena kao čistačica i uredno plaća uzdržavanje putem ovrhe.

2.2. Navodi kako se razvela još dok je oštećena imala jednu godinu života i dijete je ostalo kod svog oca iz razloga što ona u to vrijeme nije radila i nije imala sredstava za uzdržavanje djeteta, a njeni roditelji nisu joj mogli pomoći oko djeteta jer su živjeli i radili u Njemačkoj. Taj njen muž vršio je pritisak na nju govoreći joj da nije sposobna uzdržavati dijete i zato joj je uzeo dijete i tako je dijete i dodijeljeno njemu i dijete tj. oštećena je odrasla s ocem i njegovom majkom.

2.3. Kada se rastala onda se dogovorila s mužem, a što su i ovjerili kod javnog bilježnika, da ona njemu ostavlja auto marke "Tico" kojeg je donijela u brak, a isto tako i novi namještaj i sve je to ostavila mužu, a vrijednost toga je bila oko 30.000,00 kuna. To je sve ostalo kod njega, a to je bio taj auto "Tico", nova spavaća soba i nova veš mašina.

2.4. Kada joj je predočen sporazum na listu 8 spisa, navodi da je upravo to taj sporazum, tako da do kraja 2004. godine nije niti bila dužna plaćati uzdržavanje, a nakon toga kao što je navela, radila je samo povremeno, čistila, dobivala je minimalne iznose novca. Nakon toga ona više nije imala auto i nije mogla posjećivati dijete koje je ostalo živjeti u [adresa]. Dakle, nije imala prijevoznog sredstava da bi došla do tamo. Sada shvaća da se trebala puno više potruditi da dijete češće dolazi kod nje tako da sa djetetom nije imala više nikakve kontakte. Pokušala je doći kod nje u školu, ali je kćer nije htjela vidjeti tako da je odustala. Nadalje, nema nikakve kontakte sa oštećenom. Od nje je na raspravi čula da se i dalje redovito školuje kao student na likovnoj akademiji, ali ona o tome ništa ne zna, no usprkos tome plaća uzdržavanje.

2.5. To što je dijete ostalo kod oca jako joj je teško palo, ali nije nikako mogla uzeti dijete sebi jer je bila nezaposlena, roditelji su joj bili u Njemačkoj i nije joj imao tko pomoći, a ukoliko bi se zaposlila, nije joj imao tko pričuvati dijete. Zato je dijete i ostalo kod oca. Navodi kako ju je bivši muž psihički maltretirao i vrijeđao i to već na samom početku braka, pogotovo kada se dijete rodilo i to je dosta teško na nju utjecalo. Od svega toga ima problema s visokim tlakom i problema sa štitnjačom, tako da pije tablete za tlak i za štitnjaču. Otkad se rastala, malo je o njoj skrbio otac, ne previše, sve dok se nije snašla, tj. sama počela raditi.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu priloženu dokumentaciju i dokaze koji prileže u spisu, a to su: Presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P2.24/2001 od 28. lipnja 2021. (listovi 6-7 spisa), Sporazum (list 8 spisa), Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 17 spisa) Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (listovi 25-26 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve ZHZ od 7. travnja 2021. (listovi 33-34 spisa), Imovinskopravni zahtjev žrtve (list 35 spisa), Presliku Indeksa žrtve (listovi 36-44 spisa), Zapisnik o ispitivanju okrivljene ZH sa DVD snimkom od 11. lipnja 2021. (listovi 57-63 spisa), iskaz svjedoka FH od 12. rujna 2023. (list 129 spisa), svjedokinje BH (list 130 spisa), oštećene ZHZ (list 130 spisa), psihijatrijski i psihologijski način i mišljenje dr. Davora Zdunića i FHZ (list 134-150 spisa), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije i potvrde o visini dohotka (list 84-97 spisa) i potvrde o imovnom stanju (list 98), promet po tekućem računu (list 99-100 spisa), presuda o razvodu (list 101-103 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom Fine te očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate Fine.

4. Oštećena ZHZ u svom prvom iskazu navela je kako je njena majka bila dužna nakon rastave njenih roditelja, doprinositi za njeno uzdržavanje iznos od 700,00 kuna mjesečno. U vremenu od 2004. do 2019. nije za uzdržavanje uplaćivala ništa, a tata joj je na to rekao kako ju on neće tužiti te da ona sama, kada postane punoljetna, može odlučiti hoće li majku tužiti ili ne. Od 2019. do danas joj majka plaća za uzdržavanje, a sve temeljem pokrenute ovrhe koju je na FINA-i pokrenuo njen odvjetnik. Godine 2018. upisala je Akademiju likovne umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu gdje redovito studira, te je svojstvo studenta potkrijepila i preslikom indeksa. Postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od oko 100.000,00 kuna.

