REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-10/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17,dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog, M. R., odvjetnika u S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 13. rujna 2022. br. K-528/2019, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika D. R. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku pod brojem K-528/2019 od 13. rujna 2022. optuženi D. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, pa je na temelju tog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, time da je optuženom D. R. primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako isti u roku od dvije godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu: „ZKP/08“) naloženo je optuženom da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenim H. š. d.o.o. isplati novčani iznos od 4.088,34 kune/ 542,62 EUR[1] , dok su oštećene Hrvatske šume d.o.o. s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 6.358,62 kune/ 843,93 EUR[1] upućene u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku da plati paušalni iznos troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 EUR[1] , a koji je određen temeljem Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne Novine“ broj 145/11 od 15. prosinca 2011.).
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. R. po branitelju, odvjetniku M. R. iz S. i to kako u žalbi stoji zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Žalba nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženi D. R. kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istu žalbenu osnovu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Također nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako navedenu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. To iz razloga što su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Stoga, u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.
10. Nije u pravu žalitelj ni kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To iz razloga što je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka I. M., I. D. i K. S. te ih doveo u vezu s zapisnikom o očevidu PP P. od 3. srpnja 2018. i priloženom fotodokumentacijom. Zatim je na temelju naprijed navedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno zaključio da je upravo optuženik posjekao predmetna stabla drveta kestena, bagrema, graba, bukve i javora ukupnog obujma 10,98 metara kubnih, u vlasništvu oštećenika. Naime, kada se uzme u obzir da je optuženiku svjedok K. S. na mjestu događaja pokazao koja drva može izrezati izričito mu navodeći da nova samostojeća drva ne smije sjeći i rušiti, a da bi naknadno bilo utvrđeno da su osim takozvane leževine srušena i samostojeća drva stabala javora, bagrema, kestena, graba i bukve, te da su, prema svjedoku K. S., planinari posjekli tek jedno deblo, a posječena drvna građa je zatečena kod svjedoka I. M. kojemu je optuženik ista prodao, a naknadno je fizičkim uklapanjem utvrđeno da jedan otpiljak upravo odgovara panju stabla koje je posječeno, tada sve naprijed navedeno upravo upućuje na činjenicu da je optuženik izvršio sječu stabla u vlasništvu oštećenika. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi optuženika u kojima navodi da nije dokazano da li predmetna stabla predstavljaju „leževinu“ ili se radi o „ogrjevnom drvetu“ te da postoji vjerojatnost da su planinari izvršili sječu stabla kojeg su policijski službenici prvo izdvojili iz skupine stabala koje je optuženik prodao svjedoku Igoru Marijanu, a potom fizički uklopili s deblom u vlasništvu oštećenika pa da je trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo. Suprotno tome, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, na temelju okolnosti da je jedno od stabala koje je optuženik prodao svjedoku I. M. fizički uklopljeno s posječenim stablom u vlasništvu oštećenika te da je istom posječeno više stabala, a imajući u vidu činjenicu da su planinari posjekli samo jedno stablo u vlasništvu oštećenika, nameće se sasvim logičan zaključak da je upravo optuženik posjekao predmetna stabla. Prema tome, kako nije bilo nikakve dvojbe u pogledu odlučnih činjenica nema mjesta primjeni načela „in dubio pro reo“.
10.1. Naposljetku su sasvim neosnovani žalbeni navodi optuženika da međe oštećenika nisu utvrđene na zakonski način pa da se ne može sa sigurnošću uzeti da su predmetna stabla posječena na području u vlasništvu oštećenika. To iz razloga što iz iskaza svjedoka I. D. i K. S. proizlazi da su međašne oznake područja u vlasništvu oštećenika na kojem su posječena predmetna stabla vidljivo označene.
10.2. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te na njemu donio zakonitu odluku kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11.
11. Iako optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. Stoga, polazeći od toga da odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno optuženiku otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost, dok je olakotnim cijenio obiteljske prilike, odnosno da je otac dvoje maloljetne djece i da iz stalnog radnog odnosa dobiva plaću s kojom uzdržava svoju maloljetnu djecu i suprugu, uz navedeno cijenio je protek vremena od počinjenja ovog kaznenog djela te interes oštećenika da mu optuženik isplati dosuđeni imovinskopravni zahtjev. Stoga, i po stajalištu ovoga suda, kraj pravilno utvrđenih kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti na strani optuženika, upravo izrečena uvjetna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od devet mjeseci, a koja se neće izvršiti ako isti u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra te će se upravo tako izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo i da je vrijednost posječene drvne mase prema obračunu šumske štete za drvne proizvode 4.088,34 kune/ 542,62 EURA[1] , kako to proizlazi iz Obračuna šumske štete za drvne proizvode za gospodarsku jedinicu V.- T., odjel …, odsjek ... Prema tome, i po mišljenju ovog suda, osnovano je prvostupanjski sud na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 obvezao optuženog da naknadi štetu oštećeniku H. š. d.o.o. u iznosu od 4.088,34 kune/ 542,62 EURA[1] , dok ga je sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 6.358,62 kune/ 843,93 EURA[1] uputio u parnicu jer je dobiven obračunom počinjene šumske štete uz primjenu „Šumsko odštetnog cjenika“ („Narodne Novine“ 37/15) čiju primjenu propisuje Zakon o šumama („Narodne Novine“ 68/2018), a sudovi u kaznenom postupku dosuđuju stvarno nastalu štetu.
13. Naposljetku, pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima kaznenog postupka obvezujući optuženika na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 EURA[1] imajući u vidu trajanje kaznenog postupka i imovno stanje optuženika, a što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, s obzirom da je prema Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne Novine“ br. 145/2011) paušalna naknada određena u rasponu od 300,00 kuna/ 39,82 EURA[1] do 50.000,00 kuna/ 6.636,14 EURA[1] , dosuđeni minimalni paušalni iznos troška kaznenog postupka nije toliki da bi njegovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i osoba koje je optuženik dužan uzdržavati.
14. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Šibeniku 10. listopada 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac,v.r.
