REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-114/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŠU zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 17. studenog 2022. broj Kzd- 25/2021-11 i presuda Županijskog suda u Zadru od 2. svibnja 2024. broj Kžzd- 9/2023-5, u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ŠU za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno navedene presude Općinskog suda u Vinkovcima i Županijskog suda u Zadru osuđeni ŠU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Protiv navedene pravomoćne presude osuđenik je putem braniteljice Nataše Ružičke, odvjetnice iz Virovitice, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) ne navodeći iz koje zakonske osnove iz članka 517. stavka 1. točke 1. -3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP-a) podnosi ovaj izvanredni pravni lijek. Međutim, kada osuđenik u obrazloženju zahtjeva (str. 2., 4. -6. odlomak) navodi da je „… drugostupanjski sud u žalbenom postupku počini[o] povrede odredaba kaznenog postupka, a te povrede su mogle odnosno utjecale na presude, … pri čemu se [drugostupanjski sud] nije očitovao o svim žalbenim razlozima i prigovorima osuđenika, … [z]bog navedenih povreda, kao i zbog povreda odredaba kaznenog postupka kršenjem temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom ili zakonom optuženik podnosi ovaj izvanredni pravni lijek.“, proizlazi da se sadržajno radi o osnovama iz članka 517. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP-a. Prijedlog je osuđenika da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaćanjem zahtjeva ukine obje pobijane presude i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-a prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da ga smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i braniteljici.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Neutemeljene su tvrdnje osuđenika da se drugostupanjski sud nije očitovao o svim žalbenim razlozima i prigovorima osuđenika te da je na taj način u žalbenom postupku povrijedio odredbe kaznenog postupka koje su mogle utjecati na presudu. Naime, sud drugog stupnja je u vrlo opširnom obrazloženju svoje presude (6 stranica) o svim bitnim žalbenim razlozima iznio razloge na način da je detaljno obrazložio zašto ne prihvaća kao osnovane žalbene prigovore.

6.1. Tako se sud drugog stupnja u obrazloženju u točki 7. presude najprije očitovao na postupovne prigovore žalitelja vezane za nerazumljivost izreke te njenu proturječnost samoj sebi i razlozima, a u točkama 11. -11.1. i 17. se očitovao o prigovoru nezakonitosti dokaza. U točki 16. je navedeno zašto nije osnovan prigovor osuđenika o povredi prava na obranu na raspravi, a u točki 20. je drugostupanjski sud obrazložio zašto nije osnovan prigovor žalitelja o nepravilnosti odluke zbog neizricanja sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana. Nadalje, u točkama 8.-10.,12.-14.1. i 18. obrazloženja drugostupanjske presude žalitelju je odgovoreno i na njegove prigovore činjeničnog karaktera vezane za ocjenu vjerodostojnosti iskaza majke oštećenice, svjedokinje GU te svjedoka VU i HU, kao i u pogledu prigovora u vezi vjerodostojnosti nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. sc. Dolores Britvić. U tom je dijelu obrazloženja izneseno i očitovanje suda drugog stupnja na prigovor žalitelja o pogrešnom utvrđenju vremenskog okvira predmetnih inkriminacija, zatim je odgovoreno na prigovor u vezi neprovođenja ispitivanja u svojstvu svjedoka žrtve, djeteta MU i u vezi neprovođenja kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja djeteta, te na prigovor da nije cijenjeno manipulativno postupanje majke djeteta. Nadalje, sud drugog stupnja je u točki 15. obrazloženja svoje odluke odgovorio i na prigovor iz žalbe da je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon, a u točkama 21. -22. je navedeno zbog čega nisu osnovani prigovori žalitelja zbog odluke o kazni.

6.2. Prema tome, nije točna tvrdnja osuđenika da bi sud drugog stupnja u žalbenom postupku propustio odgovoriti na njegove žalbene razloge, zbog čega zahtjev u ovom dijelu nije osnovan.

