Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-232/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Joško Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862 sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica ĐS, zaposlenica tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2544/2020-30 od 10. siječnja 2022., u sjednici održano 9. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2544/2020-30 od 10. siječnja 2022., u točki I izreke za iznos 8.390,00 kn na ime dosuđene glavnice, i za iznos troška postupka od 6.637,25 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu sudi
Odbija se zahtjev radi isplate 8.390,00 kn (osamtisućatristodevedesetkuna), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. lipnja 2020. do isplate,
Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troška postupka u iznosu od 6.637,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. siječnja 2022. do isplate.
II U preostalom dijelu se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2544/2020-30 od 10. siječnja 2022., u nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 16.184,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2020. godine do isplate, kao i isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 111.856,00 kn za period od 24. lipnja 2020. godine do 28. rujna 2020. godine, te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.899,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2022. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.062,50 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.".
2. Tuženik je protiv navedene presude, za iznos glavnice koji prelazi 7.794,00 kn, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a žali se i protiv odluke o trošku postupka. Predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev (preko iznosa 7.794,00 kn) uz naknadu troška sastava žalbe te da odluči da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba je pravovremena.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali da je djelomično pogrešno primijenio materijalnog pravo.
7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati, obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati.
8. Sud prvog stupnja je utvrdio da je vozilo tužiteljice marke Audi A4 oštećeno u štetnom događaju koji se zbio 22. lipnja 2020., da je to vozilo bilo osigurano po polici ugovornog osiguranja kod tuženika – kasko polica broj [broj police], da odgovornost tuženika za naknadu štete nije sporna, da je vještačenjem utvrđenja vrijednost vozila u vrijeme štetnog događaja u iznosu 138.040,00 kn, da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku 24. svibnja 2020., da joj je tuženik isplatio nesporni iznos štete od 111.856,00 kn 28. rujna 2020., da je vrijednost ostatka vozila utvrđenja vještačenjem i iznosi prema jednoj varijanti 10.000,00 kn u kojem bi slučaju visina štete iznosila 128.040,00 kn, a u drugoj varijanti na iznos 18.390,00 kn, u kojem slučaju bi visina štete iznosila 119.650,00 kn.
9. Sud prvog stupnja je prihvatio vrijednost ostataka vozila koju je vještak u jednoj varijanti utvrdio na 10.000,00 kn, prema kojoj varijanti bi šteta po tužiteljicu iznosila 128.040,00 kn u kojem slučaju bi tuženik tužiteljici bio dužan platiti razliku štete između ranije isplaćenih 111.856,00 kn i 128.040,00 kn, čemu tuženik osnovano prigovara.
10. Naime, vrijednost ostatka vozila u iznosu 10.000,00 kn vještak je utvrdio statistički, obradom ponuda zainteresiranih kupaca, dok je druga varijanta vrijednosti ostatka vozila utvrđena temeljem obvezujuće ponude ponuđača AMC Škorjanec d.o.o. u iznosu 18.390,00 kn, ostvarena javnim nadmetanjem na specijaliziranom portalu Auto online, u kojem slučaju bi šteta na vozilu iznosila 119.650,00 kn.
11. Sud prvog stupnja je prihvatio varijantu prema kojoj je vrijednost ostataka vozila tužiteljice 10.000,00 kn, smatrajući da tuženik nije mogao licitirati imovinom tužiteljice, a i da je to mogao, garanciju tužiteljici da ostaci vozila odgovaraju izvidu štete bi trebao dati tuženik koji je u ugovornom odnosu s tužiteljicom, a što tuženik nije učinio budući da u vrijeme primitka predmetne ponude tužiteljica nije imala izvid štete s opisom oštećenja temeljem kojeg bi mogla utvrditi da li je ponuda realna, odnosno ekonomski prihvatljiva i u skladu s nastalim oštećenjima na vozilu.
12. Tužiteljica je bila upoznata s procjenom štete 3. srpnja 2020. kada joj je dostavljena obavijest o totalnoj šteti (list 60 spisa) i obvezujuća ponuda ponuđača AMC Škorjanec d.o.o. ostvarena na portalu Auto online, prema kojoj je, kako je navedeno, tržišna vrijednost ostatka vozila 18.390,00 kn, a iznos osigurnine 106.290,00 kn (kasnije isplaćeno 111.856,00 kn).
13. Tužiteljica navodi da su u obavijesti o totalnoj šteti bili naznačeni iznosi, ali napominje i da nije imala temeljem čega utvrditi na koji je način tuženik došao do tih iznosa i od trenutka primitka obavijesti nije stupila u kontakt s ponuđačem koji je najviše ponudio zaostatke vozila – AMC Škorjanec d.o.o. Navodi da je u konačnici prodala ostatke vozila nakon par mjeseci, bez računa, "za kojih 10.000,00 kn”.
14. Međutim, tvrdnje tužiteljice da nije mogla provjeriti relevantne podatke ne stoji. Naime, kada se uzme u obzir njeno ponašanje nakon zaprimanja obavijesti o totalnoj šteti kako ga je ona opisala u svom iskazu, može se zaključiti da se ona mogla informirati o vrijednosti ostataka vozila i prije definitivne isplate osigurnine, a što je i učinila. Naime, ona je početkom srpnja doznala za vrijednost ostatka vozila i mogućnost da joj vozilo do 1. kolovoza 2020. preuzme AMC Škorjanec d.o.o. za 18.390,00 kn. Osim toga, ona je 19. kolovoza 2020. privatno naručila procjenu vozila po vještaku Nevenu Erešu, koja je procjena realizirana 24. kolovoza 2020., prema kojoj je vrijednost ostatka vozila 13.591,23 kn, što znači da tužiteljica sigurno nije prodala vozilo kako ona tvrdi "nakon par mjeseci" za iznos oko 10.000,00 kn, jer je znala da je vrijednost ostataka vozila i veća. Uzimajući u obzir naprijed navedeno tuženik osnovano upire da je moguće da je tužiteljica ostatke vozila prodala i za višu cijenu od cijene koju joj je ponudio tuženik, posebno uzimajući u obzir njen općenit i neprecizan odgovor u pogledu vremena i prodajne cijene te izostanka bilo kakvog pisanog dokaza o tome.
15. Prema odredbi članka 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje ZOO) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala dok stavak 3. istog članka određuje da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
16. Prema odredbi članka 1092. stavak 1. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da štete nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.
17. Postupak tužiteljice, odnosno da je ona prodala ostatke vozila za, kako ona tvrdi 10.000,00 kn, iako joj je bilo poznato da ostaci vrijede više, može se podvesti pod odredbu članak 1092. stavak 1. ZOO-a, obzirom da je ona bila dužna učiniti sve da smanji pričinjenu štetu.
18. Iz tog razloga ovaj sud smatra, suprotno stavu suda prvog stupnja, da je vrijednost ostatka vozila od 18.390,00 kn realno ocijenjena i da je stoga tuženik tužiteljici dužan naknaditi preostali iznos štete od 7.794,00 kn (šteta u iznosu 119.650,00 kn umanjena za ranije isplaćenih 111.856,00 kn).
19. Kako je ovom odlukom promijenjen odnos uspjeha stranaka, trošak postupka se više ne može cijeniti sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a već ga treba cijeniti sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a obzirom da su stranke uspjele u parnici u približno jednakom dijelovima (tužiteljica je uspjeha u omjeru o 50%) zbog čega joj se priznaje 50% troška zastupanja i sudske pristojbe koji je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, kojem se iznosu troška dodaje trošak prometnog vještačenja u iznosu 1.625,00 kn, čime se dobiva osnovani trošak postupka u iznosu 8.262,25 kn. Iz tog je razloga valjalo preostali dio zahtjeva za naknadu troška u iznosu 6.637,25 kn, odbiti kao neosnovan.
20. Iz tih je razloga valjalo temeljem odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a presuditi kao pod I izreke.
21. Što se tiče preostalog dijela žalbe - koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na glavnicu, utvrđuje se da je sud pravilno primijenio odredbu članka 943. stavak 2. ZOO-a koja regulira rokove isplate povodom odštetnog zahtjeva, kao i tijek zakonske zatezne kamate.
22. Prema odredbi članka 943. stavak 1. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Prema stavku 2. istog članka ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili da u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Stavak 3. istog članka određuje da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. tog članka osiguravatelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, a stavkom 4. tog članka je propisano da ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku, odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štetu koja mu je uslijed toga nastala.
23. Kako u ovom slučaju osigurnina nije isplaćena u rokovima propisanim odredbom članka 943. ZOO-a, već nakon dva i pol mjeseca od zaprimanja odštetnog zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik dužan platiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana isplate nespornog dijela štete.
24. U odnosu na žalbu protiv dijela odluke o trošku postupka koji se tiče i troška koji je priznat tužiteljici na ime prometnog vještačenja ističe se da je tužiteljici taj trošak bio neophodan kako bi mogla pravilno postaviti tužbeni zahtjev, a što se tiče naknade troška zastupanja u iznosu 3.125,00 kn, koji su tužiteljici isplaćeni u izvansudskom postupku, napominje se da se taj trošak ne računa u trošak parničnog postupka obzirom da su tim troškom namirene radnje odvjetnika poduzete radi ostvarenja prava tužiteljice prije pokretanja postupka.
25. Iz tih je razloga valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod II izreke.
U Karlovcu 9. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Alenka Laptalo
