REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-995/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Begović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1421/2021-3 od 8. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8626/19-18 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog kojom je:
- utvrđeno da je ništetna odredba čl. 1. ugovora o kreditu broj 3209263739 od 21. svibnja 2007. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:
"Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje (u daljnjem tekstu: Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 26.406,45 CHF (slovima: dvadesetšest tisuća četristošest švicarskih franaka i četrdeset pet rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom."
- utvrđeno da je ništetna odredba čl. 2. ugovora o kreditu broj: 3209263739 od 21. svibnja 2007. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koja glasi:
"Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 26.406,45 CHF (slovima: dvadesetšest tisuća četiristošest švicarskih franaka i četrdesetpet rapena) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,20% godišnje (slovima: pet cijelih dvadeset posto), sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."
- prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 23.640,43 kune, na ime preplaćene glavnice vezane valutnom klauzulom, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća odnosno dana plaćanja, u razdoblju od lipnja 2007. do veljače 2011. pa do isplate (točka III. izreke),
- prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 6.056,80 kuna, na ime preplaćenih kamata zbog promjene kamatnih stopa, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća odnosno dana plaćanja, u razdoblju od lipnja 2007. do veljače 2011. pa do isplate (točka IV. izreke),
- naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu 7.632,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2021. do isplate (točka V. izreke).
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 3958/2023-2 od 5. prosinca 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1421/2021-3 od 8. veljače 2023. zbog pravnog pitanja:
"U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?".
3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu 55,02 EUR/1414,54 kune uvećano za pripadajuće zatezne kamate ili ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, a tužiteljici naložiti da joj naknadi trošak revizijskog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 21. svibnja 2007. i to u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta na temelju Odluke kamatnim stopama kreditora, te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.
8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu iznosa plaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP, pozivajući se na utvrđenja sudova iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) Nadalje, odluke niežestupanjskih sudova utemeljene su na primjeni odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO/05), čl. 1111. ZOO/05 i čl. 1115. ZOO/05, te na odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 - dalje: ZZP), čl. 82. ZZP, čl. 84. ZZP, čl. 87. st. 1. i 2. ZZP i čl. 90. ZZP. Pritom su sudovi ocijenili da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja jer se radi o preinaci u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP.
9. U revizijskom stadiju postupka je sporno, je li za dio tužbenog zahtjeva, koji je povećan preinačenjem tužbe nakon provedenog vještačenja, nastupila zastara, u slučaju kad je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka, a preinačenje je izvršeno nakon isteka zastarnog roka.
10. Tuženica se u reviziji poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (zauzeto u odlukama broj Rev 406/2023 od 23. svibnja 2023., broj Rev 516/2023 od 29. kolovoza 2023. i broj Rev 783/2023 od 20. veljače 2024.) prema kojem se pitanje zastare, u slučaju preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje samostalno tako da je za ocjenu pitanja zastare dijela tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe, odlučan dan kad je tužba preinačena.
11. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP). Prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
12. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica 12. lipnja 2019. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu koji su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor sklopile 21. svibnja 2007., te radi isplate iznosa preplaćenih s osnova ništetnih ugovornih odredbi. Nakon zaključenog prethodnog postupka i provedenog financijskog vještačenja tužiteljici je dopušteno preinačenje tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP.
13. O pravnom pitanju za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije u ovom predmetu, zauzeto je pravno shvaćanje na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
14. Budući je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno s naprijed navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