7. Osim navedenog prigovora o povredama ZKP-a u drugostupanjskom postupku osuđenik u zahtjeva tvrdi i da su mu pravomoćnom presudom povrijeđena i prava zaštićena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) te u obrazloženju navodi čitav niz povreda zaštićenih Ustavom.

7.1. Tako na str. 3., u 2. odlomku zahtjeva osuđenik tvrdi da su mu prvostupanjski i drugostupanjski sud povrijedili pravo jednakosti svih pred zakonom i da mu je povrijeđeno pravo na pravni lijek, a koju povredu ponavlja i u 5. odlomku na istoj stranici obrazloženja. U tom odlomku obrazloženja zahtjeva navodi i da mu je povrijeđeno pravo i na pravično suđenje u smislu povrede prava na obrazloženu sudsku presudu. Nadalje, u 6. odlomku na 3. stranci obrazloženja osuđenik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na presumpciju nedužnosti, dok povrede prava na obranu ističe u 7. odlomku na istoj stranici kao i u 1. odlomku na 4. stranici, a povrede prava na pravično suđenje kroz povredu prava na jednakost oružja osuđenik navodi na str. 6. u 3. odlomku obrazloženja zahtjeva.

7.2. Međutim, sve ove tvrdnje o počinjenim povredama čitavog niza prava zaštićenih Ustavom nisu osnovane.

7.3. Prije svega, osuđenik tvrdnje o povredi jednakosti svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava, povredi prava na pravni lijek iz članka 18. Ustava, povrede prava jednakosti oružja i o povredi presumpcije nedužnosti iz članka 28. Ustava ne konkretizira, jer osim uopćenih tvrdnji vezanih za ova ustavna prava, ne konkretizira u kojim to okolnostima on u ovom kaznenom postupku pred zakonom nije imao jednak položaj u odnosu na ostale građene, kako mu je to uskraćeno pravo na žalbu, odnosno na djelotvorni pravni lijek, zbog kojih to konkretnih okolnosti u ovom postupku nije bio u istoj poziciji u odnosu na tužitelja, niti ukazuje na koji su to način sudovi u ovom kaznenom postupku postupali kršeći pretpostavku da je on nevin dok mu se krivnja ne dokaže pravomoćnom presudom.

7.4. Prema tome, riječ je o pukom nabrajanju niza povreda prava zaštićenih Ustavom koje se, međutim, ne dovode u vezu s okolnostima konkretnog slučaja tako da je i u ovom dijelu zahtjev neosnovan.

8. U odnosu na tvrdnju osuđenika da mu je povrijeđeno pravo na obranu time što u ovom kaznenom postupku nije imao branitelja, na njih se sud drugog stupnja potpuno pravilno očitovao u točki 16. obrazloženja. Osuđeniku je ukazano da je on u dva navrata na raspravi (ročišta održana 5. studenog 2021. i 14. travnja 2022.), a nakon što je naveo da je prethodno bio primio pouku o pravima, bio upozoren na pravo na branitelja i na posljedice odricanja od tog prava u smislu da tijekom postupka neće imati pomoć stručne osobe te je izjavio da se tog prava odriče, a to je sve konstatirano na raspravnim zapisnicima (list 257. i 265.). Također je u obrazloženju drugostupanjske presude istaknuto da u takvoj situaciji, kada je osuđeniku prethodno bila uručena pisana pouka o pravima u kojoj je bio upozoren i o pravu na branitelja, a nije bila riječ o obveznoj obrani iz članka 66. ZKP-a, pravo na obranu osuđenika u toku rasprave ni na koji način nije bilo povrijeđeno. Ovim se ispravnim navodima iz obrazloženja odluke suda drugog stupnja doista nema ništa za dodati te je osuđenikovo ustrajavanje na ovom prigovoru, za kojim poseže tek u žalbi koju je podnio protiv prvostupanjske presude, potpuno neosnovano. Njegove tvrdnje da se „nije snašao“ kada se odricao od prava na branitelja su u navedenom kontekstu posve neodlučne.

9. Nisu osnovani niti osuđenikovi prigovori da je dokaz kojega je izveo sud prvog stupnja čitanjem zapisnika o ispitivanja djeteta žrtve iz drugog kaznenog postupka nezakonit dokaz i da mu je izvođenjem toga dokaza povrijeđeno pravo na obranu i konfrontacijsko pravo, kao vid prava na pravično suđenje.

9.1. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju presude (točka 17.) osuđeniku i na taj prigovor pravilno dogovorio ukazujući da se ne radi o nezakonitom dokazu. Osim toga, prvostupanjska presuda se ne temelji na tom iskazu mljt. MU iz drugog sudskog predmeta niti je njen iskaz u obrazloženju presude reproduciran, a navedenom treba dodati i sljedeće. Čitanje zapisnika o iskazima sudionika kaznenog postupka iz drugog kaznenog predmeta samo po sebi nije nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 10. ZKP-a jer se i ti iskazi mogu čitati, ali se samo na njima, u smislu odredbe članka 431. stavka 2. ZKP-a, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

9.2. Prema tome, kako iskaz žrtve iz predmeta Kpz-DO-11/2021 (list 200.) u kojem se osuđenik teretio za drugo kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11 nije nezakonit dokaz i kako sadržaj tog iskaza u obrazloženju presude uopće nije naveden, niti se na njemu u bilo kojem pa ni u isključivom niti u pretežitom dijelu ne temelji pravomoćna presuda, ne radi se u tom kontekstu niti o povredi prava na obranu ni o povredi prava na pravično suđenje, u smislu povrede tzv. konfrontacijskog prava.

9.3. Nadalje, osuđenik u zahtjevu ustrajava i na prigovoru kojega je isticao u žalbi o nezakonitosti dokaza provedenog psihijatrijskog vještačenja osuđenika, a s obzirom na to da je sud naložio da se ima provesti kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, s tim da sada u zahtjevu tvrdi i da su mu time povrijeđena „temeljna prava“. Sud drugog stupnja je osuđeniku u obrazloženju drugostupanjske presude (točka 11.1.) odgovorio zašto nije riječ o nezakonitom dokazu i navedene razloge ovaj sud prihvaća kao potpuno pravilne, dok osuđeniku na uopćenu tvrdnju o povredi „temeljnih prava“ nije moguće odgovoriti.

10. Osuđenik u zahtjevu (str. 6., zadnji odlomak i str. 7., 1. odlomak), iako se pri tom samo paušalno poziva i na povrede ustavnog i konvencijskog načela razmjernosti, u biti pobija pravomoćnu presudu samo zbog odluke o kazni. Međutim, kako se ovim izvanrednim pravnim lijekom, u smislu odredbe članka 517. stavka 1. ZKP-a, pravomoćna presuda ne može podnositi zbog odluke o kazni, osim ako se u smislu odredbe iz točke 1. citiranog propisa ne radi o povredi iz članka 469. točke 5. ZKP-a kada sud prekorači ovlasti u odnosu na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta, a to u ovome predmetu nije slučaj.

11. U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik prigovara da u pravomoćnoj presudi činjenično stanje nije potpuno, a stoga ni pravilno utvrđeno zbog toga što sud nije proveo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje djeteta niti je dijete na te okolnosti ispitano. Smatra da na taj način nije utvrđena odlučna činjenica, a to je da bi on inkriminiranim radnjama ugrozio psihofizički razvoj djeteta. Iako je sama ova osuđenikova tvrdnja pogrešna jer za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ-a za koje je on proglašen krivim na način da je zlostavljao dijete, okolnost ugrožavanja psihofizičkog razvoja djeteta u smislu ostvarene posljedice, uopće nije zakonsko obilježje predmetnog kaznenog djela, zahtjev u ovom dijelu nije osnovan zbog toga što je u pitanju osnova pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz koje se ovaj izvanredni pravni lijek u smislu odredbe članka 517. stavka 1. ZKP-a ne može podnositi.

12. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo