REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8591/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika A. P., zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) rješavajući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. PP Split i okrivljenika A. P., podnesenoj po braniteljima u OD Lj.-V. & partneri u S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 8. kolovoza 2024., poslovni broj: Pp-9243/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.

r i j e š i o j e:

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. PP Split, ukida se pobijana presuda glede djela pod točkom II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. PP Split kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzimaju predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzetim predmetima broj xxxxx od 22. srpnja 2024. i to osobni automobil, MBW VIN, broja šasije xxxxx, s pripadajućim ključem, prometna dozvola, i postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

II. Žalba okrivljenog A. P. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni A. P. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 30,00 (trideset) eura, u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan točkom I. izreke, počinio prekršaje iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 163. stavka 8. cit. Zakona, te mu je na temelju citiranih propisa izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.450,00 eura, umanjena za novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik bio uhićen tako da mu preostaje za platiti 1370,36 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

1.1. Istom presudom odlučeno je kako se okrivljeniku po pravomoćnosti presude imaju vratiti svi predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzetim predmetima broj xxxx od 22. srpnja 2024 te je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.

1.2. Temeljem članka 182. okrivljenik je točkom II. izreke presude oslobođen optužbe da bi počinio prekršaje iz članka 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i članka 153. stavak 7. cit. zakona te prekršaj iz članka 65. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151(05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23).

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj i okrivljenik podnijeli su pravodobne žalbe.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu zbog oslobađajućeg dijela presude te predlažući da se okrivljeniku za prekršaj iz čl.286. st.12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekne kazna zatvora u trajanju od 60 dana, da se izrekne i predložena zaštitna mjera kao i da se okrivljeniku oduzme vozilo kojim je počinjen prekršaj.

2.2. Okrivljenik je, putem branitelja iz OD LJ.-V. & PARTNERI u S., podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.

3. U žalbi tužitelj navodi je navedene prigode okrivljenik sudjelovao u prometu na cestama, na nerazvrstanoj cesti, pa je takvo vozilo, makar se koristi u sportske svrhe trebalo biti registrirano, odnosno trebao je za isto biti sklopljen ugovor o obveznom osiguranju. Dakle i vozilo koje se koristi u sportske svrhe mora biti registrirano ili ne smije sudjelovati u prometu na cestama. Kako je vozilo neupitno sudjelovalo u prometu na cesti, tužitelj smatra nespornim i počinjenje prekršaja koji se odnosi na uporabu uređaja za davanje posebnih svjetlosnih signala.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku u odnosu na prekršaj čl. 238. st. 7, 153. st.7., te čl. 65. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno na što žalbom opravdano ukazuje ovlašteni tužitelj.

7. S obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pod točkama 4. i 5. pravilno i jasno utvrdio što se smatra nerazvrstanom cestom, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud, navedenom utvrđenju suprotna je konstatacija iz točke 11. presude, a kojim se okrivljenika oslobađa za prekršaje iz čl. 238. st. 7, 153. st.7., te čl. 65. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, nije jasno iz čega prvostupanjski sud zaključuje kako automobil koji se koristi u sportske svrhe ne mora biti registriran te ukoliko je utvrđeno da je okrivljenik upravljao vozilom u prometu na cesti isti nije počinio prekršaj iz čl.153. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, proveo sve potrebne dokaze, što je imalo za posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede djela pod točkom II. izreke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

9. Naime, za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja prvostupanjski sud trebao je provesti sve moguće dokaze i na temelju provedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke te s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, a sve kako bi se u postupku utvrdile sve relevantne činjenice i okolnosti konkretnog događaja vezano za prekršaj pod točkom II. izreke.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. (u žalbi navedeno točke 1.) Prekršajnog zakona te uz citiranje teksta iste te da je evidentno jer je obrazloženje presude u nesuglasju s rezultatima izvedenih dokaza u postupku.

11. Suprotno ovim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

12. Suprotno tvrdnji žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje za koje je proglašen krivim iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

13. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbi tužitelja i okrivljenika na odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je za počinjeno djelo okrivljeniku izrečena kazna koja je primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, stupnju krivnje te pravilno cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelji ne ističu druge okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni i koje nisu bile poznate te pravilno vrednovane u prvostupanjskom postupku.

14. Suprotno tvrdnje tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno cijenio težinu i značaj djela, te je za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrekao minimalnu propisanu novčanu kaznu, dok je za prekršaj iz čl.163. st. 8. istog Zakona izrekao kaznu u fiksnom iznosu. Stoga je i ovaj Sud mišljenja, da je s obzirom na utvrđene okolnosti od utjecaja na kaznu, ponašanje okrivljenika nakon počinjenja djela te izrečenu minimalnu (odnosno fiksnu) novčanu kaznu i pravilno odmjerena i da je opravdano za očekivati da će se njome uputiti ona vrsta prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, tim više što je u konkretnom slučaju presuda preinačena na način da se okrivljeniku oduzima vozilo kojim je počinio prekršaje.

15. U odnosu na prijedlog okrivljenika da ga se oslobodi od kazne na temelju čl. 38. Prekršajnog zakona, treba navesti da u konkretnom slučaju ni jedan od strogo i taksativno propisanih zakonskih uvjeta iz čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona nije ispunjen.

16. Odluka prvostupanjskog suda o neizricanju zaštitne mjere s obrazloženjem kako je suvišno izreći je kada ionako ne smije voziti dok ponovno ne položi vozački ispit i ishodi novu vozačku dozvolu, ovaj sud smatra opravdanom i primjerenom pa i istog razloga ovaj sud smatra neopravdanim prijedlog tužitelja u žalbi za izricanjem zaštitne mjere u trajanju od 12 mjeseci.

17. Ispitujući u smislu navoda žalbe prvostupanjsku presudu, ovaj Sud nalazi osnovanima navode žalbe ovlaštenog tužitelja u odnosu na odluku o predmetu uporabljenom za počinjenje prekršaja, i to: osobni automobil, BMW VIN xxxxx, s pripadajućim ključem. i prometna dozvola, xxxx.

18. Prema stanju spisa predmeta okrivljenik je u posljednje tri godine višestruki povratnik u činjenju prometnih prekršaja i to prekršaja taksativno navedenih u članku 229. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pri čemu su mu izricane novčane kazne, a Općinskog suda u Splitu broj Pp P-1660/2020 od 6. 12. 2021, pravomoćna 19.2.2022. i kazna zatvora u trajanju od 15 dana, presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp P-1951/2022 od 31.3.2022., pravomoćna 8.9.2022 kazna zatvora u trajanju od 80 dana pa je opravdano za zaključiti da nikakve sankcije ne djeluju na njega i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju prekršaja. Počinjeni prekršaj jedan je od najtežih prometnih prekršaja i predstavlja izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, s time da je inkriminirane prilike počinjen u stjecaju s drugim prekršajima koja ukupnost inkriminacije u svezi s ranijim ponašanjem dovodi do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona.

19. Kraj takvog stanja stvari nedvojbeno proizlazi da okrivljenik A. P. pokazuje iznimnu ustrajnost u činjenju prekršaja, da na njega ne djeluju preventivno do sada izricane prekršajne sankcije i njihove posljedice, te je isti je nastavio s protupravnim ponašanjem, čime dovodi u opasnost kako živote tako i imovinu drugih ljudi, kao što opravdano i osnovano navodi ovlašteni tužitelj u svojoj žalbi.

20. Ovaj Sud je mišljenja da se zahtjev tužitelja u odnosu na predmet kojim je počinjen prekršaj temelji na zakonu i da teži ostvarenju legitimnog cilja od općeg interesa i to sprječavanju ponovne uporabe vozila za počinjenje prekršaja. Za oduzimanje predmeta prekršaja postoji zakonska osnova u članku 76.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da će se predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja oduzet ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, pri čemu nije relevantno vlasništvo nad predmetima, niti u ovom slučaju, što je okrivljenik u prometnoj nesreći uništio navedeno vozilo, a stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je da oduzeti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske, pri čemu odluka o oduzimanju predmeta od počinitelja ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, te vlasnik oduzetog predmeta koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja.

21. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava. Ostali predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU splitsko-dalmatinske, PP Split broj xxxx, odnosno uređaj za davanje posebnih svjetlosnih signala, nisu oduzeti obzirom je u tom dijelu presuda ukinuta.

22. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja, branitelja okrivljenika