REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-966/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GTG Vinkovci d.o.o., Vinkovci, Kralja Zvonimira 1, OIB 10215081461, kojeg zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice GĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kalauz, odvjetnik u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 824/2021-3 od 28. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-151/2021-8 od 22. listopada 2021., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se revizija, ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-824/2021-3 od 28. kolovoza 2023. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-151/2021-8 od 22. listopada 2021. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je ukinut platni nalog sadržan u javnobilježničkome rješenju o ovrsi kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati 4.078,35 kn sa zateznim kamatama te je tužitelju naloženo da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.387,50 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3524/2023-2 od 25. siječnja 2024., zbog pravnoga pitanja: „Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja dužni sukladno članku 45. stavak 9. Zakona o tržištu toplinske energije plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije kako je to propisano navedenim zakonom ili oni to nisu dužni plaćati?“. Predložio je ovome sudu da preinači nižestupanjske presude.
3. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila ovome sudu da ju odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom pobija i kako je ona i dopuštena, i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu prema ispostavljenim računima za toplinsku energiju nakon izdvajanja tuženice iz zajedničkog sustava grijanja.
7. Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev neosnovanim uz utvrđenje da se tuženica izdvojila iz zajedničkoga toplinskog sustava i uz shvaćanje da je krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkoga toplinskog sustava dužan plaćati fiksne troškove.
8. Pitanjem u odnosu na koje je dopuštena revizija tužitelj u biti ističe postojanje revizijskoga razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj smatra da su krajnji kupci nakon izdvajanja iz toplinskog sustava dužni plaćati sve ostale troškove, osim troškova toplinske energije, pa da su stoga nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili.
9. Odredbom članka 45. stavka 3. (kasnije stavka 9.) Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15, dalje: ZTTE) propisano je da krajnji kupac kojemu je odobreno izdvajanje iz toplinskoga sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu.
10. Člankom 2. stavkom 2. točkom 32. ZTTE-a propisano je da u smislu toga Zakona toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energije korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora.
11. Istim Zakonom u članku 3. stavku 2. točke 27. navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću.
12. Prema članku 2. točki 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine br. 99/14 i 27/15, dalje: Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage koja je definirana člankom 3. stavkom 2. točkom 27. ZTTE.
13. Slijedom navedenog proizlazi i slijedeći odgovor na naznačeno pitanje:
Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno članku 45. stavku 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije.
14. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni. 15. Takav se odgovor temelji i na shvaćanju Suda Europske unije izraženome u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv Nikoline Stefanove Dimitrove (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Rajonen sad Asenovgrad, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv Mitka Simeonova Dimitrova, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sad, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), prema kojem se nacionalni propisi kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle, i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženica, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu.
15. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pitom se ističe da je nejasan stav drugostupanjskoga suda da tužitelj nije tužbeni zahtjev postavio tako da su u njemu sadržani i „fiksni troškovi“, jer se to iz spisa za sada ne može utvrditi.
16. Budući da zbog pogrešnoga pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva, to nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju članka 391. stavka 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
17. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
