REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-11/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog VČ zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli-Pola suda od 12. lipnja 2023. broj K-334/2022 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2023. broj Kž-270/2023-7, u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog VČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno navedene presude Općinskog suda u Puli-Pola i Županijskog suda u Bjelovaru osuđeni SČ proglašen je krivim zbog počinjenja jednog produljenog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. u vezi stavka 1. i članka 52. stavka 1. KZ/11 te mu je na temelju članka 243. stavka 3. KZ-a za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, dok mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2020. broj K-2188/2020-4, pravomoćna 27. prosinca 2020., zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11 te mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, te je SČ na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. srpnja 2022., pa nadalje.
2. Protiv navedene pravomoćne presude osuđenik je po braniteljici Biljani Grozdanić Pilat podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) na temelju članka 515. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP), zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, i 5/14, dalje: Ustav), s prijedlogom da se ukine navedena drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Bjelovaru.
3. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-a prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da ga smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i braniteljici.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik tvrdi da mu je u ovom kaznenom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što su navedene sudske odluke koje čine pravomoćnu presudu arbitrarne jer ne sadrže relevantne i dostatne razloge za svoja utvrđenja. Ističe (točka III. obrazloženja zahtjeva) da se obrazloženje drugostupanjske presude svodi na nekoliko uopćenih i paušalnih navoda bez ikakve ocjene osnovanosti žalbenih navoda, a da se obrazloženje prvostupanjske presude svodi na prepričavanje sadržaja iskaza svjedoka i sadržaja spisa kaznenog predmeta, ali bez ikakve kritičke ocjene i detaljne analize provedenih dokaza.
7. Međutim, protivno navedenim tvrdnjama osuđenika, pravomoćna odluka kojom je on zbog predmetnih kaznenih djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci nije arbitrarna jer je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude iznio dostatne razloge za sva svoja utvrđenja, a drugostupanjski je sud osuđeniku u dovoljnoj mjeri odgovorio na sve bitne prigovore iz njegove žalbe podnesenoj protiv prvostupanjske presude.
7.1. Naime, iako je točno da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude u točkama 7.-13. vrlo opširno reproducirao iskaze osuđenika i svjedoka koji su ispitani u dokaznom postupku (iznoseći pri tom nepotrebno i niz nebitnih okolnosti), u daljnjem dijelu obrazloženja u točkama 22.-26. izvršio je ocjenu izvedenih dokaza navodeći razborite razloge zašto prihvaća kao istinite iskaze ošt. ŽČ te svjedoka MČ, PČ i OČ, a zašto ne prihvaća kao vjerodostojnu obranu osuđenika i iskaz svjedokinje AČ, njegove sestrične. Nije točno da bi prvostupanjski sud samo prepričao sadržaje iskaza svjedoka, već je kroz analizu sadržaja iskaza oštećenika, čiji je iskaz usporedbom konkretnih okolnosti povezan sa iskazom oštećenice i svjedoka PČ i V (točka 23.), zaključio da se u bitnim dijelovima radi o sukladnim iskazima zbog čega ih je i prihvatio kao vjerodostojne. S druge strane, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi zašto se ne prihvaćaju obrana osuđenika (točka 24.) i iskaz svjedokinje AČ (točka 25.) te je prvostupanjski sud, imajući u vidu i snimku nadzorne kamere s parkinga Valdibora od 1. srpnja 2022,. kojom je potvrđen dio iskaza oštećenika, naveo da na temelju svih tih dokaza s izvjesnošću nalazi utvrđenim da je osuđenik počinio kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 3. KZ/11 i to radnjama počinjenim 29. lipnja i 1. srpnja 2022.
7.2. Sud drugog stupnja, u situaciji kada se žalba osuđenika koju je podnio protiv prvostupanjske presude u pogledu činjeničnih utvrđenja svodi na osporavanje ocjene suda prvog stupnja o vjerodostojnosti izvedenih dokaza i na polemiziranje s utvrđenjima suda prvog stupnja na način da žalitelj bez isticanja drugih okolnosti daje svoju ocjena istih dokaza i izvodi drugačije zaključke, objektivno nije niti mogao, a da ne ponavlja razloge sud prvog stupnja, na drugi način odgovoriti na takve žalbene navode nego je to učinio ukratko u točkama 8.-8.4. obrazloženja presude. U bitnom je navedeno zašto žalitelj osporava iskaz oštećenika i zašto sud drugog stupnja prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja koja proizlaze iz dokaza na koje se poziva prvostupanjski sud i koja žalbom nisu bila dovedena u sumnju. U tom kontekstu je Europski sud za ljudska prava u predmetu Ruiz Torija protiv Španjolske, u pogledu opsega obrazlaganja odluka ukazao da se „…stupanj dužnosti iznošenja razloga razlikuje se ovisno o prirodi odluke te se mora odrediti s obzirom na okolnosti predmeta“.
7.3. Prema tome, sudovi su u obrazlaganju svojih odluka iznijeli dostatnu argumentaciju za sva bitna utvrđenja tako da nema govora o tome da su u pitanju neobrazložene i arbitrarne odluke iz kojih ne bi bilo jasno zašto je osuđenik u ovom kaznenom postupku proglašen krivim. Okolnost da se drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije očitovao na žalbeni prigovor vezan za inkriminirano postupanje od 29. lipnja 2022., prema kojem osuđenik u inkriminirano vrijeme u 17 sati nije mogao počiniti ove protupravne radnje u Rovinju jer da se tada nalazio u Poreču, a što bi proizlazilo iz Analitičke obavijesti Policijske uprave istarske, Sektora kriminalističke policije od 28. srpnja 2022., nema to značenje koje joj osuđenik pridaje. Naime, kada je sud u pravomoćnoj presudi sve odlučne činjenice, dakle, one o kojima ovisi neposredna primjena materijalnog i procesnog prava (a točno vrijeme počinjenja jedne od radnji koje čine ovo produljeno djelo u konkretnom slučaju nije odlučna okolnost) pravilno utvrdio na temelju vjerodostojnog iskaza oštećenika i ostalih korespondirajućih dokaza i za sva je svoja utvrđenja iznio jasne razloge, neodgovaranje drugostupanjskog suda na jedan činjenični prigovor nije relevantno u smislu arbitrarnosti odluke. I u tom pravcu se očitovao Europski sud za ljudska prava navodeći da „…sudovi nisu obvezni dati detaljan odgovor na svaku iznesenu tvrdnju (Van de Hurk protiv Nizozemske, stavak 61.), ali iz odluke mora biti jasno da su se osvrnuli na bitna otvorena pitanja iz predmeta (Boldea protiv Rumunjske, stavak 30.). U ovom kaznenom predmetu su osuđeniku u pravomoćnoj presudi izneseni argumentirani, a ne proizvoljni razlozi o dokazanosti njegove krivnje, tako da pobijana presuda nije arbitrarna, a ovaj postupak nije nepošten u smislu članka 29. Ustava.
8. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
