Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1502/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja-protuovršenika C. B. d.d. u stečaju, iz S.¹, OIB:…, zastupana po stečajnoj upraviteljici A. Č. iz S.¹, protiv ovršenika-protuovrhovoditelja D. F.-Č., iz S.², OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S.², radi protuovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja-protuovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. broj dana Ovr-691/2023 od 20. kolovoza 2024., dana 10. listopada 2024.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ovrhovoditelja-protuovršenika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, posl. broj dana Ovr-691/2023 od 20. kolovoza 2024. i rješava:
Odbacuje se prijedlog ovršenika-protuovrhovoditelja za protuovrhu od 4. ožujka 2022. kao nepravovremen.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovrhovoditelju-protuovršeniku da ovršeniku-protuovrhovoditelju vrati novčani iznos od 10.234,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I.), te je naloženo ovrhovoditelju-protuovršeniku da ovršeniku-protuovrhovoditelju namiri trošak ovršnog postupka u iznosu od 543,10 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja tog rješenja do isplate (toč. II.).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj-protuovršenik, sadržajem, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači i prijedlog za protuovrhu odbaci kao nepravovremen, podredno isto ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijanim rješenjem o protuovrsi označenim u izreci sud prvog stupnja naložio je ovrhovoditelju-protuovršeniku (dalje: ovrhovoditelj) da u roku od 15 dana vrati ovršeniku iznos od 10.234,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose i razdoblja kako je navedeno u toč. I izreke pobijanog rješenja, te je obvezao ovrhovoditelja da naknadi ovršeniku-protuovrhovoditelju (dalje: ovršenik) trošak protuovrhe u iznosu od 543,10 eur sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u točki II. izreke.
5. Tako je sud prvog stupnja odlučio obzirom da je ostvaren razlog za protuovrhu naveden u čl. 62 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), isto čl. 58 st. 1 toč. 1 Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ), jer je pravomoćnim rješenja toga suda od 29. rujna 2020. posl. broj Ovr-407/18, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-495/2021 od 24. rujna 2021. ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S.¹ poslovni broj Ovrv-543/11 od 25. listopada 2011., kojim je bila određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, a koje rješenje je dostavljeno ovršeniku 17. svibnja 2022., dok je prijedlog za protuovrhu podnesen 4. ožujka 2022., iako je subjektivni rok trebao početi teći 17. svibnja 2022., međutim, po mišljenju suda prvog stupnja prijedlog za protuovrhu podnesen 4. ožujka 2022. je pravodoban u odnosu na subjektivni rok, jer je ovršenik mogao i očigledno saznao za drugostupanjsku odluku, pogotovo u vrijeme korištenja sustava e-komunikacije i e-spisa.
U konkretnom slučaju ovrha je dovršena posljednjom ovršnom radnjom-prijenosom novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja dana 10. siječnja 2022.
6. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, u kojoj u bitnom navodi da je prijedlog za protuovrhu preuranjen budući je subjektivni rok za podnošenje prijedloga za protuovrhu od 3 mjeseca počeo teći dostavom ovršeniku pravomoćnog rješenja kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, u konkretnom slučaju od 17. svibnja 2022., jer je to trenutak saznanja za ispunjenje jedne od pretpostavki propisanih za podnošenje prijedloga za protuovrhu.
7. Po mišljenju ovoga suda, pravni pristup suda prvog stupnja nije pravilan.
7.1. Odredbom članka 62 OZ propisano je da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, uz ispunjenje jednog od taksativno navedenih razloga za protuovrhu: ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka; ako je tijekom ovršnog postupka namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren; ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno; ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom. Stavkom 5. istog članka propisano je da se prijedlog za protuovrhu može podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana dovršetka ovršnog postupka.
7.2. Dakle, zahtjev za protuovrhu može se podnijeti u istom ovršnom postupku nakon što je ovrha već provedena i ukoliko je ispunjen jedan od taksativno navedenih razloga u citiranom članku među kojima i razlog da je "na drugi način utvrđeno da je ovršna isprava bez učinka".
8. U konkretnom slučaju ovršenik je zatražio ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na ovršnoj ispravi i u trenutku podnošenja navedenog prijedloga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, protivno shvaćanju suda prvog stupnja, nije znao niti je mogao znati na koji način će biti odlučeno o njegovom zahtjevu, odnosno hoće li biti prihvaćen njegov zahtjev, posljedično čemu niti hoće li ovršna isprava, na temelju koje je određena i provedena ovrha, ostati bez učinka. Stoga se iz navedenog razloga početak tijeka subjektivnog roka iz čl. 62 OZ ne može vezati za navedeni trenutak već za trenutak kada je ovršenik saznao da je ovršna isprava "na drugi način ostala bez učinka". U konkretnom slučaju to je trenutak kada je pravomoćno rješenje kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju o ovrsi donesenom na temelju vjerodostojne isprave, donesenom po javnom bilježniku dostavljeno ovršeniku, dakle 17. svibnja 2022., jer je pravomoćnošću navedenog rješenja ovršna isprava izgubila učinak, pa je jedino pravilno u odnosu na taj trenutak vezati početak tijeka subjektivnog roka od 3 mjeseca za podnošenje prijedloga za protuovrhu.
9. Stoga je za ponoviti, a na što pravilno upućuje i žalitelj, da subjektivni rok za podnošenje prijedloga za protuovrhu od 3 mjeseca iz odredbe čl. 62 st.5 OZ počinje teći dostavom ovršeniku pravomoćnog rješenja kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, jer je to trenutak saznanja za ispunjenje jedne od pretpostavki propisanih u čl. 62. st. 1. OZ (tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1986/2017-3 od 12. ožujka 2019.).
10. Ovrhovoditelju stoje na raspolaganju druga pravna sredstva za povrat sredstava, a na prvom mjestu eventualno tužba zbog stjecanja bez osnove.
11. Radi navedenog temeljem odredbe čl. 380 toč. 3 ZPP-a trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 10. listopada 2024.
Sudac
Darija Horvat, v.r.
