Zakon.hr

Posl. broj: K-566/2018-71

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Madlene Herak Tauković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BN, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice OKDO Zagreb broj K-DO-1596/2015 od 25. siječnja 2018. sa izmjenom od 08. listopada 2024., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice (OKDO Zagreb) Renate Miličević, braniteljice Kristine Malinarić, odvjetnica iz Zagreba te okrivljenika BN, dana 09. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

I. okrivljeni BN - OIB: [osobni identifikacijski broj], sina B i KN, rođene K, rođenom **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, VSS, dipl. ekonomist, vlasnik TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju, prosječnom imovnog stanja, vlasnik kuće na adresi stanovanja, oženjen, otac troje djece, vojsku služio u Raški, Republici Srbiji 1985.,

KRIV JE

što je:

1) dana 12. rujna 2014. u Zagrebu, koristeći činjenicu odgovorne osobe trgovačkog društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju, s nakanom da se značajnije nepripadno materijalno okoristi putem ĆN u „Hrvatske autoceste“ d.o.o., Širolina 4, dostavio pošiljku s pet USB stickova s podacima o pravnim subjektima u Republici Hrvatskoj iz telefonskog imenika, bez da je itko u Hrvatskim autocestama d.o.o. te pakete prethodno naručio, nakon čega je ĆN tražio da odgovorna osoba trgovačkog društva ovjeri primitak pošiljke na unaprijed pripremljenom listu papira te je takvu pošiljku predao predsjedniku Uprave Hrvatskih autocesta AN, koji je na donjoj trećini praznog lista papira stavio svoj potpis i pečat „Hrvatske autoceste“ d.o.o. u uvjerenju da potvrđuje primitak pošiljke iz Ministarstva gospodarstva, iako se radilo o obrascima ugovora, a potom je okrivljenik 5. siječnja 2015. putem pošte društvu Hrvatske ceste d.o.o., dostavio potpisani ugovor "Paket osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske" navodno zaključen 22. rujna 2014. na kojem je neistinito bilo naznačeno da je zaključen između Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o. Zagreb i Hrvatske autoceste d.o.o., zajedno s računom br. 104/14 od 29. 12. 2014. na iznos od 61.250,00 kuna, iako svjestan da društvo Hrvatske autoceste nije naručilo predmeti paket s USB stickovima, niti je predsjednik Uprave AN svjesno zaključio i potpisao navodni ugovor, ali u daljnjoj nakani nije uspio, jer su djelatnici društva provjerom u svojim evidencijama utvrdili da „Hrvatske autoceste“ d.o.o. nikada nisu naručile predmetni paket od društva „Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju“ d.o.o. niti zaključile ugovor s istim, te nisu platili zatraženi iznos od 61.250,00 kuna,

2) dana 16. srpnja 2015. u Zagrebu, s nakanom da se nepripadno materijalno okoristi, koristeći činjenicu da je direktor trgovačkog društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o.u trgovačko društvo „Kraš- Prehrambena industrija“ d.d., Ravnice 48, putem pošte dostavio neistinit račun br. 103/1/1 od 14. srpnja 2015., izdan od trgovačkog društva „Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju“ d.o.o. na iznos od 49.000,00 kuna navodno za 4 paketa osobnih podatka pravnih subjekata Republike Hrvatske da bi potom, kao osnovu plaćanja tog računa, dana 21. srpnja 2015. putem e-maila, djelatnici u Sektoru kadrovskih, općih i pravnih poslova „Kraš-Prehrambena industrija“ d.d. NN, dostavio presliku neistinitog ugovora "Paket osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske" o isporuci 4 primjerka "Paketa osobnih podatka pravnih subjekata Republike Hrvatske" na usb sticku, iako svjestan da trgovačko društvo Kraš Prehrambena industrija d.d. nije naručila pakete osobnih podataka te da IN nije svjesno potpisala i zaključila taj ugovor, ali u daljnjoj svojoj nakani nije uspio jer je djelatnica Kraša NN provjerom utvrdila da se radi o neoriginalnom ugovoru te da „Kraš prehrambena industrija“ d.d. nikada nije naručila niti preuzela predmetni paket od Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju“ d.o.o., te zatraženi iznos od 49.000,00 kuna nije plaćen,

dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela prijevare, da s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini, i drugoga obmanuo o sadržaju kakve isprave i ovaj je stavio svoj potpis na tu ispravu, držeći da se potpisuje pod kakav drugi sadržaj, te izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i takvu lažnu ispravu uporabio kao pravu,

3) točno neutvrđenog dana krajem mjeseca srpnja 2015. u Kukuljanovom 377, koristeći svojstvo direktora društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o. u prostorije društva „Ceste-Rijeka“ d.o.o. s nakanom da se nepripadno materijalno okoristi , putem CN dostavio pošiljku s tri memorijska USB sticka te tražio da odgovorna osoba ovjeri primitak pošiljke na unaprijed pripremljenom listu papira, nakon čega je predsjednik Uprave ŽN na donjoj trećini praznog lista papira stavio svoj potpis i pečat „Ceste- Rijeka“ u uvjerenju da potvrđuje potvrdu o preuzimanju tri besplatna USB sticka, a potom je okrivljenik 30. prosinca 2015. putem pošte dostavio u društvo „Ceste- Rijeka“ neistiniti, potpisani i navodno zaključen ugovor "Paket osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske" na kojem je neistinito bilo naznačeno da je zaključen između Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o. Zagreb i Ceste Rijeka d.o.o. navodno 21. srpnja 2015., zajedno s računom br. 125/1/1 od 30. 12. 2015. na iznos od 36.750,00 kuna, iako svjestan da društvo Ceste Rijeka d.o.o. nije naručilo predmeti paket s USB stickovima, niti je Predsjednik uprave UN svjesno zaključio i potpisao navodni ugovor, nakon čega su djelatnici računovodstva „Ceste-Rijeka“ d.o.o. smatrajući da je predmetni ugovor doista sklopljen na račun društva „Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju“ d.o.o. uplatili iznos od 36.750,00 kuna, a koji iznos je potom podigao s računa i zadržao za svoje osobne potrebe,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, i drugoga obmanuo o sadržaju kakve isprave i ovaj je stavio svoj potpis na tu ispravu, držeći da se potpisuje pod kakav drugi sadržaj, te izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i takvu lažnu ispravu uporabio kao pravu,

4). dana 12. siječnja 2015. u Zagrebu, koristeći činjenicu da je direktor trgovačkog društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o., s nakanom da se značajnije nepripadno materijalno okoristi, u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Kaptol 31, putem nepoznate osobe koja je navela da dolazi iz Ministarstva uprave dostavio pošiljku s 5 USB stikova s podacima o pravnim subjektima u Republici Hrvatskoj iz telefonskog imenika, bez da je itko iz Hrvatske nadbiskupije te pakete prethodno naručio, nakon čega je nepoznata osoba tražila da odgovorna osoba Zagrebačke nadbiskupije ovjeri primitak pošiljke na unaprijed pripremljenom listu papira, iako se radilo o obrascima ugovora, te je vlč. VN u svojstvu tajnika Zagrebačke nadbiskupije na donjoj trećini praznog lista papira stavio svoj potpis i pečat Nadbiskupskog duhovnog stola, u uvjerenju da potvrđuje primitak besplatne pošiljke, te doveden u zabludu na opisani način potpisao ugovor "Paket osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske", navodno zaključen 12. siječnja 2015., na kojem je neistinito bilo naznačeno da je zaključen između Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o. Zagreb i Hrvatske nadbiskupije, a koji Ugovor je 14. srpnja 2015. putem pošte okrivljenik dostavio u Zagrebačku nadbiskupiju zajedno s neistinitim računom broj 101/1/1 na iznos od 61.250,00 kuna, iako svjestan da Hrvatska nadbiskupija nije naručila predmetni paket s USB stickovima, niti je velečasni VN svjesno zaključio i potpisao navodni ugovor, ali u daljnjoj nakani nije uspio, jer su u Zagrebačkoj nadbiskupiji provjerom utvrdili kako u protokolu Nadbiskupskog duhovnog stola nije evidentirana nikakva narudžba ili ugovor s društvom „Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju“, te nisu platili zatraženi iznos od 61.250,00 kuna,

dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela prijevare, da s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini, a djelom je trebala biti pribavljena znatna imovinska korist i drugoga obmanuo o sadržaju kakve isprave i ovaj je stavio svoj potpis na tu ispravu, držeći da se potpisuje pod kakav drugi sadržaj, te izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i takvu lažnu ispravu uporabio kao pravu,

5) dana 28. prosinca 2016. u društvo „Hrvatske autoceste“ d.o.o., Širolina 4 u Zagrebu, s nakanom da se znatnije nepripadno materijalno okoristi, koristeći svojstvo direktora trgovačkog društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o., putem pošte iz Iloka dostavio pošiljku Pet paketa osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske, bez da je itko u društvu Hrvatske autoceste te pakete prethodno naručio, a potom 2. siječnja 2017. i račun br. 103/1/1 za te pakete u iznosu od 61.250,00 kuna, svjestan da nitko takve pakete u Hrvatskim autocestama d.o.o. nije naručio, ali u svojoj daljnjoj nakani nije uspio jer su djelatnici društva Hrvatske autoceste d.o.o. provjerom u svojim evidencijama utvrdili da nikada nisu naručili predmetni paket od društva „Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju“ d.o.o., i nisu platili traženi iznos,

6) dana 30. prosinca 2016. u društvo „Ceste-Rijeka“ d.o.o., Kukuljanovo 377, koristeći svojstvo direktora društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o. s nakanom da se nepripadno materijalno okoristi, bez da je itko iz društva Ceste Rijeka d.o.o. naručio pakete, iz Iloka putem pošte dostavio tri Paketa osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske., a 2. siječnja 2017. i račun br. 123/1/1 od 30. prosinca 2016. za te pakete u iznosu od 36.750,00 kuna, iako svjestan da nitko iz društva Ceste Rijeka nije naručio navedene Pakete, ali u daljnoj nakani nije uspio jer su djelatnici društva Ceste-Rijeka utvrdili da nikada nisu naručili takve Pakete od društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o. i nisu platili račun na iznos od 36,750,00 kuna,

7) točno neutvrđenog dana početkom siječnja 2017. u s nakanom da se znatnije nepripadno materijalno okoristi, koristeći činjenicu da je direktor društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju, u Zagrebačku nadbiskupiju Kaptol 31, putem pošte iz Iloka dostavio pošiljku s pet USB stickova "Paket osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske, a potom i račun broj 134/1/1 za navedenu pošiljku na iznos od 61.250,00 kuna, iako svjestan da Zagrebačka nadbiskupija nije naručila predmetne pakete od društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju, ali u svojoj nakani nije uspio jer su provjerom u Zagrebačkoj nadbiskupiji utvrdili da nije evidentirana nikakva narudžba ili ugovor s društvom „Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju“, te nisu platili račun na iznos od 61, 250,00 kuna,

čime je počinio: djelom opisanim pod točkom 1) kazneno djelo protiv imovine - prijevaru u pokušaju - opisano u članku 236. stavku 1., a kažnjivo po članku 236. stavku 2. u svezi s člankom 34. KZ/11, djelom opisanim pod točkom 2) kazneno djelo protiv imovine - prijevaru u pokušaju - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. u svezi članka 34. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, djelom opisanim pod točkom 3) kazneno djelo protiv imovine - prijevaru - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. i 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, djelom pod točkom 4) kazneno djelo protiv imovine - prijevaru u pokušaju - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. i 2. u svezi s člankom 34. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. i 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, djelom pod točkom 5) kazneno djelo protiv imovine - prijevaru u pokušaju - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11, djelom pod točkom 6) kazneno djelo protiv imovine - prijevaru u pokušaju - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. u svezi članka 34. KZ/11 i djelom pod točkom 7) kazneno djelo protiv imovine - prijevaru u pokušaju - opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11,

pa mu se temeljem članka 51. stavak 1. KZ/11 utvrđuju sljedeće kazne zatvora:

- pod točkom 1) za kazneno djelo prijevare temeljem članka 236. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca,

- pod točkom 2) za kazneno djelo prijevare u pokušaju temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo krivotvorenja isprave temeljem članka 278. stavka 1. i 2. KZ/11 u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

- pod točkom 3) za kazneno djelo prijevare temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11 u trajanju od 10 (deset) mjeseci i za kazneno djelo krivotvorenja isprave temeljem članka 278. stavka 1. i 2. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- pod točkom 4) za kazneno djelo prijevare u pokušaju temeljem članka 236. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i za kazneno djelo krivotvorenja isprave temeljem članka 278. stavka 1. i 2. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

- pod točkom 5) za kazneno djelo prijevare u pokušaju temeljem članka 236. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

- pod točkom 6) za kazneno djelo prijevare u pokušaju temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine te

- pod točkom 7) za kazneno djelo prijevare u pokušaju temeljem članka 236. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

pa mu se temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

jedinstvena kazna zatvora u trajanju od

3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Temeljem članka 54. KZ/11 okrivljenom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2017. do 14. veljače 2017.

Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni je dužan u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva TD Cestama-Rijeka, Građene i održavanje cesta d.o.o., Kukuljanovo 377, 51227 Kukuljanovo, platiti iznos od 36.750,00 kuna (sada 4.877,56 eura).

Nasuprot tome

II. Temeljem članka 452. točke 6. ZKP/08 protiv okrivljenog BN

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

dana 12. rujna 2014. u Zagrebu, kao odgovorna osoba trgovačkog društva Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju, putem ĆN u „Hrvatske autoceste“ d.o.o., Širolina 4, dostavio pošiljku s pet USB stikova s podacima o pravnim subjektima u Republici Hrvatskoj iz telefonskog imenika, bez da je itko u Hrvatskim autocestama d.o.o. te pakete prethodno naručio, nakon čega je ĆN tražio da odgovorna osoba trgovačkog društva ovjeri primitak pošiljke na unaprijed pripremljenom listu papira te je takvu pošiljku predao predsjedniku Uprave Hrvatskih autocesta AN, koji je na donjoj trećini praznog lista papira stavio svoj potpis i pečat „Hrvatske autoceste“ d.o.o. u uvjerenju da potvrđuje primitak pošiljke iz Ministarstva gospodarstva, iako se radilo o obrascima ugovora, a potom je okrivljenik 5. siječnja 2015. putem pošte društvu Hrvatske ceste d.o.o., dostavio potpisani ugovor "Paket osobnih podataka pravnih subjekata Republike Hrvatske" navodno zaključen 22. rujna 2014. na kojem je neistinito bilo naznačeno da je zaključen između Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanju d.o.o. Zagreb i Hrvatske autoceste d.o.o., zajedno s računom br. 104/14 od 29. 12. 2014. na iznos od 61.250,00 kuna, iako svjestan da društvo Hrvatske autoceste nije naručilo predmeti paket s USB stickovima, niti je predsjednik Uprave AN svjesno zaključio i potpisao navodni ugovor,

dakle, drugoga obmanuo o sadržaju kakve isprave i ovaj je stavio svoj potpis na tu ispravu, držeći da se potpisuje pod kakav drugi sadržaj, te izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i takvu lažnu ispravu uporabio kao pravu,

pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. i 2. KZ/11,

Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti iznos od 471,17 eura na ime troškova grafološkog vještačenja te paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Uvodno navedenom optužnicom okrivljenom FN stavljeno je na teret da je u vremenu od 12. rujna 2014. do 2. siječnja 2017. počinio sa šest odvojenih radnji jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i čl. 52. KZ/11 te jedno produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 2. i čl. 52. KZ/11. Nakon što je optužnica potvrđena, započela je pred ovim sudom rasprava, a tužitelj je svojim podneskom od 8. listopada 2024. godine izmijenio činjenični opis, zakonski opis i pravnu oznaku djela na način da je okrivljenom sada stavljeno na teret da je počinio dva kaznena djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. i 2. i čl. 34. KZ/11 pod točkama 1. i 4. optužnice, tri kaznena djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. i čl. 34. KZ/11 pod točkama 2., 5. i 6. optužnice, jedno kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 pod točkom 3. optužnice, kao i četiri kaznena djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 2. KZ/11, pod točkama 1., 2., 3. i 4. optužnice.

2. Dana 9. listopada 2024. godine iznova je započela rasprava koja je isti dan i završena izricanjem ove presude.

3. Na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni se izjasnio da se ne osjeća krivim niti za jedno od na teret mu izmijenjenom optužnicom stavljenih kaznenih djela, nakon čega je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao

u 1. svežnju:

- dopis Hrvatskih cesta PUZ-u, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa zapisnikom od okrivljenog, dopis Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanju Hrvatskim autocestama sa paketom osobnih podataka, izvadak iz sudskog registra za TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju, dokumentacija Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanju dostavljena oštećeniku Kraš, poziv za sjednicu uprave društva Kraš sa zapisnikom te ostalom dokumentacijom Kraš d.d. sve počevši od listova 44 do 62 spisa, upisnik podataka o posjetitelju sa lista 69 spisa, izvješće FINE za TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju sa očevidnikom o danima insolventnosti, dopis Hrvatskih autocesta policiji sa paketom osobnih podataka pravnih subjekata RH za 2015., dopis Ceste Rijeka Operatoru za mobilnost u gospodarskom poslovanju sa dokumentacijom i elektronskom porukom, dopis HZMO-a ODO-u, dopis Raiffeisen bank ODO-u sa potpisnim kartonom i ovjerom prijave ovlaštenja, kao i izvadcima o stanju prometa za Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanju, dopis Ceste Rijeka Operatoru za mobilnost u gospodarskom poslovanju, ispisi podataka sa Interneta, dopis Hrvatskih autocesta ODO-u u Zagrebu,

u 2. svežnju:

- iskaz svjedokinje HN, AN, ŠN, MN, IN, NN, SN, TN, JN i ŽN, izvješća o izuzimanju rukopisa sa izuzetim rukopisom i pečatima, ispisi elektronskih poruka Nadbiskupskog duhovnog stola, dopis Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju Zagrebačkoj nadbiskupiji sa priležećom dokumentacijom, izvješće o izuzimanju rukopisa sa izuzetim rukopisima i pečatima Nadbiskupskog duhovnog stola, nalaz i mišljenje vještaka za rukopise Centra za vještačenja,

u 3. svežnju:

- izvadak iz sudskog registra za Ceste Rijeka d.o.o., izvornici ugovora između Operatora za mobilnost u gospodarskom poslovanje i oštećenika Zagrebačke nadbiskupije, Kraš i Ceste Rijeka, nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente Centra za vještačenja, iskazi svjedoka CN i VN, kao i izvadak iz KE MP RH za okrivljenog.

Na kraju dokaznog postupka okrivljeni je ispitan.

4. Na temelju ovako provedene rasprave, a brižljivo cijeneći kako svaki od ovih izvedenih dokaza zasebno tako i sve ove dokaze u cjelini i međusobnom odnosu, sud je s potpunom izvjesnošću utvrdio da je okrivljeni počinio sva izmijenjenom mu optužnicom stavljena na teret kaznena djela osim kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 2. KZ/11 pod točkom 1. optužnice, za koje kazneno djelo je temeljem čl. 452. toč. 6. ZKP/08 odbijena optužba.

5. Okrivljeni je u svojoj obrani kao bitno istaknuo da se nije radilo niti o kakvoj prijevari niti krivotvorenju jer je u istovrsnim, ali drugim predmetima pred ovim sudom za isti način poslovanja bio oslobođen od optužbe. Dalje je rekao da se skoro nitko u Hrvatskoj nije bavio poslom kao on pa je kontaktirao različite tvrtke nudeći im ovakve pakete, s time da je u nekim tvrtkama razgovarao s više ljudi po nekoliko puta te im stoga u ovom slučaju preko CN poslao takve pakete, a oni bi ih uzimali i vraćali jer valjda nisu bili zainteresirani. Samo Ceste Rijeka platile su što su preuzele. U puno slučajeva dogodilo se da tvrtke nisu htjele niti uzeti te pakete, a niti potpisati ugovore. Za njega su radili još neki ljudi koji su dostavljali te pakete, a čijih se imena sad ne može sjetiti, dok je u najviše slučajeva to radio CN. Odgovarajući na pitanja, rekao je da su to bili klasični tipski ugovori. Neki od predstavnika tih tvrtki naknadno su rekli da su potpisi krivotvoreni te da zato neće platiti, da bi ih on nakon toga tužio, ali ne mogavši se sjetiti koga. Oni koje je tužio naknadno su protiv njega podnijeli kaznene prijave, a da bi izbjegli kaznenu odgovornost. Ti su paketi na USB sticku sadržavali cijelu povijest i osobnu kartu tvrtki s financijskim izvješćima. Nije se mogao prisjetiti da li je za Ceste Rijeka te pakete poslao dva puta, ali ako jest, to je možda bilo zato što je svaki od tih paketa bio za određenu godinu. Sa svakom od tvrtki kojima je poslao te pakete prethodno je kontaktirao, usmeno dogovorivši ugovor i slanje, razgovarajući pritom s predstavnicima tvrtki najmanje dva ili tri puta. Niti u jednom slučaju nije poslao te pakete a da prethodno nije bio u kontaktu s drugom stranom. Tako je osobno razgovarao s IN prisjetivši se toga zato što je kako za njega tako i za CN istom dala po jedan poklon paket Kraševih proizvoda. Kasnije je s njom razgovarao pa ga je ona vrijeđala jer je navodno saznala tko je on, a sve nakon što su odbili platiti dobivši od njih račun, a tvrdeći pritom da ona ništa nije potpisala. S Cestama Rijeka nije bilo problema te su oni uredno platili prvi paket, međutim, nakon dobivanja drugog, to nisu htjeli platiti.

6. U odnosu na sva ova kaznena djela za koja je okrivljeni proglašen krivim, i to činjenična utvrđenja suda, navodi se kako slijedi.

6.1. U odnosu na točku 1. izmijenjene optužnice, a kako je prethodno navedeno, okrivljeni je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. i 2. i čl. 34. KZ/11. Niti jedan od saslušanih svjedoka vezanih za ovo TD nije potvrdio navode okrivljenog pa je tako AN, koji je u kritično vrijeme u Hrvatskim autocestama bio predsjednik uprave navedene tvrtke, rekao da mu je svjedokinja MN ušla u ured, prekinuvši sastanak, te mu rekla da treba potpisati poštu od Ministarstva gospodarstva. Izašao je stoga iz ureda i potpisao papir koji izgleda kao primka, ne razgovarajući s osobom koja je donijela taj dokument HAC-u. Ta osoba nije mu predala niti jedan primjerak potpisane primke. Ni prije ni poslije tog događaja nije razgovarao s tim muškarcem niti s kojom drugom osobe iz tvrtke Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju. Početkom 2015. godine nazvao ga je član uprave ZN rekavši mu da im je došla neka faktura te ga pitao da li zna nešto o tome pa mu je AN odgovorio da ništa o tome ne zna te je stoga ZN blokirao fakturu da ne ide na naplatu. U odnosu na ispravu koju je potpisao rekao je da je nije pročitao te da je HAC u dva navrata pokušao vratiti USB stickove, ali se sve natrag vraćalo neisporučeno. Dodao je također da nije upoznat s paketima osobnih podataka pravnih subjekata RH te da nije uobičajena procedura da potpisuje ono što mu tajnica donese na potpis, kao u ovom slučaju, a kada se pretpostavljalo da se radi o važnoj stvari te da je već netko prije njega to pogledao. Po redovnom postupku takve stvari bi trebao pregledati i potpisati predstojnik ureda, a iznimno bi nakon toga to potpisivao i predsjednik uprave, koji inače ništa ne naručuje, već to radi predstojnik ureda. ŠN u kritično vrijeme bila je v. d. direktorice sektora za pravne i opće poslove HAC-a te se sjeća da ju je nazvao prethodno navedeni ZN rekavši joj da je zaprimljen problematičan račun i ugovor te da će angažirati odjel za pravne poslove da bi provjerili valjanost računa i ugovora, a koji su bili čudni jer ugovor nije prošao internu proceduru, nije imao urudžbeni broj niti supotpise, već samo potpis predsjednika uprave, a radilo se i o preslici ugovora u boji uz račun. Internom provjerom je naknadno utvrđeno da je netko nazvao 12. rujna 2014. predstavivši se kao djelatnik Ministarstva gospodarstva te najavio DN s pošiljkom, koji se i pojavio, došavši do ureda uprave HAC-a, gdje je svjedok AN, misleći da se radi samo o dostavi pošiljke, potpisao primitak jer je navedena osoba to zatražila, no ta osoba nije ostavila nikakav primjerak niti potvrdu o dostavi pošiljke. Dana 5. siječnja 2015. primili su račun na 61.250,00 kuna od strane TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju i presliku ugovora te su utvrdili da ugovor nikad nije evidentiran u HAC-u niti je potpisan od strane predsjednika uprave pa su pokušali to vratiti pošiljatelju, ali im se vratilo da je primatelj nepoznat pa su podnijeli kaznenu prijavu. Nakon toga, 28. prosinca 2016., ponovno su primili pošiljku s 5 USB stickova pošiljatelja iz Zagreba, a s naznakom da je pošiljka predana u Iloku, te je nekoliko dana nakon toga dostavljen račun na isti iznos, pa su ponovno pokušali stupiti u kontakt, ali je pošiljka ponovno vraćena kao nepoznata, tj. pošiljka nepoznatog primatelja. Svjedokinja je na kraju rekla da nikada nisu naručivali ovakve podatke ni od koga, a niti su bilo kad osim u navedenim slučajevima bili u kontaktu s tim TD. RN bila je tajnica u uredu predsjednika uprave HAC-a kada je nazvala muška osoba iz Ministarstva gospodarstva zamolivši ju da hitno dogovori sastanak sa svjedokom AN, da bi se istog dana na porti pojavio neki JN, došao na 6. kat, predstavio se, sjeo kod nje u ured te pričekao svjedoka AN da izađe sa sastanka. Svjedok je izašao iz ureda, pozdravio se s tim JN, a JN mu je predao neki papir zamolivši ga da potpiše primitak, što je AN i učinio, preuzevši neku veću kuvertu koju je naknadno predao predstojniku ureda, s time da JN nije ostavio nikakav primjerak, već je samo rekao da će ga naknadno dostaviti kad se to potpiše s njegove strane. AN se vratio na sastanak u ured, a JN je pozdravio i otišao, s time da prethodno ni muškarac koji je zvao niti JN nisu rekli da rade u tvrtki okrivljenog. Svjedokinja ĐN kao bitno je istaknula da je radila na porti HAC-a kao operater centrale kada je došao neki DN iz Ministarstva gospodarstva rekavši da ima dogovoren sastanak s AN pa je ona nazvala tajnicu svjedokinju RN da bi joj rekla da pusti navedenu osobu na 6. kat kod nje u ured. Svjedokinja je tu osobu upisala u upisnik uputivši ga na 6. kat., da bi nakon 10-ak minuta isti napustio zgradu HAC-a. Iz iskaza ovih svjedoka, kao i pročitane i razgledane dokumentacije, jasno i određeno proizlazi da su ti iskazi u svim bitnim činjenicama međusobno neproturječni, jasni, određeni i okolnosni, životni i logični, te sud nije utvrdio niti jednu

1 0

činjenicu koja bi upućivala na to da su navedeni svjedoci iskazivali neistinito, jer isto tako nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi upućivala na to da bi bili zainteresirani za neistinito iskazivanje, a posebno u odnosu na dokumentaciju tvrtke okrivljenog koja je pročitana vezano za ovu tvrtku, pa jasno proizlazi da je okrivljenikova obrana u potpunosti suprotna, nelogična, neživotna, a konačno i neuvjerljiva i neistinita. Isto tako, neistinit je dio iskaza JN, koji je radio na ugovor o djelu za okrivljenog kao akviziter i dostavljač te da je stupio u kontakt s predsjednikom uprave AN ponudivši mu pakete osobnih podataka, a osobito u odnosu na to da mu je AN rekao da prihvaća ponudu, da mu trebaju paketi podataka te pred svjedokom pročitao ugovor. Analizirajući iskaze ovih svjedoka zaposlenih u HAC-u, jasno je da svjedok JN ne govori istinu, već da je očito kao poznanik, a i suradnik okrivljenog bio zainteresiran da u bitnim činjenicama neistinito iskazuje te potvrđuje navode okrivljenog. Odnosi se to posebno na ove činjenice dovođenja u zabludu odgovornih osoba u HAC-u, koje je okrivljeni preko JN na prethodno navedeni način doveo u zabludu da su nakon primanja ponude prihvatili tu ponudu i zatražili dostavu paketa rečenih podataka, iako u stvarnosti uopće nisu znali o kakvim se to podacima i ponudi stvarno radi, pa je okrivljeni uz pomoć svjedoka JN na prethodno navedeni način, iskorištavajući zauzetost svjedoka AN redovnim obvezama, prikazao im kao da su prihvatili i naručili ove predmete, da bi u stvarnosti kasnije saznali da im to uopće nije bilo potrebno niti su to stvarno naručili, već na nagovor i prijetvorno postupanje svjedoka JN preuzeli te podatke. Međutim, u svojoj konačnoj namjeri okrivljeni nije uspio, jer je nakon dostave računa u HAC-u od strane odgovornih osoba utvrđeno da navedene podatke nisu naručili niti su im bili potrebni te stoga nisu htjeli platiti račun u iznosu od 61.250,00 kuna.

6.2. Sud je također i u odnosu na točku 2. izmijenjene optužnice utvrdio da je okrivljeni počinio i kazneno djelo prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 2. KZ/11. I u odnosu na kritične događaje vezane za ova dva kaznena djela, valja naglasiti da je okrivljenikova obrana otklonjena kao neuvjerljiva i neistinita, dok je s druge strane sud u potpunosti poklonio vjeru jasnim, određenim, okolnosnim, životnim i logičnim, pa, dakle, uvjerljivim i istinitim iskazima kako svjedokinje IN tako i GN iz TD "Kraš". IN u kritično doba bila je prokurist u TD "Kraš", tj. zakonski zastupnik kompanije, nadležna i za upravljanje i vođenje poslova društva. Dan ili dva od dana primanja pošte od TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju obaviještena je iz pravne službe od NN, koja joj je na uvid donijela dokumentaciju, te je svjedokinja utvrdila da navedeni ugovor nikad nije vidjela ni potpisala, a niti preuzela USB stick, a za što je Krašu isporučen račun u iznosu od 49.000,00 kuna. Svjedokinja je dalje utvrdila da je njen potpis skeniran, ali ne i iz čijeg poduzeća, koji je bio u potpunosti krivotvoren. Čitajući ugovor, utvrdila je da je njena funkcija krivo navedena, jer nije bila glavni, već samo prokurist. Stoga je izvijestila pravnu službu koja je kontaktirala odvjetnika, a koji je kasnije podnio kaznenu prijavu protiv navedenog TD. Krašu nije nastupila nikakva šteta, ali su utvrdili da su navedeno TD te BN u jednom drugom navratu pokušali na sličan način prevariti Kraš tako što su na portu društva dostavili poslovne imenike koje je zaprimila i potpisala osoba koja u Krašu nije bila za to ovlaštena, da bi nakon toga to društvo ispostavilo račun na isti iznos od 49.000,00 kuna. Dodala je još da pečat poduzeća Kraš nije originalan jer je inače svaki od pečata obrojčan, a ovom prilikom je utvrđeno da broj na pečatu nije od one službe koja je trebala potpisati. GN, u kritično vrijeme administrativni tehničar u TD Kraš, zaprimala je ugovore s drugim TD s kojima je Kraš sklapao ugovore te iste unosila u internu evidenciju, kontrolirajući imaju li sastavne dijelove i potrebne potpise, te u slučaju da je što čudno o tome izvještavala nadležne. U kritično doba je od kolegice iz sektora

1 1

financija zaprimila jedan račun izdan od TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju na 49.000,00 kuna te odmah utvrdila da oni kao poduzeće nisu ništa naručivali od tog društva pa je otišla u upravu kod tajnice svjedokinje IN te doznala da nitko nije naručio takvu uslugu te joj je svjedokinja IN rekla da kontaktira to društvo, pa ih je ona i nazvala, dobivši nepoznatu mušku osobu koja je rekla da se njegov mobitel slučajno našao na tom računu te joj je on stoga ustupio broj mobitela odgovorne osobe, a to je bio BN. Nazvala je stoga tu osobu pitavši ga zašto su poslali račun, da bi joj on rekao da njegovo TD ima sklopljen takav ugovor s Krašem, ali ga ona u evidenciji nije pronašla pa je zamolila BN da e-mailom dostavi takav ugovor, što on unatoč obećanju nije učinio, pa je nakon što mu je uputila službeni e-mail na isti način dostavio taj ugovor. Odmah je vidjela da nikad nisu sklopili takav ugovor, a niti ga je pronašla u evidencijama, pa je obavijestila svjedokinju IN, koja se po njenim saznanjima čula sa BN, koji joj je obećao dostaviti izvornik ugovora, ali to nikad nije učinio. Dodala je da su na sličan način deset dana prije ispitivanja u prethodnom postupku od istog TD primili sličan račun uz dostavljene četiri plastične kartice na kojima nije pisalo čemu služe, uz račun na iznos od 49.000,00 kuna, pa su to vratili na adresu pošiljatelja uz popratni dopis da nemaju nikakav ugovor s njima, ali se odgovor nije vratio jer je dostava vraćena s napomenom da je to društvo nepoznato na adresi. Kraš nije tom društvu ništa platio budući da su nakon dobivanja računa sve prijavili policiji. Iz nalaza i mišljenja vještaka za rukopise Centra za forenzična vještačenja Ivan Vučetić utvrđeno je da je sporni potpis IN, kao i sporni pečat TD Kraš, po mnogim bitnim karakteristikama istovjetan izvornicima. Dakle, uzimajući u obzir sve ove činjenice, a posebno navedene iskaze obje svjedokinje, jasno proizlazi da je okrivljeni šaljući ovu dokumentaciju, kao i stvari koje su bile predmetom te dokumentacije, doveo u zabludu IN kao odgovornu osobu TD Kraš, koja nije svjesno niti potpisala niti zaključila rečeni ugovor, da je imenovana mislila da potpisuje ono što su stvarno naručili i za drugo TD s kojim su zaključili ugovor, a što nije bilo istina, ali na kraju nije uspio naplatiti slanje tih predmeta jer su u TD Kraš utvrdili da ne samo da nikada nisu naručili te predmete, već nikada nisu niti sklopili ugovor s društvom okrivljenog.

6.3. Za razliku od kaznenih djela pod toč. 1. i 2. izmijenjene optužnice, u odnosu na 3. točku sud je utvrdio da je okrivljeni u ovom slučaju uspio pribaviti protupravnu imovinsku korist dovođenjem odgovorne osobe, tj. predsjednika uprave, oštećenog TD "Ceste-Rijeka" d. o. o. ŽN rekao je da ga je krajem srpnja 2015. na mobitel nazvao nepoznati muškarac tražeći odgovornu osobu radi dostave paketa osobnih podataka pravnih subjekata RH pohranjenih na 3 memorijska sticka. Stoga je s tim muškarcem dogovorio susret pa je ovaj pristupio u prostorije tvrtke, a nakon čega ga je svjedokova tajnica dovela u kancelariju. Nepoznati muškarac rekao je da je putem Primorsko-goranske županije u Rijeci na Gospodarskoj komori sve dogovorio i ishodovao za članove uprave tri memorijska USB sticka s imenikom pravnih subjekata, a koji se stickovi mogu preuzeti bez plaćanja, te da samo treba potpisati potvrdu o njihovom preuzimanju da bi ova osoba mogla opravdati isporuku. ŽN je stoga preuzeo tri kartonske omotnice plave boje u kojima se nalazio po jedan USB stick te potpisao potvrdu o preuzimanju te ju odnio do tajnice koja je potvrdu ovjerila službenim pečatom TD. Muškarac je, međutim, uzeo tu potvrdu, navodeći da se primjerak ne ostavlja jer se stickovi ne plaćaju. Naknadno je u upravu došao račun za uplatu preuzetih stickova na iznos od 36.750,00 kuna, a koji je ugovor na dnu imao njegov potpis, ovjeren službenim pečatom TD-a. Stoga je služba za računovodstvo i financije, uvjerena u vjerodostojnost ugovora koji je bio potpisan, ali skeniran i pečatiran, povjerovalo u opravdanost potraživanja, te obavila pripreme za plaćanje. Budući da je član uprave nadležan za financije bio na godišnjem obranu,

