- 1 -              Rev 1363/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1363/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., M., OIB: …, M., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv tuženika: 1. I. Š. OIB: …, 2. M. C., OIB: ... 3. D. C. OIB: …, 4. M. Š., OIB: … i 5. A. Š., OIB: …, svi iz M., zastupani po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u M., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-684/2021-2 od 15. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-689/2020 od 21. travnja 2021., na sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-684/2021-2 od 15. srpnja 2021., preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-689/2020 od 21. travnja 2021. i odbijen je tužbeni zahtjev na raskid Ugovora o radu od 6. lipnja 1997. zaključen između pravnog prednika tuženika – sada pok. B. Š. i tužitelja P. d.o.o. M., s danom 10. travnja 2004., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da 1. – 5. tuženicima nadoknadi parnične troškove od 2.800,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pobijajući je u cijelosti zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392. a ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

6. Predmet spora je zahtjev poslodavca za donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu sklopljenog 6. lipnja 1997. između tužitelja i B. Š. i to s danom 10. travnja 2004.

 

7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je postupak koji se vodio po tužbi B. Š. (pravnog prednika 1. – 5. tuženika) protiv tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, a u tijeku kojeg je tužitelj umro i u njegovu pravnu poziciju stupili su njegovi nasljednici, pravomoćno dovršen, s pravnim sljednicima B. Š. kao tuženicima, presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-756/13 od 28. studenoga 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-509/10 od 14. rujna 2012. Njome je utvrđena nedopuštenom pobijana odluka o otkazu ugovora o radu te naloženo P. d.o.o. da slijednicima B. Š. isplati na ime naknade plaće za razdoblje od 13. ožujka 2003. do 31. prosinca 2005. iznos od 133.374,32 kn.

 

8. Nižestupanjski sudovi su suglasni u zaključku da bi u konkretnom slučaju bili ostvareni uvjeti za određivanje sudskog raskida ugovora o radu i to na zahtjev poslodavca, jer postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć budući da je tijekom postupka utvrđeno da su poslovni i međuljudski odnosi tužitelja i prednika tuženika toliko narušeni da su ostvarene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu.

 

9. Pritom prvostupanjski sud smatra opravdanim zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom koji predlaže tužitelj – 10. travnja 2004. Nasuprot tome, drugostupanjski sud smatra da pretpostavke za raskid ugovora o radu nisu ostvarene s navedenim datumom, već s datumom podnošenja zahtjeva tužitelja za sudskim raskidom – 16. rujna 2010. Međutim, kako je radnik preminuo prije navedenog dana (1. lipnja 2009.) to je u konkretnom slučaju ugovor o radu sklopljen između tužitelja i prednika tuženika prestao ex lege (članak 103. stavka 1. točke 6 ZR), smrću prednika tuženika, pa u takvoj situaciji tužitelj ne može nakon prestanka ugovora o radu osnovano zahtijevati sudski prestanak tog ugovora, jer ugovor više ne egzistira i nije ga moguće raskinuti. Stoga je drugostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio.

 

10.1. Suprotno tvrdnji u reviziji tužitelja, prilikom donošenja presude suda drugog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP na koje opisno tužitelj ukazuje u reviziji.

 

10.2. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju isprava koje prileže spisu, a koji su u suglasju s navodima samih parničnih stranaka pa ju je u cijelosti moguće ispitati. Drugostupanjski je sud iznio jasne i neproturječne razloge o tome na temelju kojih je nespornih činjenica, te primjenom pravila o teretu dokazivanja, zasnovao zaključak da nije bilo mjesta sudskom raskidu ugovora o radu sa zatraženim datumom. Naime, u obrazloženju svoje presude taj je sud istakao da je tužitelj zahtjev za donošenje odluke o sudskog raskidu ugovora o radu s prednikom tuženika podnio prvostupanjskom sudu na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. rujna 2010. (nakon smrti radnika), pri čemu je zatražio da se kao datum sudskog raskida tog ugovora odredi 10. travnja 2004., ali pritom nije istakao razloge iz kojih bi bilo moguće zaključiti radi čega tužitelj predlaže upravo taj datum za sudski raskid predmetnog ugovora o radu, a niti je tužitelj tijekom postupka naveo neku činjenicu ili dokaz koji bi upućivali da bi upravo s tim danom trebalo odrediti sudski raskid ovog ugovora o radu. Budući da rezultati provedenog dokaznog postupka, a niti isprave priložene spisu, ne upućuju da bi kao dan sudskog raskida ugovora o radu s prednikom tuženika trebalo odrediti baš 10. travnja 2004. (a niti neki drugi datum koji bi prethodio danu smrti radnika), to je prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda kao datum sudskog raskida navedenog ugovora o radu trebalo odrediti datum podnošenja protutužbe, odnosno 16. rujna 2010. Ističe da se neutemeljenim, retroaktivnim određivanjem raskida ugovora sa 10. travnja 2004. od strane suda prvog stupnja ''nagrađuje'' poslodavca koji je radniku dao nedopušten otkaz, a ''kažnjava'' radnika koji retroaktivno gubi plaću, druga prava iz radnog odnosa, kao i sva ostala imovinska i socijalna prava koja iz radnog odnosa i njegovog raskida proizlaze, pa ovakvim „nagrađivanjem“ i „kažnjavanjem“ nije uspostavljena pravična ravnoteža između interesa radnika i poslodavca. Stoga je, po ocjeni revizijskog suda, drugostupanjski sud u svojoj presudi iznio dostatne, relevantne i uvjerljive razloge za svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te se njegova presuda ne može smatrati arbritrarnom.

 

10.3. Nadalje, s obzirom na prethodno navedene razloge, te sadržaj odredbi čl. 219. do 221.a ZPP, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da nema razloga za ukidanju prvostupanjske presude i dodatno raspravljanje i izvođenju dokaza na okolnost opravdanosti retroaktivnog sudskog raskida ugovora o radu upravo s danom 10. travnja 2004., kada tužitelj prethodno niti je naveo konkretne činjenice koje bi to opravdavale niti je predložio dokaze na te odlučne okolnosti. Prema tome, nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju se ukazuje revizijom.

 

11. I materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

 

12. Odredbom čl. 116. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broh 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04 - službeni pročišćeni tekst, 68/05 – dalje: ZR) propisano je da će sud i na zahtjev poslodavca odrediti dan prestanka radnog odnosa (sudski raskid) ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Da bi sud, iznimno, odredio sudski raskid upravo na neki određeni, raniji datum od dana podnošenja samog zahtjeva sudu za sudskim raskidom, poslodavac mora dokazati postojanje svih opravdanih okolnosti za primjenu navedene odredbe ali i činjenice koje opravdavaju sudski raskid ugovora o radu upravo na predloženi dan. Također, poslodavac bi trebao ukazati i na okolnosti na temelju kojih sudovi mogu zaključiti o postojanje pravične ravnotežu između interesa radnika i poslodavca kod takvog retroaktivnog raskidanja ugovora o radu. Kako to u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio, to je sud pravilno odbio postavljeni tužbeni zahtjev budući da je radni odnos prethodno već prestao smrću radnika. Stoga, pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda nije u suprotnosti niti s mišljenjem Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. prosinca 2005. (Su IV-293/05), zauzetog povodom Zajedničkog sastanka predsjednika i predstavnika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. i 6. prosinca 2005. prema kojem sud sam određuje datum raskida ugovora o radu, prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a što tužitelj apostrofira u reviziji.

 

13. Zbog sveg iznesenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena odnosno izneseni razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke pa je, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.