REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8217/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. B., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Split, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 10. rujna 2024., broj: Pp-11720/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog I. B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni I. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni I. B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci u točki a), počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a zbog kojeg je osuđen na kaznu zatvora od 60 dana u koju mu se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode po policiji dana 10. rujna 2024. kao jedan dan zatvora. Okrivljenik je navedenom presudom također proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisan u točki b) izreke, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 30,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od dvije godine.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni I. B. je putem branitelja D. V., odvjetnika u K. K., pravodobno podnio žalbu svih žalbenih osnova, a u žalbi u bitnome navodi da je pobijana presuda nezakonita i sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, sud je pogrešno primijenio načelo slobodne ocjene dokaza, ističe da je sud u točki 4. obrazloženja naveo da se okrivljenik vodi u prekršajnoj evidenciji da je u zadnje tri godine sankcioniran zbog prekršaja iz članka 282. ZSPC-a i članka 54. Zakona o suzbijanju zloupotrebe droga ali propušta navesti poslovni broj predmeta i sud koji je donio te presude, jesu li pravomoćne i izvršne, koje su sankcije izrečene, a što je sve rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Također okrivljenik navodi da sud nije pravilno i u dovoljnoj mjeri cijenio olakotnu okolnost na strani okrivljenika prilikom izricanja sankcije odnosno njegovo iskreno priznanje i kajanje, te nije naveo razloge zbog kojih je našao opravdanim izricanje zaštitne mjere u trajanju od dvije godine.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za svoju je odluku iznio valjane i dostatne razloge.
6. U odnosu na žalbene navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno da je isto nepotpuno utvrđeno obzirom da se sud u obrazloženju kod iznošenja razloga za svoju odluku o kazni poziva na raniju okrivljenikovu kažnjavanost, a da nije naveo poslovne brojeve ranijih presuda kojim je okrivljenik proglašen krivim, tko ih je donio, datume pravomoćnosti i izvršnosti, te izrečene sankcije, valja naglasiti da se u spisu nalazi potvrda Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske o osuđivanosti okrivljenika, klasa: 740-04/24-02/114744 od 10. rujna 2024., a koja je javna isprava i iz koje su razvidni svi navedeni podaci, a njihovo nenavođenje u obrazloženju prvostupanjske presude nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost iste, obzirom da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri identificirao takve odluke i naznačio da se radi o okrivljeniku koji je recidivist u činjenju istih ili sličnih prekršaja, zbog čega su navodi žalbe neosnovani.
7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti, osudio okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 60 dana za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, obzirom da se radi o specijalnom recidivistu koji je ista i slična prekršajna djela ponavljano činio u zadnje tri godine, a što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske o osuđivanosti istog. Iz navedenog se zaključuje kako ranije sankcije prema okrivljeniku nisu ostvarile svrhu kažnjavanja i odvratile ga od ponavljanja djela, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud osudio okrivljenika na kaznu zatvora koja se smatra težom vrstom kazne i ista nije prestrogo odmjerena u smislu članka 36. PZ-a, te je pravilno okrivljeniku za prekršaj iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a izrekao novčanu kaznu u iznosu od 30,00 eura. Ovaj je Sud stava da su ovakve sankcije pogodne za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Također valja naglasiti da se priznanje prekršaja i kajanje za isti ne smatra naročito olakotnom okolnosti koja bi opravdavala primjenu instituta ublažavanja kazne ili izricanja blaže vrste kazne stoga bez uspjeha žalitelj na to upire u žalbi.
8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od dvije godine, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja neke od najtežih oblika kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji okrivljeniku omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u maksimalnom trajanju zbog okrivljenikove ranije prekršajne osuđivanosti, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti dokumentirao svoje navode.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. listopada 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