1 2

nalog za plaćanje ne provjeravajući ga, izvršio je drugi član uprave, a također uvjeren u vjerodostojnost ugovora, pa je traženi iznos plaćen TD "Operater za mobilnost u gospodarskom poslovanju." Naknadnom provjerom stickova utvrđeno je da su prazni, tj. da nemaju nikakvih podataka, a svjedok je ponovio da nije potpisao nikakve ugovore o kupnji stickova, već da je nepoznata osoba skenirala njegov potpis i pečat s potvrde o preuzimanju stickova i potom ih umetnula skeniranjem u lažni ugovor o kupnji. Svjedok EN rekao je da se sjeća i ovog slučaja, kada je usb stickove i ugovore dostavio oštećeniku tako što ih je preuzeo u Zagrebu te se odvezao u Rijeku, gdje se prema ranijem dogovoru s okrivljenim našao s odgovornom osobom u njenom uredu. Na ugovoru je pisalo kako se zvala ta odgovorna osoba pa nije zapamtio. Stickove i ugovore dao je na ruke direktoru, koji je to potpisao pa je tajnica stavila pečat, te ugovor u Zagrebu predao okrivljenom. Nakon naplate dobio je 3 do 4% iz iznosa ugovora. Iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka utvrđeno je da je ugovor dostavljen u preslici koja je u cijelosti nastala primjenom računalne tehnologije uz izlaznu jedinicu korištene tinte pisača u boji, pa kako se radi o preslici, nije bilo moguće utvrditi vjerodostojnost spornog otiska pečata. Iz prethodno navedenog stoga jasno proizlazi da je iskaz predsjednika uprave oštećenog TD "Ceste-Rijeka" d. o. o. u svim bitnim činjenicama određen, okolnosan, životan, logičan, neproturječan, pa stoga uvjerljiv i istinit, s time da mu način predaje i samu predaju predmeta potvrđuje i svjedok EN, uz napomenu da je svjedoku ŽN predao i ugovore, a u kojem dijelu je iskaz svjedoka CN u potpunosti neistinit, a, kako je prethodno navedeno, i usmjeren na pogodovanje okrivljenom. Isto tako, iz pročitane i razgledane dokumentacije za ovo TD ne proizlazi činjenica da bi ugovor potpisao predsjednik uprave, kako je to naveo svjedok CN, a što se sve uklapa u način počinjenja i ovog kaznenog djela od strane okrivljenog. Stoga je i u odnosu na ovo kazneno djelo obrana okrivljenog odbačena kao neistinita i neuvjerljiva te je okrivljeni u ovom slučaju uspio steći protupravnu imovinsku korist jer je zbog prethodno opisane situacije uspostavljanja kontakta s predstavnikom oštećenog TD, kao i logičnog i životnog slijeda svih prethodno navedenih događaja, uspio lažno prikazati predstavnicima oštećenog TD da je ugovor o suradnji s okrivljenikovim TD stvarno sklopljen potpisivanjem od strane odgovorne osobe oštećenika, pa je oštećeno TD održavanjem u zabludi da se radi o stvarnoj volji stranaka i istinitom ugovoru isplatilo iznos novca koji je okrivljeni tražio. Tu posebno treba imati u vidu i činjenicu da je naknadno pregledom navedenih USB stickova od strane predstavnika oštećenog društva utvrđeno da su oni prazni i da na njima nema nikakvih podataka, a što dodatno upućuje na to da je okrivljeni uspio lažnim prikazivanjem činjenica dovesti predstavnike oštećenika u zabludu te su oni zbog te zablude TD-u okrivljenog isplatili iznos koji nisu bili dužni isplatiti, pa se okrivljeni tim sredstvima protupravno okoristio. Dodatno treba reći da ovakvo ponašanje okrivljenog upućuje i na izradu lažne isprave, i to uz pomoć odgovorne osobe oštećenika koja je zbog prethodno navedenog dovedena u zabludu te je potpisala ispravu koja uopće nije bila namijenjena za ono za što je potpisana, tj. okrivljeni je naknadno izradio primjerak lažnog ugovora na temelju kojeg je njegovom TD i isplaćen navedeni iznos.

6.4. I u slučaju pod točkom 4. izmijenjene optužnice, okrivljenom nije uspjelo protupravno se imovinski okoristiti, budući da su predstavnici Zagrebačke nadbiskupije na vrijeme utvrdili da se radi o lažnim činjenicama prikazanim od strane okrivljenog, kao i lažnoj ispravi, te stoga okrivljeni nije uspio naplatiti traženi iznos. Svjedok VN, odgovorna osoba Zagrebačke nadbiskupije, rekao je da ga je u siječnju 2015. kao osobnog tajnika Zagrebačkog nadbiskupa na službeni mobitel nazvao nepoznati muškarac rekavši da ima pošiljku iz Ministarstva uprave koju želi osobno dostaviti nadbiskupu, inzistirajući još u dva navrata da pošiljku preda osobno

1 3

nadbiskupu. Nepoznati muškarac ga je pritom pitao da li svjedok može potpisati primitak pa mu je ovaj to potvrdio, a ovaj ga pak više puta pitao za ime, prezime i funkciju. Svjedok VN je odgovorio da ne može do nadbiskupa pa su dogovorili da će svjedok preuzeti pošiljku, te ga je nakon kraćeg vremena ponovo na mobitel nazvao isti muškarac pa je VN sišao do ulaza, a ovaj mu uručio plavu vrećicu s pet manjih fascikala rekavši da se tu nalaze podaci o pravnim osobama u RH, pritom se predstavivši kao osoba iz Ministarstva uprave te tražeći VN da potpisom potvrdi primitak preuzete pošiljke. Nepoznati muškarac je kod sebe imao više listova papira na tvrdoj podlozi, kao što obično imaju poštari, listajući ih pred svjedokom, te došao do lista papira pokazavši svjedoku samo prazno mjesto na kojem je pisalo Zagrebačka nadbiskupija pa se svjedok na tom praznom dijelu papira potpisao. Nakon toga nepoznati muškarac je isto tako otkrio samo jedan dio sljedećeg lista papira te je svjedok ponovno potpisao na praznom mjestu gdje mu je ovaj pokazao. VN nije imao prilike vidjeti bilo kakav tekst iznad praznog papira, tj. što potpisuje. Nakon toga nepoznati muškarac ga je pitao da li ima pečat Zagrebačke nadbiskupije, a budući da ga ovaj nije imao, uzeo je s porte mali žig Nadbiskupskog duhovnog stola, a koji inače služi za potvrđivanje primitka pošiljaka, te je svjedok u dva navrata lijevo od svog potpisa otisnuo pečat. Nepoznati muškarac mu, međutim, nije predao nikakav ugovor niti sličnu ispravu, da bi za vrijeme godišnjih odmora u ekonomat došao račun TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju u kojem je navedeno da se za pet komada paketa podataka traži isplata od 61.250,00 kuna. Stoga je svjedok tražio dostavu ugovora e-mailom, što mu je i dostavljeno. Svjedok je, međutim, naložio obustavu bilo kakvih plaćanja jer prethodno nije bio potpisao nikakav ugovor niti mu je itko spomenuo novac za isporučene pošiljke. Isto tako, na temelju potpisa ovog svjedoka, kao i dostavljenog otiska pečata Nadbiskupskog duhovnog stola te spornog ugovora, i u ovom slučaju provedeno je grafološko vještačenje, a kojim nije utvrđena niti jedna bitna činjenica. Iz svih navedenih činjenica jasno proizlazi da je iskaz predstavnika ovog oštećenika, a koji je i u ovom slučaju opširan, jasan, određen, okolnosan, životan i logičan, pa stoga i uvjerljiv i istinit, a obrana okrivljenog je u odnosu na ova dva kaznena djela u potpunosti neuvjerljiva i neistinita, s time da je svjedok EN u odnosu na oštećenika izjavio da je dostavio USB stickove, kojom prilikom je također ugovor izgledao potpuno jednako, uz napomenu da je po jedan primjerak uvijek dostavljao odgovornoj osobi kojoj je izvršio dostavu, te su ga uvijek čekali potpisani ugovori pa ih je trebao samo isporučiti, a što ni u ovom slučaju s obzirom na navedeni iskaz svjedoka VN nije istina, pa je i ovdje EN lažno svjedočio u korist okrivljenog. Treba također dodati da u odnosu na ovog oštećenika nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi upućivala na sumnju da su navedeni predmeti dostavljeni nekoj drugoj osobi ili da je eventualno neka druga osoba potpisala dokumentaciju za isporuku, jer iz svih izvedenih dokaza u odnosu na ova dva kaznena djela proizlazi da je u svemu na prethodno opisani način sudjelovao svjedok VN, koji je doveden u zabludu na način da je, kao i u drugim slučajevima, za Zagrebačku nadbiskupiju primio besplatne primjerke rečenih paketa podataka, kao i da pritom u ime nadbiskupije potpisuje ugovore s okrivljenikovim TD. Zahvaljujući sumnji u istinitost prethodno navedenog, svjedok VN je otkrio prijevarnu namjeru okrivljenog pa stoga traženi iznos od 61.250,00 kuna TD okrivljenog nije isplaćen, a okrivljeni nije ostvario nikakvu imovinsku korist, ali uz dovršeno kazneno djelo krivotvorenja jer je na temelju lažnih činjenica predstavnik ovog oštećenika, tj. svjedok VN, potpisao i pečatom ovjerio neistinitu dokumentaciju.

6.5. I u drugom navratu nakon 12. rujna 2014. godine, sada 28. prosinca 2016. godine, okrivljeni je pokušao na isti način kao i prvi puta ostvariti protupravnu imovinsku korist na štetu Hrvatskih autocesta na način da je istom oštećeniku iz Iloka

1 4

putem pošte dostavio pet paketa osobnih podataka pravnih subjekata RH, nakon čega je 22. siječnja 2017. godine poslao za to račun u iznosu od 61.250,00 kuna, međutim, prema iskazu svjedokinje ŠN, v. d. direktorice sektora za pravne i opće poslove oštećenika, proizlazi da ni u ovom slučaju nisu naručili bilo kakve USB stickove s istim podacima kao pod točkom 1., ali su ipak primili pet takvih stickova iz Zagreba, predanih u pošti u Iloku, da bi nakon toga bio dostavljen račun kao pod točkom 1. Pokušavši stupiti u kontakt s pošiljateljem, pošiljka je vraćena s naznakom da je nepoznat primatelj. Dakle, i u ovom slučaju okrivljeni je pokušao lažno prikazujući predstavnicima oštećenika da su naručili ono što im je poslano, iako je znao da ništa nisu od njega naručili, pribaviti protupravnu imovinsku korist, a nakon što je pošiljka dostavljena oštećeniku, dostavio račun na prethodno navedeni iznos od 61.250,00 kuna, tražeći da mu oštećenik plati taj iznos iako je znao da mu oštećenik ništa nije dužan. Sud nije utvrdio niti jednu činjenicu iz iskaza svjedokinje ŠN koja bi upućivala na to da ona ne govori istinu, dok je, s druge strane, i u ovom slučaju jasno da okrivljeni ne govori istinu, a posebno da je nešto i u ovom slučaju dogovorio s predstavnicima ovog oštećenika.

6.6. Način počinjenja kaznenog djela prijevare u pokušaju iz točke 6. na štetu TD Ceste-Rijeka d. o. o. isti je kao i u odnosu na prethodnu točku na štetu oštećenika HAC-a, jer je okrivljeni i u drugom navratu kao pod točkom 3., ali sada 30. prosinca 2016. godine, dostavio tri paketa osobnih podataka pravnih subjekata RH oštećeniku, a kratko nakon toga i račun na 36.750,00 kuna, iako iz iskaza predstavnika TD Ceste-Rijeka d. o. o., tj. predsjednika uprave, proizlazi da nitko ni u ovom slučaju, kad su također poslana tri USB sticka, za tog oštećenika nije naručio takve pakete pa prema tome, nakon što je stigao račun za njih, nije bilo niti obveze za plaćanjem tih dostavljenih predmeta.

6.7. Konačno, okrivljeni je i u odnosu na Zagrebačku nadbiskupiju pokušao ponovno počiniti isto kazneno djelo, ali ovaj puta bez navođenja predstavnika oštećenika da potpiše dokumentaciju o primitku, već se jednostavno radilo, a prema izjavi istog svjedoka za ovog oštećenika VN, da je oštećenik nakon toga početkom 2017. godine od istog TD primio novi paket osobnih podataka, a koji paket nije naručila Zagrebačka nadbiskupija, niti je bilo tko ikada za ovaj slučaj razgovarao ili kontaktirao bilo koga iz TD okrivljenog, kao niti okrivljenog, vezano za ovu pošiljku. Dakle, nakon dostave računa ovom oštećeniku okrivljeni je pokušao naplatom nenaručene isporučene pošiljke naplatiti njenu vrijednost, a što mu nije uspjelo budući da je prema iskazu VN i u ovom slučaju obustavljena isplata.

6.8. Također valja naglasiti da je okrivljeni sva ova kaznena djela počinio koristeći se činjenicom da je bio odgovorna osoba za zastupanje TD Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju d. o. o., a koja činjenica je među strankama bila nesporna, a koja činjenica da je bio direktor tog TD također proizlazi iz povijesnog izvatka Trgovačkog suda u Zagrebu za navedeno TD. Ova činjenica je posebno važna jer upućuje na to da je i na taj način, koristeći se tom činjenicom da je direktor tog TD, dodatno doveo u zabludu predstavnike oštećenih trgovačkih društava, tj. time ih uspio lakše dovesti u zabludu, uz sve ostale činjenice koje nisu bile istinite, a da navede te osobe da postupe po njegovoj namjeri.

7. S obzirom na prethodna činjenična utvrđenja suda vezana za sva na teret mu stavljena kaznena djela osim kaznenog djela krivotvorenja isprave, za koje je pod točkom II. odbijena optužba, sud nije utvrdio niti jednu činjenicu koja bi upućivala na sumnju u ubrojivost okrivljenog pa je, dakle, okrivljeni, u vremenima koja su mu izmijenjenom optužnicom stavljena na teret, bio kriv.

1 5

8. U ponašanju okrivljenog stekli su se, dakle, svi bitni elementi bića ovih ukupno deset kaznenih djela, i to četiri kaznena djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. KZ/11, dva kaznena djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, jedno kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 te tri kaznena djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 2. KZ/11. Pod točkama 1., 4., 5. i 7. okrivljeni je počinio kaznena djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. KZ/11, a budući da je dovođenjem u zabludu predstavnika oštećenih TD, a prikazujući im da su od njegovog TD naručili pošiljke s podacima u pravnim subjektima u RH, pokušao ih navesti da na štetu svojih TD, a nakon dostave računa, plate njegovom TD znatnu imovinsku korist, tj. prema čl. 87. toč. 29. KZ/11 u tada iznosu većem od 60.000,00 kuna, ali su djela ostala u pokušaju budući da su predstavnici oštećenih TD otkrili da je okrivljeni pokušao naplatiti ono što oni nisu bili dužni platiti. Pod točkama 2. i 6. okrivljeni je počinio kaznena djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, a budući da je postupao na isti način kao pod prethodno navedenim točkama, međutim, s namjerom pribavljanja imovinske koristi manje od 60.000,00 kuna, a koju nije uspio pribaviti budući da su predstavnici oštećenih TD na vrijeme utvrdili da je okrivljeni imovinsku korist pokušao ostvariti također dovodeći ih u zabludu. Pod točkom 3. počinio je kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, tj. dovršeno kazneno djelo prijevare, budući da je uspio nakon dovođenja u zabludu predstavnika TD Ceste-Rijeka nakon slanja računa dovesti u zabludu predstavnike oštećenika koji su po tom njegovom računu platili mu iznos manji od 60.000,00 kuna vjerujući da su stvarno dužni taj iznos. Pod točkama 2., 3. i 4. okrivljeni je također počinio i kaznena djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 2. KZ/11, a budući da je lažnim prikazivanjem činjenica predstavnicima oštećenih TD da su naručili od njegovog TD podatke o pravnim subjektima u RH i sklopili ugovore s njegovim TD, doveo ih u zabludu na način da su, vjerujući da potpisuju potvrde o primitku besplatnih stickova s tim podacima, zapravo potpisali ugovore s TD okrivljenika. Svih ovih deset kaznenih djela okrivljeni je počinio s izravnom namjerom, svjestan svih prethodno navedenih bitnih elemenata svakog od bića kaznenog djela, želeći da se ti bitni elementi ostvare, a što se i dogodilo. U svojoj ukupnosti sva kaznena djela počinio je u tzv. stjecaju i to u točkama 3., 4. i 5. po navedena dva kaznena djela koja su međusobno u idealnom stjecaju, budući da je počinjeno više kaznenih djela jednom radnjom, tj. prijevare i krivotvorenja isprave. Ukupno uzimajući za svih sedam točaka, sva ta kaznena djela u međusobnom odnosu po točkama su u realnom stjecaju, jer su počinjena zasebno u različitim razdobljima, a kako je prethodno navedeno pod točkama 3., 4. i 5. u istom razdoblju pod 2. u idealnom stjecaju te pod točkama 1., 2., 6. i 7. pojedinačna djela.

9. Kako je okrivljeni proglašen krivim za deset kaznenih djela, to mu je stoga sud odredbama o stjecaju temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 prvo za svako od deset počinjenih kaznenih djela utvrdio kaznu zatvora.

9.1. Za kazneno djelo prijevare pod točkom 1., temeljem čl. 236. st. 2. KZ/11 u zakonskom rasponu između jedne godine i osam godina, u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, pritom ne našavši u njegovom ponašanju olakotnih okolnosti, a kao otegotno uzevši mu što je do sada već dva puta osuđivan te visoki stupanj kriminalne volje s obzirom na način počinjenja ovog kaznenog djela.

9.2. Za kazneno djelo prijevare pod točkom 2., temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11, u zakonskom rasponu između šest mjeseci i pet godina, u trajanju od osam mjeseci, ne našavši olakotnih okolnosti, a kao otegotno prijašnju osuđivanost, što je što je ovo kazneno djelo počinio nakon onog pod prethodnom točkom, kao i visoki

1 6

stupanj kriminalne volje. Pod istom točkom za kazneno djelo krivotvorenja isprave temeljem čl. 278. st. 1. i 2. KZ/11, u zakonskom rasponu od tri mjeseca do tri godine, u trajanju od pet mjeseci, bez olakotnih okolnosti, a kao otegotno što su počinjena pod istim okolnostima uzetim i za prethodno kazneno djelo.

9.3. Za kazneno djelo prijevare pod točkom 2., temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11 u trajanju od deset mjeseci te kazneno djelo krivotvorenja isprave u trajanju od šest mjeseci, bez olakotnih uz prethodno navedene iste otegotne okolnosti.

9.4. Pod točkom 4., za kazneno djelo prijevare temeljem čl. 236. st. 2. KZ/11 u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a kazneno djelo krivotvorenja isprave u trajanju od osam mjeseci, bez olakotnih, a iste otegotne okolnosti.

9.5. Za kazneno djelo prijevare pod točkom 5., temeljem čl. 236. st. 2. KZ/11 u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, bez olakotnih, s istim otegotnim okolnostima.

9.6. Za kazneno djelo prijevare pod točkom 6., temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, bez olakotnih, s istim otegotnim okolnostima.

9.7. Pod točkom 7., za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, bez olakotnih, uz i u ovom slučaju iste otegotne okolnosti. Valja također naglasiti da, s obzirom na navedeno, sud nije našao niti jednu olakotnu okolnost kod počinjenja kaznenih djela u pokušaju, a koja bi bila razlogom za prema čl. 34. st. 2. KZ/11, mogućnost blažeg kažnjavanja.

9.8. Nakon utvrđivanja svake pojedinačne kazne za svako od ovih počinjenih kaznenih djela, sud mu je temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, pritom bez utvrđivanja olakotnih okolnosti, a kao otegotno uzevši mu ne samo prijašnju osuđivanost, nego i visok stupanj kriminalne volje, kao i upornost i razrađenost plana prilikom počinjenja svih kaznenih djela, iznos protupravne imovinske koristi koju je stekao, kao i iznos te koristi koju je pokušao steći, a isto tako i sam broj kaznenih djela, kao i konačne posljedice. Po mišljenju suda, samo se ovakvom jedinstvenom kaznenom sankcijom može postići svrha kaznenih sankcija, tj. izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

10. Budući da je okrivljeni u ovom predmetu neko vrijeme proveo u istražnom zatvoru, to mu je to vrijeme temeljem čl. 54. KZ/11, od 10. do 14. veljače 2017. godine uračunato u jedinstvenu kaznu zatvora.

11. Kako su sva kaznena djela prijevare osim pod točkom 3. na štetu TD Ceste- Rijeka d. o. o. ostala u pokušaju, to je sud temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 dosudio imovinskopravni zahtjev ovom oštećeniku u iznosu 36.750,00 kuna (sada 4.877,56 EUR), a u iznosu stvarno nastale i u postupku utvrđene štete, a koju odštetu okrivljeni treba uplatiti ovom društvu u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1 7

12. Kako je na početku navedeno, u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 2. KZ/11 pod točkom 1. izmijenjene optužnice, sada presude, temeljem čl. 452. toč. 6. ZKP/08 protiv okrivljenog je odbijena optužba, a budući da je djelo počinjeno 12. rujna 2014. godine, pa kako je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora do tri godine, to prema čl. 81. st. 1. alineja 4. i 5. KZ/11 zastara nastupa protekom roka od deset godina, imajući u obzir da je presuda izrečena 9. listopada 2024. godine.

13. Kako je okrivljeni proglašen krivim za deset kaznenih djela, to je temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, i to stvarno nastale troškove grafološkog vještačenja u iznosu od 471,17 EUR te paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 EUR, a koji iznos odgovara ne samo prosječnim imovinskim mogućnostima okrivljenog, već i vrsti i težini, kao i broju počinjenih kaznenih djela te dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.

U Zagrebu 09. listopada 2024.

Zapisničar:

Sudac:

Madlena Herak Tauković

Marko Benčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude temeljem čl. 538. st. 1. ZKP/08 nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-1071/15 - web servisom

2. Okrivljeni BNM, [adresa]

3. Branitelj odvj. Ljubo Pavasović Visković - e-Komunikacijom

4. Ceste-Rijeka d. o. o. - Kukuljanovo (Bakar), Kukuljanovo 377

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte