REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-694/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 1403633877, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2441/2022-3 od 14. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-553/2019-28 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se revizija, ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2441/2022-3 od 14. studenoga 2022. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-553/2019-28 od 28. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:
- utvrđeno da „ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba članka 8. u Ugovoru o kreditu broj: 2402006-1031262160 /51400607-5103575396 koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, iz Karlovca, I.G. Kovačića 2 pod posl.br. Ov-7308/07 sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika u dijelu u kojem je je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim odlukama tuženika, koja glasi: "...Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke..." (točka I. izreke),
- nalaženo tuženiku da isplati tužiteljici „preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 21.923,04 kn“ sa zateznim kamatama (točka II. izreke),
- utvrđeno „da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba čl.7. u Ugovoru o kreditu broj: 2402006-1031262160 /51400607-5103575396 koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, iz Karlovca, I.G. Kovačića 2 pod posl.br. Ov-7308/07 sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u dijelu u kojem je određeno da se tužiteljica obvezuje vratiti obvezu iz kredita uz valutnu klauzulu CHF, u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.734,22 CHF obračunatoj po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke,
koja
glasi:
"Iznos
anuiteta
=1.734,22
CHF
(jednatisućasadmstotridesetičetiriCHFidvadesetidvoje/100) valutna klauzula. Povrat obveze iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja..." (točka III. izreke),
- naloženo tuženiku da isplati tužiteljici „preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u iznosu od 249.488,71 kn“ sa zateznim kamatama (točka IV. izreke) i
- naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 52.338,00 kn (točka V. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1667/2023-2 od 3. svibnja 2023., zbog pravnoga pitanja: „Ima li mjesta primjeni odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali), bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne sam za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?“. Predložio je ovome sudu da preinači ili ukine nižestupanjske presude.
3. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
4. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tuženik i pobija i kako mu je to rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3443/2022-2 od 25. travnja 2023.. dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, korisnice kredita, za utvrđenje ništetnosti određenih odredaba ugovora o kreditu koji je sklopila s tuženikom, bankom, 30. svibnja 2007 i isplatu s obzirom na takvu ništetnost.
7.1. Nižestupanjski sudovi su tužbene zahtjeve ocijenili osnovanima.
7.2. Prvostupanjski je sud pritom obrazložio da „je odbio dokaz saslušanjem svjedoka FD djelatnice banke i UD na okolnost pojedinačnog pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora o kreditu, o uputama i informacijama koje su osobni bankari davali korisnicima kredita i saznanja o budućem tečaju švicarskog franka“, između ostaloga, i zato što „navedeni dokazni prijedlozi su suvišni i nepotrebni radi drugih činjenica. Ovo iz razloga što dolje citirane pravomoćne presude o ništetnosti odredbi o valuti i kamati obvezuju parnične stranke i parnični sud prilikom donošenje odluke u ovom predmetu o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.“.
8. U reviziji tuženik u biti osporava shvaćanje da je dovoljno da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, bez provođenja kontradiktornoga postupka radi utvrđenja činjenice je li korisnik kredita bio odgovarajuće informiran glede sadržaja ugovornih odredaba za koje u postupku tvrdi da u ništetne, odnosno je li se o tim ugovornim odredbama u konkretnome slučaju pregovaralo, a da se radi utvrđenja tih činjenica ne izvede po tuženiku predloženi dokazi.
9. U pobijanim presudama sudovi su se u biti pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te izrazili shvaćanje o vezanosti i u predmetnoj parnici bez potrebe provođenja kontradiktornog postupka na odlučne okolnosti.
10. Prema stajalištu ovoga suda u postupku kolektivne zaštite odlučivalo se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnoga slučaju tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti toga pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovaca. S obzirom na navedeno, u povodu pojedinačne tužbe potrošača sud u okviru šireg zaključka i kolektivne zaštite, o konkretnoj ugovornoj odredbi, odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinoga slučaja. Stoga tuženik osnovano tvrdi da mu sud mora omogućiti dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dao potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvoga ugovora.
11. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenome potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba temeljila samo na pravnoj presumpciji, a da banci nije bilo omogućeno dokazivanje o protivnom. Time bi bilo povrijeđeno pravo banke na pošteno suđenje (tako i u Rev-784/2023-2 od 15. svibnja 2024.).
12. Navedeno pravno shvaćanje izneseno je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju zbog toga što sudovi nisu proveli dokaze koje je tuženik predložio predložene, tuženiku je onemogućeno dokazivanje činjenica iz čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), dok odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13) koja propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, vezuje sud u postupku, u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba, međutim, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja tj. konkretni ugovorni odnos.
13. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u ovom predmetu glasi:
Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan ispitati okolnosti u kojima su vođeni pregovori i opseg pruženih informacija prije sklapanja ugovora te nije ovlašten utvrditi nepoštenost i posljedično ništetnost ugovornih odredbi isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
14. U ovome slučaju tuženik je predložio saslušati svoje radnike upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu te su takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.
15. Kako su nižestupanjske presude u vezi s revizijskom pitanjem utemeljene na shvaćanju drugačijem od onoga iznesenoga u ovome rješenju valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke na temelju čl. 395. st. 2. ZPP.
16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
