Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-96/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, Radića 1, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11/2020-36 od 11. lipnja 2024., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba SF kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11/2020-36 od 11. lipnja 2024. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „I Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupni iznos od 27.697,99 EUR na ime razlike plaće za ostvarene prekovremene sate rada sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- iznos od 415,77 EUR od 15. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.457,11 EUR od 15. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.216,99 EUR od 15. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 501,21 EUR od 15. rujna 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.248,70 EUR od 15. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 918,89 EUR od 15. studenoga 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.047,92 EUR od 15. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 640,38 EUR od 15. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.253,04 EUR od 15. veljače 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.344,76 EUR od 15. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.419,65 EUR od 15. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 974,03 EUR od 15. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.275,80 EUR od 15. lipnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 838,40 EUR od 15. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 324,01 EUR od 15. kolovoza 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.185,78 EUR od 15. rujna 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 713,01 EUR od 15. listopada 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.139,40 EUR od 15. studenoga 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.247,76 EUR od 15. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.573,99 EUR od 15. siječnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 651,09 EUR od 15. veljače 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.497,37 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.247,76 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.106,05 EUR od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 765,73 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.693,39 EUR od 15. srpnja 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupni iznos od 6.674,35 EUR na ime razlike plaće za ostvarene dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- iznos od 116,42 EUR od 15. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 393,12 EUR od 15. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 214,42 EUR od 15. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 44,55 EUR od 15. rujna 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 201,71 EUR od 15. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 190,74 EUR od 15. studenoga 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 294,00 EUR od 15. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- iznos od 103,68 EUR od 15. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 297,94 EUR od 15. veljače 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 236,93 EUR od 15. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 183,37 EUR od 15. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 151,05 EUR od 15. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 265,29 EUR od 15. lipnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 136,63 EUR od 15. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 32,40 EUR od 15. kolovoza 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 200,45 EUR od 15. rujna 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 74,27 EUR od 15. listopada 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 162,77 EUR od 15. studenoga 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 292,63 EUR od 15. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- iznos od 441,00 EUR od 15. siječnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 284,85 EUR od 15. veljače 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 180,93 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 225,79 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 302,04 EUR od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 211,28 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 1.185,38 EUR od 15. srpnja 2014. godine, pa do isplate,

- iznos od 250,71 EUR od 15. kolovoza 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 6.029,40 eura, u roku od 15 dana.".

2. Tužitelj je protiv te presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a žali se i protiv odluke o trošku postupka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka prema troškovniku koji je priložen spisu kao i troška sastava žalbe u iznosu 362,50 EUR, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je pravovremena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni prigovor tužitelja da je sud prvog stupnja pobijanom presudom ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je sud prvog stupnja upravo postupajući u smislu prethodno citirane odredbe utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice to pobijanom presudom nije ostvarena ni naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja se pravilno pozvao na sve propise relevantne za odluku o zahtjevu tužitelja uključujući, u žalbi konkretno navedenu, Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodna novine" broj118/09., 118/12. i 66/14. – dalje Odluka/09), koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. i bila je na snazi do, zaključno, 31. svibnja 2014.

10. Naime, tužitelj tvrdi da je u periodu od travnja 2012. do rujna 2016. bio zaposlenik tuženika i da mu tužena nije na zakonit način obračunala niti isplatila tzv. aktivna dežurstva te da mu nije obračunat niti isplaćen noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom. Nije sporno da je tužitelj u tuženom razdoblju radio na način da je dolazio na radarski položaj te radio u turnusima 4-3-4, tako da je nakon četiri dana dežurstva na radarskom položaju tjedan dana bio na odmoru od posebnog oblika rada ili, ako je nedostajalo radnih sati za ostvarivanje mjesečnog fonda sati, dolazio je raditi u redovno radno vrijeme na radarski položaj ili na mjesto gdje se obnaša redovno radno vrijeme. Nakon toga je ponovno dolazio na tri dana dežurstva na radarski položaj nakon čega je ponovno imao odmor od posebnog oblika rada. Dokumentacija koju je o tome predočio tužitelj, i koja je dostavljena od strane tuženika, nije bila sporna i temeljem tih isprava je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje.

11. U spornom periodu radno vrijeme, a samim time i plaća i dodaci na plaću bili su regulirani Zakonima o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske te odgovarajućim podzakonskim propisima.

12. Prema odredbi članka 97. stavak 5. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. i 73/13. – dalje ZSOS/02), kako je on glasio u relevantnom periodu, propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su određeni općim propisima. Stavkom 6. istog članka propisano je da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, dok je stavkom 7. istog članka propisano da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

13. Odlukom/09, donesenom temeljem ZSOS/02, propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena, djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu OS RH), pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba.

14. Prema odredbi točke V. Odluke/09 pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora navedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.).

15. Točkom VI. Odluke/09 pripadnici OS RH koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo radno vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo. Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. te Oluke.

16. Točkom X. Oluke/09 propisano je da kada je radno vrijeme organizirano u turnusima, rad se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima: 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati radi – 48 sati odmora. Za ostvarivanje prava na naknadu za rad u turnusu pripadnik OSRH mora odraditi minimalno jedan turnus.

17. Točkom XII. stavak 3. Odluke/09 propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad pripadnika OSRH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda sati. Stavkom 5. iste točke propisano je da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OSRH nije moguće organizirani preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje je časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

18. Pravilnikom o dodatku na plaću i načina isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13. i 33/14. – Pravilnik/08) koji je bio na snazi u spornom periodu propisan je način obračuna dodataka za navedene oblike rada. Tako je prema odredbi članka 17.a stavak 1. Pravilnika/08 bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva dok je stavkom 3. istog članka propisano da se dodatak za aktivno dežurstvo i dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe međusobno isključuje, a stavkom 4. istog članka je propisano da se pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada o kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu, odnosno broj dana provedenih na dežurstvu unutarnje službe.

