Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-887/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ROPOX d. o. o. Kućan Marof, kao pravne osobe i FD, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), rješavajući o žalbi okrivljenika ROPOX d. o. o. Kućan Marof, kao pravne osobe i FD, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, izjavljenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 8. rujna 2022., pod brojem: 50. Pp-5095/21-20, na sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika ROPOX d. o. o. Kućan Marof, kao pravne osobe i FD, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u odnosu na pravnu osobu u odluci o kazni na način da se okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude na temelju članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti na radu, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću eura) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavu 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

II. Žalba okrivljenika ROPOX d. o. o. Kućan Marof, kao pravne osobe i FD, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu.

III. Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda u iznosu od po 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici ROPOX d. o. o. Kućan Marof, kao pravna osoba i FD, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2. i 1. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 8.000,00 kuna/1.087,76 eura pravna osoba i 2.000,00 kuna/265,44 eura odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.

1.1. Nadalje, okrivljenici su istom presudom obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od po 200,00 kuna/26,54 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

2.1. U žalbi osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane presude, ističući u bitnom da je presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Poriču da bi počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te, ponavljajući navode već iznijete u obrani, smatraju da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o njihovoj krivnji za inkriminirano djelo, koji je zaključak posljedica pogrešnog tumačenja članka 65. Zakona o radu. Uz to, kažnjeni su prestrogim kaznama za izricanje kojih sud nije naveo razloge.

2.2. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, te je, postupajući po službenoj dužnosti, utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, međutim da je prilikom izricanja novčane kazne okrivljenoj pravnoj osobi na njenu štetu pogrešno primijenjena odredba članka 37. Prekršajnog zakona i počinjena povreda iz članka 196. točke 5. citiranog Zakona, jer je prvostupanjski sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, budući da je prilikom ublažavanja novčane kazne, s obzirom na propisanu novčanu kaznu, za pravnu osobu istu valjalo odmjeriti uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, čime je ta povreda sanirana u točki I izreke ove presude, dok ostale povrede materijalnog prekršajnog prava nisu utvrđene, te u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, dok je ocjenom žalbe okrivljenika utvrdio da nije počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i po pravilnoj primjeni materijalnog prava okrivljenika proglasio krivim i kaznio zbog prekršaja koji im se stavlja na teret.

5. Suprotno stavu žalitelja, pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u obrazlaganju presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Razlozi presude jasni su, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa predmeta. Za svaku svoju odluku prvostupanjski sud dao je dostatne i relevantne razloge, navodeći u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona koje sporne činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanima, kojim je zaključcima prethodila ocjena izvedenih dokaza u kojoj nije utvrđeno da je ista provedena uz očite pogreške u prosudbi zbog kojih bi prvostupanjski sud pogrešno procijenio postojanje odlučnih okolnosti koje se odnose na terećeni prekršaj i odgovornost okrivljenika, tako da su navedenim razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud obuhvaćeni svi važni aspekti razmatranog slučaja koji su utjecali na odluku suda.

6. Ispitujući u smislu žalbenih navoda prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te je neosnovan žalbeni navod o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6.1. Naime, osporavanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, u bitnom opisanog time Državni inspektorat nisu obavijestili o ozljedi radnika zbog koje je zadržan na bolničkom liječenju odmah po nastanku ozljede (članak 65. stavak 2. i 3. Zakona).

6.2. Citiranom odredbom propisane su novčane kazne za poslodavca pravnu osobu i odgovornu osobu pravne osobe, ako odmah po nastanku ozljede nastale na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad zbog koje je radniku pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi, ne obavijesti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor (članak 65. stavci 2. i 3.), dok je materijalnopravnom odredbom članka 65. stavka 2. i 3. Zakona o zaštiti na radu propisano da je poslodavac obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad zbog koje je radniku ili osobi na radu pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici, odmah po nastanku ozljede.

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdio činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrdio i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložio činjenice relevantne za djelo i za krivnju okrivljenika i takav zaključak valjano argumentirao.

6.4. Okrivljenici su, kako to proizlazi iz njihove obrane, mišljenja da je Državni inspektorat pravovremeno obaviješten o ozljedi na radu njihovog radnika FDK, budući da je Policijska postaja Hvar već sljedećeg jutra nakon ozljede na radu o tome obavijestila dežurnog inspektora, argumentirajući taj stav tumačenjem članka 65. stavka 4. Zakona o zaštiti na radu (Smatra se da je poslodavac ispunio obvezu iz stavka 3. ovoga članka ako je nakon isključenja izvora ozljede, pružanja prve pomoći ozlijeđenoj osobi te pozivanja hitne medicinske pomoći ili zbrinjavanja ozlijeđene osobe u stacionarnu zdravstvenu ustanovu ili dnevnu bolnicu, bez odgađanja obavijestio mjesno nadležni ured tijela nadležnog za inspekcijski nadzor na broj telefona objavljen na službenim stranicama toga tijela ili na jedinstveni telefonski broj za hitne službe 112.) na način da je smisao te odredbe obavijestiti inspektora o ozljedi na radu, kako bi inspektor mogao na licu mjesta utvrditi sve relevantne okolnosti vezane uz nastanak ozljede i utvrditi je li bilo propusta koji se odnose na sigurnost radnika.

6.5. Međutim, članak 65. Zakona o zaštiti na radu propisuje obveze poslodavca prema tijelima nadzora, pa u konkretnom slučaju poslodavac, koji tijelo nadležno za inspekcijski nadzor nije obavijestio odmah po nastanku ozljede nastale na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad zbog koje je radniku pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi, tako da žalitelji, koji obvezi propisanoj tom odredbom nisu udovoljili, istaknutim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava, bez obzira na činjenicu da je nadležno tijelo o ozljedi radnika FDK već obavijestila PP Hvar postupajući u okviru svojih nadležnosti i ovlaštenja.

6.6. To stoga što je poslodavac, u smislu članka 17. Zakona o zaštiti na radu, obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima, pa su tako okrivljenici mogli i morali znati da je njihov radnik pao sa skele s visine oko 1,80 m te zbog bolova u predjelu rebara istog dana, kratko vrijeme nakon pada, otišao na Hitni medicinski prijem na Hvar, a potom i u KBC Split gdje je zadržan na liječenju.

6.7. Stoga je prvostupanjski sud za odluku o krivnji žalitelja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbeni navodi u kojima se u bitnom ponavlja obrana iznijeta u prvostupanjskom postupku nisu takvi da bi dovodili u sumnju pravilnost izvedenih dokaza, niti da bi oslobađali okrivljenike od odgovornosti za terećeni prekršaj, budući da je za prekršajnopravnu odgovornost dovoljan i nehaj počinitelja prekršaja.

7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je okrivljena pravna osoba za terećeni prekršaj kažnjena kaznom koja nije u skladu s odredbama u ublažavanju kazne, dok je odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, te ista nije prestroga.

7.1. Prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazni žaliteljima već je imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, pa je okrivljenicima primjenom članka 37. citiranog Zakona izrekao odgovarajuće sankcije u iznosima koji su već znatno ublaženi, pri čemu je u odnosu na pravnu osobu pogrešno primijenio odredbe u ublažavanju kazne. Naime, za pravnu osobu kao počinitelja prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti na radu propisana je novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna, tako da su granice ublažavanja kazne propisane u članku 37. stavku 3. točki 1. Prekršajnog zakona, a koju je povredu ovaj sud sanirao i uslijed nje pravnoj osobi izrekao nižu novčanu kaznu navedenu u točki I izreke.

7.2. Izrečene kazne po ocjeni ovog suda razmjerne su težini počinjenih prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a njihovim će se izricanjem postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

8. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je za žalitelje, temeljem članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c citiranog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 2024.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.