REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-138/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. M. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 11. travnja 2022. broj K-3/2022-12 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 16. svibnja 2024. broj Kž-62/2023-3, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog S. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru broj K- 3/2022-12 od 11. travnja 2022., preinačena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-62/2023-3 od 16. svibnja 2024., osuđen je S. M. zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 i drugih na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine te mu je, na temelju čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od osam mjeseci ima izvršiti, dok se kazna zatvora od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svojoj braniteljici M. M., odvjetnici iz D. M., "iz razloga predviđenih u čl. 517. st. 1. istog Zakona", te predlaže da se "preinači presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu... na način da primijeni odredbe o ublažavanju kazne ili ukine pravomoćna presuda u dijelu koji se odnosi na izrečenu kaznu te vrati predmet na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu". Zahtjevu je priložena liječnička dokumentacija za osuđenika i njegovu suprugu T. M.
3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. -pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U uvodu zahtjeva se, paušalno, ističu razlozi iz čl. 517. st. 1. ZKP/08, dok se u obrazloženju navodi da je, zbog odbijanja dokaznih prijedloga obrane, povrijeđeno "pravo na jednakost pred sudovima koje je zajamčeno čl. 26. Ustava Republike Hrvatske, pravo da se osuđeniku sudi na temelju Ustava i zakona, pravo na pravično suđenje te pravo na jednakost, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka i vladavinu prava koja su zajamčena čl. 3. Ustava Republike Hrvatske".
5.1. Također, u zahtjevu se tvrdi da "sud nije utvrdio sve olakotne okolnosti na strani osuđenika..., a izrečena kazna nije u skladu s kaznama koje izriču sudovi u sličnim situacijama ... čime se odstupa od uobičajene sudske prakse".
6. Ovim navodima zahtjeva podnositelj miješa zakonom dopuštene i nedopuštene osnove pobijanja te propušta odrediti o kojim bi se to povredama iz čl. 517. st.1. ZKP/08 konkretno radilo. Stoga, poštujući sadržaj zahtjeva, ovaj sud zaključuje da tvrdnjom osuđenika da mu je zbog odbijanja dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na pravično suđenje te ustavna prava iz čl. 26. i čl. 3. Ustava Republike Hrvatske, ukazuje na zakonski osnov iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08, dok se tvrdnja zahtjeva o propuštanju sudova da utvrde sve olakotne okolnosti na strani osuđenika svodi na njegovo nezadovoljstvo vrstom i visinom izrečene kazne.
7. Prema izričitoj odredbi čl. 517. st. 2. ZKP/08, povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 mogu se isticati samo ako su prethodno bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude ili su teške povrede prava na pravično suđenje počinjene u postupku pred sudom drugog stupnja. Uvidom u spis, međutim, utvrđeno je da žalbom osuđenika protiv prvostupanjske presude ovaj žalbeni osnov nije istican pa ne može ovdje biti predmetom razmatranja. S druge strane, navedena povreda može se ispitati samo u odnosu na pravičnost postupka pred drugostupanjskim sudom, a to, međutim, u zahtjevu uopće nije obrazloženo.
7.1. Usprkos neispunjenja zakonskih uvjeta iz čl. 517. st. 2. ZKP/08, ovdje treba reći da je odbijanje dokaznih prijedloga obrane za provođenjem psihijatrijskog vještačenja optuženika i ispitivanja svjedoka Ž. i T. M., odbijeno od strane sudova uz jasno, logično i utemeljeno obrazloženje. Sud nije dužan provesti sve dokazne prijedloge stranaka, već samo one koje ocijeni relevantnima s obzirom na dokaznu situaciju u spisu. Budući da osuđenik nije predočio bilo kakvu liječničku dokumentaciju koja bi izazivala sumnju u njegovo psihičko stanje tempore criminis, a sudi mu se za kriminalno ponašanje počinjeno unatrag više godina, to se provođenjem predloženih dokaza ne bi mogle pouzdano utvrditi činjenice odlučne za njegovu ubrojivost. Stoga se prigovori zahtjeva, u stvari, svode na tezu o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako jasno slijedi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08.
8. Slično se može zaključiti i u odnosu na navode zahtjeva kojima se izražava nezadovoljstvo osuđenika ocjenom okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne. Upravo je vrsta i visina kazne suštinski razlog pobijanja pravomoćne presude, kako jasno slijedi iz prijedloga zahtjeva "da se drugostupanjska presuda preinači i primjene odredbe o ublažavanju kazne, odnosno da se prvostupanjska presuda ukine u dijelu odluke o kazni i vrati na ponovnu odluku".
9. Međutim, ocjena olakotnih i otegotnih okolnosti je činjenične prirode i kao takva ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka. Pri tome, netočna je tvrdnja da sudovi nisu uzeli u obzir osuđenikove zdravstvene tegobe vidljive iz dokumentacije u spisu. Nasuprot tome, drugostupanjski je sud upravo na temelju tih podataka prihvatio optuženikovu žalbu zbog odluke o kazni te mu izrekao znatno blažu sankciju, djelomičnu uvjetnu osudu. Pri tome je taj sud izrijekom cijenio kao olakotno životnu dob osuđenika (tada star 82 godine) što podrazumijeva i njegovo zdravstveno stanje primjereno toj dobi. Budući da je drugostupanjski sud, osim neosuđivanosti i priznanja djela te izraženog kajanja, cijenio i psihofizičko stanje osuđenika kao osobe poodmakle životne dobi, što je i valjano obrazložio, proizlazi da osuđenik, u stvari, sada želi ishoditi preocjenu tih okolnosti i na taj način sugerira utvrđivanje činjenica u trećem stupnju, što je suprotno zakonskoj svrsi ovog izvanrednog pravnog lijeka.
10. Ukoliko doista postoje okolnosti koje bi, da su postojale ili sudovima bile poznate u vrijeme donošenja presude očito dovele do blaže osude, osuđenik može zatražiti obnovu postupka u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.
11. Slijedom izloženog, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je na temelju članka 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Melita Božičević-Grbić, v.r.