4.1. U svom drugom iskazu oštećena ZHZ od 12. rujna 2023. (list 130 spisa) navela je da iskazuje sukladno kao na zapisniku od 7.4.2021. tj. kako je naprijed navedeno te je nadodala da je i nadalje redoviti student na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, sada upisuje treću godinu, smjer slikarstvo. Prošle godine primila je od majke iznos od 118.300,00 kuna i to je bilo 23. svibnja 2022. Također, prije otprilike mjesec dana, optužena joj je uplatila iznos od 14.033,12 EUR-a zaostatka na ime uzdržavanja. To je bilo 7. lipnja 2023. Nakon toga je još dobila 5 puta po 93 EUR-a od optužene na ime uzdržavanja. Ne zna da li joj to plaća optužena osobno ili ide preko FINA-e putem ovrhe. Dakle, u periodu od 1. prosinca 2004. do 31. prosinca 2018., nije dobila ništa na ime uzdržavanja, zbog toga je i pokrenula ovaj postupak, a svi ovi iznosi koje je navela, uplaćeni su iza utuženog perioda, tako da za daljnji period ništa ne potražuje. Jedino bi htjela da joj majka plaća uzdržavanje dok god se školuje, a što ona sada i čini. Navodi da gotovo ni ne poznaje svoju majku niti njene osobine. Dok je bila mala, sjeća se da su je njeni djed i baka po ocu znali pitati zašto ne dolazi, a i ona ju je to pitala, a ona bi znala reći da će doći drugi vikend, a onda uopće ne bi došla i tako je to uglavnom bilo. Njoj je to čudno kako je to moguće da se ima dijete koje se ne posjećuje, ako i nije imala novaca, mogla je doći i posjetiti je i kada je mogla kupiti joj kakav školski pribor ili bilo što za njene potrebe, ali ona to nije činila. Misli da to što optužena nije plaćala uzdržavanje je bila njena namjera. Navodi da je do današnjeg dana namireno svo uzdržavanje, dakle, svi zaostaci od 1.12.2004. pa do danas.

5. Državno odvjetništvo je na raspravi dana 7. listopada 2024. (list 170 spisa) navelo da odustaje od posebne obveze plaćanja zaostataka uzdržavanja, obzirom što je razvidno da su isti u cijelosti plaćeni, a što proizlazi iz podataka u spisu, a i iz iskaza oštećene, a osim toga okrivljena ubuduće uredno plaća uzdržavanje, tako da više nema potrebe za određivanjem plaćanja uzdržavanja ubuduće.

6. Iz iskaza svjedoka TH od 12. rujna 2023. (list 129 spisa) proizlazi da je on bratić u 3. koljenu sa optuženom i zna cijelu njenu obiteljsku situaciju. Dok je bila malo dijete, njeni roditelji su otišli raditi u Njemačku i ona je ostala u Bosni i odgajali su ju djed i baka. Nije uspjela završiti osnovnu školu. On joj je dosta često pomagao u raznim životnim situacijama i smatra da ona nije sposobna sama se brinuti o sebi, niti raditi odnosno privređivati. O njoj su se brinuli uglavnom roditelji koji su radili u Njemačkoj. Zna da ona sada radi neke poslove čišćenja kao spremačica i to je vrlo malo plaćeno. Jedno vrijeme optužena je bila kod njega čistačica kada je njegova supruga slomila kuk i to prije desetak godina. Kod njega je čistila 2 mjeseca dok se njegova žena nije vratila iz toplica. On joj je ponekad pokušavao pronaći posao da bude čistačica i slično i ona je jedno kraće vrijeme radila, a onda nije mogla raditi kako treba, tako da bi dobila otkaz, odnosno ona je samovoljno otišla s posla. Njezini roditelji sve su oko optužene rješavali sa novcem, tj. uvijek su financijski pomagali, kupili su i kuću u [adresa] koju su njoj ustupili, te ju i dalje roditelji financijski pomažu, dakle, kako je naveo, po njegovom mišljenju, ona se nije sposobna sama brinuti o sebi niti privređivati. Udala se preko jedne agencije za posredovanje pri sklapanju brakova, međutim, nije bila sposobna za bračne obaveze niti odgoj djeteta. Navodi da je optužena podložna roditeljima koji su ju oduvijek financirali i smatra da je njen otac napravio invalida od nje, jer ona nije bila sposobna raditi niti brinuti o sebi. To je on sve rekao ocu optužne i on se onda i na njega naljutio tako da nisu više u dobrim odnosima. Kada bi ponekad i našao posao optuženoj, onda bi ga znao zvati njen otac i prigovarati da nije dobro plaćena i da još nije prijavljena i onda bi joj taj poslodavac dao otkaz, tako da smatra da je i njen otac puno tome kriv. Po njegovom mišljenju optužena u tuženom periodu nije bila sposobna samostalno brinuti o sebi. Predmetno uzdržavanje je plaćeno djelomično od strane oca optužene, a djelomično putem ovrhe na plaći optužene. Svekrva optužene nije bila u dobrim odnosima sa optuženom te ju je na neki način istjerala iz kuće i maknula od muža i kćerke na taj način, dakle, optužena je morala vrlo brzo po rođenju djeteta napustiti kuću. Naime, optužena nije naučena na kućne obveze. Kada je optužena otišla od muža i djeteta, ostavila je novi auto marke Daewoo Tico koji joj je otac kupio. Za drugo ne zna.

7. Iz iskaza svjedokinje BH od 12. rujna 2023. (list 130 spisa) supruge naprijed navedenog svjedoka proizlazi da zna kako optužena dulje vrijeme nije radila. Zna da su je uzdržavali roditelji, ali usprkos tome nije imala puno novaca. Jednom joj je ona pokušala naći posao čišćenja, ali rekla je da je daleko i da nema bicikl i da joj je teško čistiti tako velike prostore, pa je brzo odustala od posla. Optuženu poznaje 20-ak godina, tj. otkada je supruga njenog rođaka u trećem koljenu TH. Koliko zna, optužena se brine sama za sebe, ali ne zna je li sposobna brinuti se za nekoga drugoga tj. za dijete. Zna da je optužena imala auto i da je taj auto ostavljen njenom suprugu i djetetu na ime uzdržavanja i zna da su joj roditelji dali neke novce da plati uzdržavanje, ali ona te iznose ne zna, niti je to njega briga. Zna da optuženu rodbina njenog muža nije dobro prihvatila, niti je sa mužem bila u dobrim odnosima i da se vrlo brzo razvela od njega. Zna da joj je njen muž znao govoriti da se ona ne zna brinuti o djetetu niti da zna išta raditi po kući.

8. Iz sporazuma od 07. kolovoza 2001. sklopljenog između okrivljene, tada ČH i IH (list 8 spisa) vidljivo je kako su se bivši supružnici dogovorili da okrivljena ne plaća uzdržavanje za dijete do studenog 2004., a na ime bračne stečevine procijenjene vrijednosti 29.400,00 kuna koju je okrivljena ostavila bivšem suprugu.

9. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Davora Zdunića (list 134-147 spisa) zaključno proizlazi da okrivljena ima 4 razreda osnovne škole i pismena je. Izrazito je nezavidnog životnog iskustva, aktualno snižene opće informiranosti. Od rođenja je osoba zaostala u razvoju uma na nivou lake mentalne retardacije. Strukturalno je dodatno izmijenjene osobnosti. Za svih 14 godina inkriminacije, a u odnosu na kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja dominantni i odlučujući forenzički učinci i na njezine sposobnost shvaćanja i upravljanja vlastitim postupcima, upravo i proizlaze iz njenih mentalnih, emocionalnih i strukturalnih deficita, a u opisanoj psihopatologiji njene socijalne disfunkcije tempore criminis bila je smanjeno ubrojiva i to u znatnijem bitnijem stupnju. Nema potrebe za izricanjem kakve psihijatrijske sigurnosne mjere. Raspravno je sposobna uz preduvjet stručne pomoći branitelja te pojednostavljenja i komunikacije samog vođenja ovog kaznenog postupka.

10. Također iz nalaza i mišljenja psihologinje FHZ (list 148- 149 spisa) zaključno proizlazi da rezultati psihologijske obrade okrivljene upućuju na osobu čije je cjelokupno intelektualno funkcioniranje ekstremno sniženo (na razini LMR). Sve ispitivane sposobnosti su ujednačene pa možemo govoriti o ekstremno sniženom verbalnom shvaćanju, perceptivnim sposobnostima, radnom pamćenju, brzini obrade informacija kao i o ekstremno sniženom socijalnom shvaćanju. Iz opisanih intelektualnih deficita i značajno sniženog obrazovnog nivoa i primjena upitnika sposobnosti je bila ograničena. Dobiveni rezultati govore o jednostavnije strukturiranoj, emocionalno nezreloj i nestabilnoj osobnosti sniženih prilagodbenih kapaciteta. Sniženog je praga tolerancije na frustracije i sklonija impulzivnijim reakcijama i somatizacijama te sniženog uvida i kritičnosti u odnosu na svoje funkcioniranje. Evidentni su značajni deficiti u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju, naglašena projektivnost. Suspektan primarni poremećaj osobnosti.

11. Navedene nalaze i mišljenja sud u cijelosti prihvaća jer su dati na temelju pravila psihijatrijske i psihologijske znanosti i struke, ali iz njih ne proizlazi da bi okrivljena bila radno nesposobna u utuženom periodu jer ona i sama navodi da je u cijelom utuženom periodu a i prije još dok nije bila udata radila tj. prvo kod roditelja u Njemačkoj radila je u tvornici, a nakon razvoda braka stalno je negdje čistila, a od 2008. godine je u stalnom radnom odnosu kao čistačica.

12. Iz očevidnika o redoslijedu plaćanja Fine (list 173-207 spisa) vidljivo je koji su iznosi i u kojem vremenskom periodu isplaćivani oštećenoj od strane okrivljene, a što je potvrdila i oštećena navodeći da su joj svi predmetni zaostaci za utuženi period nadoknađeni od strane okrivljene nakon podizanja ove optužnice.

13. Iz potvrda o visini dohotka okrivljene (list 84-98 spisa) vidljivi su službeni podaci o visini primanja. Iz prometa Privredne banke Zagreb vidljiv je promet na tekućem računu okrivljene (list 99-100 spisa).

14. Iz presude Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj P2-24/2002 od 28. lipnja 2021. (list 101-103 spisa) proizlazi pored ostalog da je okrivljena dužna oštećenoj na ime uzdržavanja doprinositi svaki mjesec po 700,00 kuna i to od 28. svibnja 2001. pa nadalje dok god za to budu postojali zakonski uvjeti, tj. do završetka redovitog školovanja oštećene.

15. Iz povijesti bolesti Doma zdravlja Zagreb-Centar (list 82 spisa) proizlazi da se okrivljena u dobi od 44 godine, po zanimanju čistačica, zaposlena, rastavljena, majka jedne kćerke, prvi puta javila psihijatru 18. kolovoza 2021. zbog simptoma iz spektra traumatskog odgovora na stres i anksioznost.

16. Iz podataka sa lista 34-44 spisa vidljivo je da se kod oštećene radi o redovnoj studentici Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Ilica 85.

17. Iz podneska Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 25-28 spisa) proizlazi da je okrivljena u nekoliko navrata bila evidentirana u evidenciji nezaposlenih osoba (list 25 spisa). Iz potvrde sa lista 26 vidljiv je period kada je bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, a iz rješenja o pravu na novčanu naknadu Zavoda za zapošljavanje (list 27-28 spisa) vidljivo je da je okrivljena podnosila u dva navrata zahtjeve za novčanu naknadu, a na koju se ima pravo nakon prestanka radnog odnosa a koji je prestao bez krivnje radnika.

17. Iz podneska Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 17 spisa) proizlazi kod koga je okrivljena bila zaposlena, odnosno kod kojih poslodavaca je bila prijavljena u periodu od kolovoza 2005. do srpnja 2018.

18. Dakle, nesporno je da okrivljena u utuženom periodu uopće nije plaćala uzdržavanje za svoju kćer tj. oštećenu, a što proizlazi iz iskaza oštećene i okrivljene. Nesporno je da je visina njene obveze plaćanja uzdržavanja u utuženom periodu pa i nadalje utvrđena presudom Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj P2-24/01 od 28. lipnja 2001. koja je postala ovršna 11. kolovoza 2001. i to u iznosu od tadašnjih 700,00 kuna mjesečno koji se iznos trebao plaćati od 28. svibnja 2001. pa nadalje, tj. do završetka redovitog školovanja oštećene. Nesporno je da je okrivljena 23. svibnja 2022. platila oštećenoj na ime utuženih zaostataka iznos od 118.300,00 kuna, a 7. lipnja 2023. platila joj je i iznos od 14.033,12 eura te okrivljena sada uredno plaća uzdržavanje na način da joj Fina putem ovrhe skida sa računa po 93,00 eura mjesečno, a što sve osim iz priležećih računa i izvadaka Fine proizlazi i iz iskaza oštećene i okrivljene. Nesporno je da obveza uzdržavanja oštećene započinje od prosinca 2004. godine što proizlazi iz u spisu priležećeg sporazuma između okrivljene i oca oštećene od 7. kolovoza 2021.

19. Sporno je da li je okrivljena takvim svojim postupanjem odnosno neplaćanjem uzdržavanja u cijelom utuženom periodu od 1. prosinca 2004. do 31. prosinca 2018. počinila predmetno kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, obzirom što okrivljena navodi da je u utuženom periodu do 2008. godine samo povremeno radila kao čistačica te da se 2008. godine za stalno zaposlila i da je imala mala primanja te da stoga nije plaćala uzdržavanje, a i zbog toga što nije imala nikakve kontakte sa oštećenom.

20. Analizom cjelokupnog provedenog postupka sud nalazi da je u potpunosti i nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena počinila predmetno kazneno djelo upravo na način kako joj je to stavljeno na teret.

21. Naime, naprijed navedeni iskaz oštećene sud u cijelosti prihvaća kao istinit i vjerodostojan, a iz kojeg proizlazi da okrivljena uzdržavanje u utuženom periodu nije plaćala, tj. nije joj platila niti jedan iznos na ime uzdržavanja u tom utuženom periodu iako joj je oštećena jedino dijete i nema drugih obaveza uzdržavanja.

22. Da je okrivljena počinila predmetno kazneno djelo proizlazi dakle prvenstveno iz iskaza oštećene, a što je u svom iskazu potvrdila i okrivljena navodeći da je istina da nije plaćala uzdržavanje za oštećenu u utuženom periodu jer da je nakon razvoda sa ocem oštećene otišla živjeti u kuću svoga oca u Hrvatskom [adresa], te da se u prvo vrijeme nije uspjela snaći, tako da je radila samo povremeno tj. čistila je kod raznih ljudi te nije bila prijavljena kod njih, a niti se prijavljivala na Zavod za zapošljavanje, jer je tako povremeno čistila sve do 2008. godine kada se uspjela za stalno zaposliti kao čistačica. Zaostatke uzdržavanja je tako uspjela namiriti uz pomoć oca jer su joj primanja mala i svaki mjesec joj se skida s plaće po 93,00 eura, obzirom što je njena kćer tj. oštećena pokrenula ovršni postupak protiv nje.

23. Dakle, iz navedenog proizlazi da je okrivljena itekako svjesna svoje obveze plaćanja uzdržavanja, ali opravdava svoje neplaćanje činjenicom da je malo zarađivala, što u konkretnom slučaju nikako ne može biti opravdanje da se uzdržavanje uopće ne plaća. Naime, ako smatra da je malo zarađivala, mogla je i manje iznose plaćati, no okrivljena nije čak niti posjećivala oštećenu niti joj je ikada donijela ili poslala bilo kakav poklon ili nešto za osobne potrebe školovanja ili slično. Odnosno, kako oštećena navodi, znala joj je dok je bila mala obećati da će doći pa uopće nije došla te oštećena navodi da joj je makar mogla donijeti nešto sitno, ali to nikada nije učinila. To što vještaci psihijatar i psihologinja navode da su kod okrivljene utvrdili da je ista osoba sa lakom mentalnom retardacijom te da je ista stoga mentalnih, emocionalnih i strukturalnih deficita te da je tempore criminis bila smanjeno ubrojiva u znatnijem tj. bitnijem stupnju, ali da kod nje nema potrebe za izricanjem psihijatrijske sigurnosne mjere. Također se u nalazu navodi da je njeno intelektualno funkcioniranje ekstremno sniženo te da se radi kod okrivljene o jednostavnije strukturiranoj, emocionalno nezreloj i nestabilnoj osobnosti, sniženih prilagodbenih kapaciteta, sniženog praga tolerancije na frustracije, sklonoj impulzivnim reakcijama i sniženog uvida i kritičnosti u odnosu na svoje funkcioniranje. Dakle, radi se kod okrivljene o svim obilježjima osobe sa lakom mentalnom retardacijom uz naprijed navedene osobine njene ličnosti, što ju sve skupa ne isključuje od njene kaznene odgovornosti za ovo kazneno djelo. Naime, osobe sa lakom mentalnom retardacijom pa tako i okrivljena sposobne su raditi određene jednostavnije poslove, a osobito poslove čišćenja, što je okrivljena i radila kroz cijeli utuženi period pa i nadalje, a kako je ona to i sama navela u svom iskazu, navodeći da je nakon razvoda od oca oštećene radila kod raznih ljudi poslove čišćenja, ali se nije prijavljivala na Zavod za zapošljavanje jer je tako samo čistila, a 2008. godine se uspjela za stalno zaposliti kao čistačica, dakle od tada je u stalnom radnom odnosu, a od podizanja optužnice pa i nadalje uredno plaća uzdržavanje putem ovrhe te je uz pomoć oca uspjela isplatiti i sve zaostatke uzdržavanja.

24. Stoga, očito se kod okrivljene radi o osobi sposobnoj za privređivanje osobito za poslove čišćenja koji posao ona, a kako i sama navodi, obavlja već dugi niz godina tj. kroz cijeli utuženi period.

25. Valja istaći da iako je okrivljena u jednom periodu tj. do 2008. godine bila službeno nezaposlena, no ista se nije prijavila na Zavod za zapošljavanje i time nije poduzela sve potrebno da bi došla do posla, već joj je očito bilo lagodnije povremeno čistiti i uz to, kako i sama navodi, dobivati financijsku pomoć od oca iz Njemačke. Dakle, kao nezaposlena osoba i majka djeteta trebala je poduzeti sve da dođe do sebi odgovarajućeg posla tj. posla čistačice, a za kojim poslom postoji potražnja na Zavodu za zapošljavanje kako u utuženom periodu tako i danas. S time da je okrivljena i sama navela da joj je u cijelom tom periodu financijski pomagao i otac koji je radio u Njemačkoj, a gdje joj se i nadalje nalaze roditelji.

26. Očito se ovdje radi o životnoj tj. obiteljskoj situaciji gdje su roditelji okrivljene živjeli i radili u Njemačkoj i tako izgradili kuću u [adresa] u kojoj sada živi okrivljena te su joj očito financijski pomagali, a kako to i navode saslušani svjedoci, rođaci okrivljene tj. TH i BH, gdje osobito iz iskaza svjedoka TH proizlazi da bi okrivljenoj i on ponekad znao naći posao čistačice, gdje bi ona kraće vrijeme radila, ali bi znala samovoljno otići sa posla jer su njeni roditelji sve oko nje rješavali sa novcem tj. uvijek su ju financijski pomagali pa su tako kupili i kuću u [adresa] koju su joj ustupili te ju i nadalje financijski pomažu. Ovaj svjedok naveo je i to da je okrivljena podložna svojim roditeljima koji su ju oduvijek financirali te svjedok navodi da je njen otac napravio invalida od nje. Naime, svjedok bi okrivljenoj znao naći neki posao i onda bi ga zvao otac okrivljene i prigovarao mu da nije dovoljno plaćena i da još nije prijavljena i onda bi joj taj poslodavac dao otkaz pa svjedok navodi da smatra da je njen otac puno tome svemu kriv.

27. Iz svega ovog navedenog se zaključuje da je očito okrivljena sposobna raditi, osobito kao čistačica koji posao za stalno i radi od 2008. godine pa nadalje, a do tada je taj posao radila povremeno odnosno neprijavljeno, no očito da je ta financijska pomoć roditelja koji su radili u Njemačkoj utjecala i na njen odnos prema poslu i novcu, a osobito odnos oca okrivljene koji je bio očito previše zaštitnički usmjeren prema njoj. Dakle, svjedok TH prvo opisuje obiteljsku i materijalnu situaciju na isti način kao i okrivljena tj. da je jedno vrijeme nakon razvoda samo povremeno radila tj. čistila, da joj je pomagao i otac financijski jer je radio u Njemačkoj, da bi potom svjedok tj. rođak okrivljene koji je bio pozvan da svjedoči od strane obrane naveo da po njegovom mišljenju optužena u utuženom periodu nije bila sposobna samostalno se brinuti o sebi, dok njegova supruga tj. BH navodi da ona zna da se okrivljena brine sama za sebe, jedino ne zna da li je sposobna brinuti se za drugoga tj. za dijete. Valja istaći da se ovdje radi o kaznenom postupku pa ovdje ne ocjenjujemo nečija mišljenja nego stvarne činjenice, dakle svjedok TH smatra da okrivljena nije bila sposobna brinuti se o sebi, a suprotno tome okrivljena u svom iskazu jasno navodi da je do 2008. godine povremeno radila, a od 2008. je u stalnom radnom odnosu kao čistačica, pa tako i nadalje te je navela da je nakon podnošenja ove optužnice uz pomoć oca platila sve zaostatke uzdržavanja, a i nadalje uredno plaća svaki mjesec jer joj se skida ovrhom putem Fine sa njene plaće.

28. Dakle, iz svega proizlazi da je okrivljena očito sposobna sama se brinuti za sebe tj. privređivati s time da ista a kako i navodi i nadalje živi sama u kući u [adresa], dok su roditelji i nadalje u Njemačkoj, pa se očito brine i za tu kuću koju joj je i po izjavi saslušanih svjedoka otac ustupio. Uz napomenu da njena obveza i nadalje iznosi tadašnjih 700,00 kuna tj. sada 93,00 eura koliko joj se i oduzima od plaće svaki mjesec putem Fine, što je zaista minimalni iznos za uzdržavanje, pa stoga ako ima i minimalnu plaću kao čistačica, ovaj iznos nikako nije značajno opterećenje u odnosu na njena primanja uz očitu pomoć roditelja iz Njemačke. Stoga i dio iskaza svjedoka TH da je okrivljena po njegovom mišljenju nesposobna brinuti o sebi niti privređivati, sud nalazi neistinitim i usmjerenim na pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od okrivljene kao njen rođak. Naime, u ovom postupku je nesporno utvrđeno temeljem izvadaka Fine i iskaza okrivljene te oštećene kao i temeljem podataka o zaposlenosti okrivljene da je ista bila sposobna privređivati i da je od 2008. godine u stalnom radnom odnosu pa tako i nadalje, a do te 2008. radila je povremeno i neprijavljeno, ali se nije prijavljivala na Zavod za zapošljavanje kako bi sve poduzela da dođe do posla. Naime, kako i proizlazi iz podataka Zavoda za zapošljavanje i iz podneska Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

29. Uz napomenu da se ovdje niti ne radi o potrebi neke posebne brige za dijete tj. oštećenu jer je ista odrasla punoljetna osoba, redovna studentica kojoj se jedino treba plaćati po tadašnjih 700,00 kuna tj. sadašnjih 93,00 eura mjesečno za njeno uzdržavanje što je zaista minimalni iznos u današnje vrijeme, pa tako je minimalan i kada se ima minimalnu plaću koju dobiva okrivljenica kao čistačica.

30. Dakle, temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka smatra se dokazanim da je okrivljenica počinila inkriminirano kazneno djelo na način kako joj je to i stavljeno na teret. Naime, iz iskaza oštećene, kao i same obrane okrivljenice proizlazi da u inkriminiranom razdoblju okrivljenica uzdržavanje nije plaćala, iako je bila svjesna i znala za postojanje te svoje obveze, slijedom čega sud nalazi da su se u postupanju okrivljene ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela, jer ista u utuženom periodu nije plaćala uzdržavanje iako je znala da ta njezina obveza postoji i da joj je bila određena presudom Općinskog suda u Jastrebarskom, broj P2-24/2001, kojom je presuđena da za uzdržavanje djeteta ZHZ plaća po 700,00 kuna mjesečno i to sve do kraja njezinog redovitog školovanja, dakle okrivljena u razdoblju od 01. prosinca 2004. do 31. prosinca 2018., iako je temeljem presude Općinskog suda u Jastrebarskom, broj: P2. 24/2001 koja je postala ovršna 11. kolovoza 2001. u obvezi da na ime uzdržavanja maloljetne kćeri ZHZ, rođene **.**.1999. doprinosi mjesečno iznos od 700,00 kuna, svjesna te svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, to nije učinila, čime je u navedenom razdoblju oštetila svoju kćer za iznos od 118.300,00 kuna, dakle u utuženom periodu nije uzdržavala osobu koju je po zakonu dužna uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta, čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisano u članku 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. Kaznenog zakona.

31. Naime, okrivljenica je kazneno odgovorna za neplaćanje uzdržavanja u utuženom periodu iz razloga što se radi o obvezi plaćanja uzdržavanja za dijete, koja obveza proizlazi iz navedene pravomoćne odluke Općinskog suda u Jastrebarskom za koju je okrivljena znala. Dakle, radi se o takvoj obvezi koju roditelji moraju izvršavati tj. plaćati svaki mjesec dosuđene im iznose novca, kako bi djeca imala dovoljno za normalan svakodnevni život i obrazovanje i to makar najosnovnija sredstva. Stoga okrivljenica kao radno sposobna osoba, koja je bila svjesna postojanja svoje obveze plaćanja uzdržavanja, ne može se iste osloboditi. Naime, iako je ista počela plaćati uzdržavanje oštećenoj, a platila je i sve zaostatke, no sve to ona čini tek nakon što je podnesena ova optužnica, dakle u vrijeme kada je trebala plaćati, a za koje ju se tereti u ovom postupku, ona uzdržavanje nije uopće plaćala, a kako to i sama navodi iako je znala visinu iznosa uzdržavanja kojeg treba plaćati te usprkos tome isto nije plaćala iako je bila radno sposobna i radila neprijavljeno poslove čišćenja a od 2008. godine je u stalnom radnom odnosu kao čistačica, pa je tako svojim postupanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela neplaćanja uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

32. Stoga, zbog svega navedenog okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena po zakonu, a razmišljajući o vrsti i visini sankcije sud je kao olakotno uzeo činjenicu da je ona nakon podizanja optužnice nadoknadila sve zaostatke uzdržavanja i počela je plaćati svaki mjesec po 93,00 eura što plaća i nadalje, dok je kao otegotno uzeto u obzir da se radi o kaznenom djelu izrazite društvene opasnosti počinjenog na štetu djeteta koja je u utuženom periodu bila maloljetna i za koju okrivljena u tom periodu nije uopće plaćala uzdržavanje iako joj je Općinski sud u Jastrebarskom odredio da mora plaćati svaki mjesec po 700,00 kuna.

33. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje okrivljene, društvenu opasnost djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, osobne prilike okrivljene i njen iskaz u kojem iskazuje svjesnost te svoje obveze, samo je objašnjavala svoje razloge neplaćanja, no po pokretanju ovog postupka ipak je platila sve zaostatke i počela uredno plaćati svaki mjesec uzdržavanje, no ona uzdržavanje u svakom slučaju nije plaćala u utuženom periodu, već je sve to počela činiti tek po pokretanju ovog postupka. Sve to uz napomenu da njena laka mentalna retardacija, uplitanje oca u njen život tj. posao i činjenica da je do 2008. godine samo povremeno čistila ne može otkloniti kaznenu odgovornost od nje jer usprkos navedenom ista je bila sposobna raditi poslove čišćenja i slične. Naime po iskazu okrivljenice ona je još i prije udaje za oca oštećene radila u tvornici u Njemačkoj gdje joj i nadalje roditelji žive. Stoga je očito da se kod okrivljene radi o radno sposobnoj osobi kroz cijeli utuženi period, a i prije i poslije tog perioda, a osim toga ona je još od 2008. godine pa nadalje u stalnom radnom odnosu. Stoga se ovdje nikako ne radi o osobi koja nije mogla zarađivati, već iz svega navedenog proizlazi da ona stalno negdje i nešto radi. Osim svega ovoga, okrivljena navodi da sada i sama shvaća da se trebala više pobrinuti oko djeteta oštećene tj. da ju je češće trebala viđati, uz napomenu da je nakon razvoda svoj auto ostavila mužu na ime uzdržavanja. Dakle, očito je do tada i auto vozila pa se zbog svega ovdje radi o osobi koja je u mogućnosti brinuti se za sebe, svoj posao, za kuću koju su joj roditelji ustupili pa time je u mogućnosti plaćati i uzdržavanje u ovom minimalno određenom iznosu od tada 700,00 kn a sada 93,00 eura, jer roditelji ukoliko imaju dijete i obvezu uzdržavanja dužni su sve poduzeti kako bi se adekvatno brinuli tj. uzdržavali dijete, pa su pored svega dužni se i prijaviti na Zavod za zapošljavanje kako bi im se i putem njih mogao naći adekvatan posao, a s obzirom na mentalne, fizičke i psihičke sposobnosti.

34. Stoga joj je sud kako je naprijed navedeno, a temeljem čl. 56. Kaznenog zakona i to zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona, izrekao uvjetnu osudu, na način da je osuđena na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, međutim navedena kazna se neće izvršiti ukoliko ista u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

35. Sud nalazi da je navedena sankcija, tj. uvjetna osuda adekvatna u konkretnom slučaju, a obzirom na sve navedene okolnosti, osobito obzirom na činjenicu što je okrivljena iako sa znatnijim zakašnjenjem ali ipak naknadno isplatila sve zaostatke uzdržavanje za oštećenu, a plaća joj i nadalje uzdržavanje, dakle ipak je u jednom trenutku njenog života preuzela na sebe tu svoju obvezu plaćanja uzdržavanja. Međutim, kako su svi zaostaci uzdržavanja naknadno podmireni to okrivljena više nema obvezu platiti zaostatke, a što proizlazi iz u cijelosti prihvaćenih iskaza oštećene i okrivljene pa joj stoga nije bilo niti potrebno izricati posebne obveze plaćanja zaostataka uzdržavanja.

36. Sud je temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 odlučio da je okrivljenica dužna platiti troškove ovoga kaznenog postupka za provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po dr. Davoru Zduniću iznos od 502,74 eura i FHZ iznos od 208,74 eura, te paušal od 100,00 eura, što sveukupno iznosi 811,48 eura, sve to u roku od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti ove presude, obzirom što je svojim postupanjem uzrokovala vođenje ovog kaznenog postupka, a iz odredbe čl. 148. st. 1. ZKP-a proizlazi da kad sud okrivljenika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. S time da se kod okrivljene očito radi o radno sposobnoj osobi koja je u stalnom radnom odnosu i koja sada uredno plaća uzdržavanje, a koje je dužna plaćati sve do kraja redovitog školovanja svog djeteta tj. oštećene. Valja istaći da je zbog cjelokupne njene situacije tj. činjenice da i nadalje plaća uzdržavanje, stoga joj je određen malo dulji rok od 10 mjeseci kako bi mogla platiti sve naprijed navedene troškove ovog postupka. Stoga zbog tako duljeg roka plaćanja sud nalazi da neće biti ugrožena njena egzistencija.

37. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 10. listopada 2024.

ZAPISNIČAR:

SUDAC ZA MLADEŽ:

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje pismeno u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.