Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-560/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice GT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Croatia Osiguranje d.d., OIB 26187994862 sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 178/2020-46 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-178/2020-46 od 27. svibnja 2022. u točki I izreke i u tom dijelu sudi

Nalaže se Croatia osiguranju d.d., OIB 26187994862 sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33 isplatiti GT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade štete iznos od 38.850,00 kn/5.156,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos 12.000,00 kn /1.592,67 EUR od 1. listopada 2019.,

na iznos 19.600,00 kn /3.601,37 EUR od 21. veljače 2022. i

na iznos 7.250,00 kn/962,24 EUR od 27. svibnja 2022. do isplate i to po stopi 6,3% godišnje do 31. prosinca 2019., 6,11% godišnje do 17. travnja 2020., od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,89% godišnje, do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75% godišnje, do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61% godišnje, do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49% godišnje, do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% godišnje, do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5% godišnje, do 31. prosinca 2023. po stopi 7% godišnje, do 30. lipnja 2024. po stopi 7,50% godišnje a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi 7,25% godišnje, sve u roku 15 dana.

Odbija se dio zahtjeva radi isplate naknade štete u iznosu 5.970,00 kn/792,36 EUR uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

II Žalba tuženika u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-178/2020-46 od 27. svibnja 2022., u nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 287,46 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete novčani iznos od 44.820,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 37.570,00 kn od 01. listopada 2019. g.

- na iznos od 7.250,00 kn od 26. svibnja 2022.

kao dana dospjelosti pa do isplate i to u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( NN-35/05) sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženu zakonsku kamatu na iznos od 7.250,00 kn od 01. listopada 2019. g. do 26. svibnja 2022. g. zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u iznosu od 2.710,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.740,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od 27.05.2022. u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.".

2. Tuženik je protiv te presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka koji se odnosi na sastav žalbe i na plaćenu sudsku pristojbu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je pravovremena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali da je djelomično pogrešno primijenio materijalnog pravo.

7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati, obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati unatoč djelomično pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

8. Tuženik pod ovu bitnu povredu odredba parničnog postupka podvodi okolnost da je tužitelj podneskom od 11. veljače 2021. povisio tužbeni zahtjev s 34.500,00 na 57.700,00 kn temeljem izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. čime je preinačio tužbu kojoj se preinaci tuženik protivio, a sud o toj preinaci nije odlučio. 9. Prema odredbi članka 190. stavak 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. tog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stavkom 9. istog članka određeno je da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

10. U konkretnom slučaju stoji tvrdnja tuženika da sud prvog stupnja nije odlučio o preinaci tužbe ali, obzirom na narav spora – radi se o isplati, iz ponašanja suda nakon preinake tužbe može se zaključiti da je sud prešutno dopustio preinaku tužbe tako da je tuženiku bilo jasno što tužiteljica od njega zahtijeva, unatoč propusta suda u pogledu odluke o preinaci tužbe. U pogledu sadržaja preinake tužbe člankom 191. stavak 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

11. Imajući u vidu naprijed navedeno sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je dopuštena preinaka tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je tužbeni zahtjev povećan na temelju Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade, u kojem slučaju se radi o preinaci tužbe koju tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla izvršiti do zaključenja prethodnog postupka.

12. Slijedom iznijetog dopuštanjem preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i neodlučivanjem u pogledu dopuštenja preinake tužbe sud prvog stupnja nije ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP- a u vezi odredaba članaka 190. ZPP-a i članka 191. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi (kao bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), a sve u smislu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog u presudi poslovni broj Rev-775/2023-2 od 16. srpnja 2024.

13. S druge strane, tuženik je u pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja u jednom dijelu pogrešno cijenio okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade.