19. Člankom 17.b Pravilnika/08 propisano je da se dodatak za aktivno dežurstvo određuje prema osobnom činu i koeficijentu od osnovica za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi

- za vojnike 0,0019

- za dočasnike 0,0023

- za niže časnike 0,026 i

- za više časnike generale/admirale 0,034 (uz kasnije izmjene koeficijenta).

20. Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23. i 14/24. – dalje ZSOS), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u članku 135. stavak 1. propisuje je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

21. Prema odredbi članka 139. stavak 1. ZSOS dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te da deficitarna zvanja i struke. Stavkom 2. istog članka je određeno da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, a prema stavku 3. istog članka dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe (sadržaj propisa u relevantnom periodu).

22. Prema odredbi članka 155. ZSOS djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na vojnu službu u skladu s člankom 139. tog Zakona.

23. Prema odredbi točke IV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14., 23/15., 84/15., 106/17., 39/18. i 46/18 – dalje Odluka/14), koja je stupila na snagu od 1. lipnja 2014. propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl. nego ostvaraju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS.

24. Točkama XI. I XII. Odluke/14 precizira se rad u turnusima da bi u točki XII.12. stavak 5. Odluke/14 bilo propisano da za rad u turnusu iz stavka 1. te točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak na vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

25. Člankom 6. stavak 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17., 39/18., 44/19. i 87/19. – dalje Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 1. lipnja 2014. određeno je da sve djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu te je preciziran postotak dodatka po određenim kategorijama djelatnih vojnih osoba.

26. Temeljem naprijed navedenih propisa utvrđeno je da su plaće djelatnih vojnih osoba i dodaci na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima u spornom periodu regulirani posebnim propisima te da djelatna vojna osoba nema pravo na naknadu za prekovremeni rad tijekom aktivnog dežurstva jer se dežurstvo kao rad dulji od radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uređuje rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uređuju se posebnim propisima donesenim na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama.

27. Iz stanja spisa je vidljivo da tužitelj, unatoč naprijed navedenim propisima, zahtijeva isplatu plaće i dodataka i isplatu naknade za prekovremeni rad, za rad subotom, nedjeljom, blagdanom odnosno neradnim danima prema općim propisima radnog prava i prema odgovarajućim kolektivnim ugovorima koji se propisi na ovaj slučaj ne mogu primijeniti.

28. U pogledu plaća i naknada djelatnih vojnih osoba postojala je i iznimka opisana u točki XII. Stavak 5. Odluke/09 gdje se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije bilo moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate, ali tužitelj tijekom postupka uopće nije dokazivao da bi imao sate prekovremenog rada koji nisu kompenzirani preraspodjelom radnog vremena.

29. Tužitelj u žalbi navodi i da sud nije cijenio njegov iskaz iz kojeg proizlazi da mu nije plaćeno sve što je stvarno odradio. Međutim, kako tužitelj tijekom postupka nije prigovorio evidenciji radnog vremena i mjesečnim plaćama utvrđenim temeljem te evidencije, uzimajući u obzir da su prekovremeni sati kompenzirani preraspodjelom radnog vremena, a samo iznimno - kada se prekovremeni rad nije mogao kompenzirati preraspodjelom radnog vremena – isplaćivala se naknada za te prekovremene sate rada (ali tužitelj, kako je naprijed navedeno, uopće nije dokazivao okolnost da je bio uskraćen za isplatu za prekovremene sate rada koji nisu mogli biti kompenzirani preraspodjelom radnog vremena). Dakle, osnovanost zahtjeva tužitelja ne proizlazi samo iz njegove tvrdnje da je "odradio puno više sati rada od mjesečnog fonda sati rada".

30. S tim u vezi, žalbeni navod tužitelja da sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka koji je izrađen u skladu s pravilima struke, na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen uvjetno, za slučaj "kada bi tužitelju pripadalo pravo na plaću i dodatke". Kako je sud prvo stupnja pravilno utvrdio da tužitelju ne pripada plaća i naknada plaće kako je on to zahtijevao (i temeljem čega je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje), navedeno vještačenje nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude.

31. Iz tih je razloga sud prvog stupnja valjano odbio zahtjev.

32. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troška sud prvog stupnja se pravilno pozvao na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu. U ovom slučaju se tužitelj ne može pozivati na okolnost da je ostvarenje njegovog prava bilo očekivano i opravdano ili da tužba nije bila nerazumna, obzirom na to da je već u vrijeme podnošenja tužbe znao da su plaće i dodaci na plaću djelatnih vojnih osoba u periodu 2012-2014 regulirani posebnim propisima (ako to nije znao, imao je mogućnosti to doznati u vrijeme zaprimanja odgovora na tužbu); unatoč tome, on je i dalje inzistirao na postupku radi utvrđenja njegovih materijalnih prava prema općim propisima koji reguliraju radne odnose i odredbama kolektivnih ugovora kojim su regulirana prava zaposlenika u javnim službama. Stoga je tužitelj dužan platiti tuženiku prouzročeni trošak.

33. Temeljem odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a tuženiku dosuđen samo osnovani trošak postupka, koju odluku tužitelj uopćenim žalbenim razlozima nije doveo u pitanje.

34. Iz tih je razloga valjalo, temeljem odredbe članka 368. ZPP-a, presuditi kao pod I izreke.

35. Odluka pod točkom II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer tužitelj žalbom nije doveo u pitanje zakonitost pobijane presude

U Karlovcu 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo