REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3451/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB 52508873833 Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-764/2022-3 od 6. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1059/19 od 21. ožujka 2022., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-764/2022-3 od 6. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1059/19 od 21. ožujka 2022.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„I. Je li tužitelj kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije ii sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.) izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?

II. Je li sklapanjem dodatka tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju čl.19.a do 19. i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.) kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova a temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi?

III. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF koja je suglasnom voljom stranaka uklonjena i zamijenjena novom odredbom o valutnoj klauzuli u EUR s retroaktivnim djelovanjem od trenutka zaključenja osnovnog ugovora (ex tunc)?

IV. Predstavlja li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, novu pravnu osnovu temeljem koje je tuženica, sve iznose u otplati CHF kredita, koji je sklapanjem sporazuma o konverziji denominiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otplata osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen. Tužitelj traži trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postavljenim pitanjima predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da u konkretnom predmetu nije sklopljen Ugovor o konverziji prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. Činjenica sklapanja ugovora o kreditu ili dodatka istome prema zaključku drugostupanjskog suda, a obzirom na utvrđenja u konkretnom predmetu, ne predstavlja konverziju u smislu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15). Stoga od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP- a) i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I. izreke.

6. Prema odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala i u nižestupanjskom postupku.

7. Sadržaj tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom odnosi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

8. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bila povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koje se poziva u prijedlogu.

9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

10. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, točka III. izreke rješenja.

Zagreb, 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević