REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-161/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske više savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LIDL HRVATSKA d. o. o. k. d. Velika Gorica, kao pravne osobe i TĆ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točke 9. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj 118/18, 42/20, 127/20, 52/21,152/22), odlučujući o žalbi okrivljenika LIDL HRVATSKA d. o. o. k. d. Velika Gorica, kao pravne osobe i TĆ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, izjavljenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, od 10. listopada 2023., poslovni broj: 56. Pp-1407/2021-15, na sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I Žalba okrivljenika LIDL HRVATSKA d. o. o. k. d. Velika Gorica, kao pravne osobe i TĆ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici LIDL HRVATSKA d. o. o. k. d. Velika Gorica, kao pravna osoba i TĆ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 1.500,00 eura/11.301,75 kuna pravna osoba i 400,00 eura/3.013,18 kuna odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točke 9. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci, uz upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura/226,04 kuna, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.
2.1. U žalbi u bitnom ističu da u ovom slučaju postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon. Upućuju na primjenu čl. 73. Zakona o Državnom inspektoratu, jer u konkretnom slučaju iz provedenog inspekcijskog nadzora tako i iz navoda utvrđenih u pobijanoj presudi proizlazi evidentan zaključak da je nedostatak ispravljen u tijeku inspekcijskog nadzora zbog čega nije bilo potrebno provoditi prekršajni postupak. Dalje navode da je prekršajni postupak vođen protiv okrivljenika LIDL d. o. o. k. d., međutim da je presuda donijeta protiv okrivljenika LIDL HRVATSKA d. o. o. k. d. Osporavaju krivnju za terećeni prekršaj, napominjući da su za prekršaj koji im se stavlja na teret odgovorni isključivo dobavljači koji su dostavili neodgovarajuću dokumentaciju.
2.2. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70 /17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenike proglasio krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret i kaznio.
5. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjskom presudom nije povrijeđen subjektivni identitet optužbe te prekoračen optužni prijedlog, budući da je i u optužnom prijedlogu i u pobijanoj presudi okrivljenom pravnom osobom određena pravna osoba čiji je OIB 66089976432, sjedište koje se nalazi u Velikoj Gorici, Kneza Ljudevita Posavskog 53, pa iako je prema prekršajnom nalogu koji je po prigovoru okrivljenika zbog poricanja prekršaja postao optužni prijedlog za prekršaj proglašena krivom i kažnjena pravna osoba LIDL d. o. o. k. d., a uvodno citiranom presudom pravna osoba LIDL HRVATSKA d. o. o. k. d., iz navedenog osobnog identifikacijskog broja (OIB 66089976432) nedvojbeno proizlazi da je pobijanom presudom proglašena krivom upravo ona pravna osoba protiv koje je i podnijet optužni prijedlog.
5.1. Naime, osobni identifikacijski broj stalna je identifikacijska oznaka pravne osobe sa sjedištem u [adresa], a isti je, sukladno članku 4. Zakona o osobnom identifikacijskom broju („Narodne novine“ broj 60/08) jedinstven, nekazujući, nepromjenjiv i neponovljiv.
5.2. Stoga, suprotno stavu izraženom u žalbi, optužni prijedlog nije prekoračen te nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 6. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti.
6. Neosnovano se žalitelji u konkretnom slučaju pozivaju na primjenu odredbe članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu, navodeći da postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon, ističući da su odmah prilikom inspekcijskog nadzora otklonili nedostatak.
6.1. Naime, odredbom članka 73. stavka 1. podstavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je u bitnom da, iznimno od članka 72. tog Zakona, inspekcija neće pokrenuti prekršajni postupak ako joj je to dopušteno posebnim zakonom ili ako nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru, međutim odredbom članka 73. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da iznimno od stavaka 1., 2. i 3. tog članka, da je inspektor, ako utvrdi da je počinjen prekršaj kojim se ugrožava život, sigurnost i zdravlje ljudi, imovina veće vrijednosti, okoliš, u svim slučajevima kada je propisana upravna mjera zabrane te ponovnog utvrđenja istog prekršaja u roku od godinu dana, dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog, pa pogrešno žalitelji smatraju da se u konkretnom slučaju, kada su u prometu zatečeni proizvodi - voće i povrće koje nije bilo označeno sukladno propisima, trebala primijeniti odredba članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu, jer ista ne isključuje vođenje prekršajnog postupka protiv njih.
7. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenike proglasio krivima za inkriminirano djelo i kaznio.
7.1. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji između ostalog i na obrani okrivljenika koji ne spore da voće i povrće nije bilo označeno sukladno propisima.
7.2. Provedene dokaze prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno je cijenio, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika, pri čemu je odluku o krivnji okrivljenika valjano obrazložio, ističući da se tržišni standardi primjenjivi na sektor voća i povrća primjenjuju u svim fazama stavljanja na tržište, navodeći dostatne i relevantne razloge koje prihvaća i ovaj sud.
8. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku i krivnju žalitelja za terećeno djelo.
9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj je sud mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona za počinjeni prekršaj izrekao znatno ublažene novčane kazne, primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjava. Po ocjeni ovog suda izrečene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, pri čemu je prvostupanjski sud vodio računa o svim olakotnim okolnostima na strani žalitelja.
10. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je, temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5., u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s tim da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
11. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 10. listopada 2024.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r
Katica Lučić, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, žalitelje i tužitelja.