14. Tužiteljica je ozlijeđena 15. prosinca 2018. na način da je na nogostupu ulice Braće Bačić, u Rijeci, kod kućnog broja 14 zapela za oštećeni dio nogostupa oko šahte uslijed čega je zadobila prijelom gornje desne palčane kosti i ozljede šake (odgovornost tuženika za naknadu štete nije sporna). Uslijed pretrpljenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 1 mjesec i boli slabog intenziteta je trpjela još daljnjih mjesec i pol. Osim toga pretrpjela je primarni strah koji je trajao do pola sata nakon samog štetnog događaja te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 1 mjesec i strah slabijeg intenziteta u trajanju 3 mjeseca. Ozljeda koju je tužiteljica zadobila po svom je karakteru teška tjelesna ozljeda i ostavila je ograničene kretnje u desnom laktu koji su popraćene bolovima nakon napora ili nakon promjene vremena i uzimajući u obzir posljedice pada utvrđeno je da je tužiteljici smanjena životna aktivnost na razini 6%. Što se tiče naruženja ono je zaostalo u obliku ožiljka na laktu desne ruke i čini lakši stupanj naruženja – kozmetički defekt. Pored toga, tužiteljici je bila potrebna pomoć treće osobe za pomaganje u kućnim poslovima, nošenju tereta, održavanju osobne higijene i slično, u trajanju 4 sata dnevno, u periodu od jednog mjeseca i po 2 sata dnevno u daljnja dva mjeseca. Vještak je ocijenio i da je kod tužiteljice postojala potreba za pojačanim unosom medicinskih preparata kalcija zbog jače osteoporotičnosti kostiju te da je tužiteljica osnovano morala ići kod liječnika radi pregleda ili terapije (radi utvrđenja visine putnih troškova).

15. Prema odredbi članak 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

16. Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka je određeno da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Sud prvog stupnja je temeljem činjenica utvrđenim medicinskim vještačenjem zaključio, u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, da težina povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje opravdava dosudu pravične novčane naknade koju je utvrdio u iznosu 22.570,00 kn po kriteriju fizičkih boli, 11.600,00 kn po kriteriju pretrpljenog straha, 13.000,00 kn po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i 4.400,00 kn po kriteriju duševnih boli zbog naruženja.

18. Cijeneći žalbeni prigovor tuženika u pogledu visine dosuđene pravične novčane naknade, ovaj sud smatra, u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, da je sud prvog stupnja precijenio kvalifikatorne okolnosti i u tom pogledu ovaj sud utvrđuje da duševne boli koje je tužiteljica pretrpjela zbog naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti te zbog pretrpljenih fizičkih boli i straha u svojoj ukupnosti, uzimajući u obzir okolnosti utvrđene vještačenjem, sa svim tegobama tužiteljice vezanih uz liječenje i oporavak, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade po kriteriju fizičkih boli u iznosu 20.000,00 kn, radi pretrpljenog straha u iznosu 11.600,00 kn, po osnovi duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti u iznosu 10.000,00 kn i za duševne boli radi naruženja u iznosu 4.000,00 kn, odnosno ukupno 45.600,00 kn.

19. Kako je tužiteljici tuženik isplatio u postupku povodom odštetnog zahtjeva, prije pokretanja parnice, iznos od 14.000,00 kn (samo na ime pravične novčane naknade) utvrđeni iznos pravične novčane naknade se umanjuje za ranije taj iznos, čime se dobiva konačan iznos nematerijalne štete od 31.600,00 kn.

20. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu štete u pogledu troškova liječenja i putnih troškova na iznos od 1.150,00 kn ali je zbog propusta u pisanju odnosno računanju tužiteljici po ovoj osnovi dosudio 1.050,00 kn u pogledu čega se tužiteljica nije žalila, tako da se naknade štete po ovom kriteriju smatra valjanom.

21. U odnosu na naknadu troška radi tuđe pomoći i njege sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je tuženik dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a u smislu odredbe 1085. stavak 1. i stavak 3. ZOO-a. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega treće osobe u trajanju 240 sati, pri čemu je cijenu sata rada te (nekvalificirane – opaska suda) osobe utvrdio na 30,00 kn što ovaj sud smatra realnim jer je logično i životno, uzimajući u obzir općepoznate troškove života, da bi i po toj satnici bilo teško naći osobu koja bi obavljala ovu uslugu.

22. Na taj je način utvrdio da je tuženik tužiteljici po ovoj osnovi dužan naknaditi štetu u iznosu 7.200,00 kn, ali obzirom da je tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege ranije plaćen iznos od 1.000,00 kn, konačno joj je dosuđen iznos ovog vida štete od 6.200,00 kn.

23. Zabunu kod tuženika izazvala je činjenica da je sud prvog stupnja zbrojio dosuđene iznose naknade štete za tuđu pomoć i njegu i iznos od 1.050,00 kn dosuđen na ime putnih troškova i troškova lijekova, čime je dobiven iznos od 7.250,00 kn, što je tuženik očigledno ispustio iz vida.

24. Tuženik osnovano prigovara da je sud prvog stupnja u dijelu obrazloženja pod točkom 21. utvrdio cijenu radnog sata za pružanje njege i pomoći od 30,00 kn temeljem čega je u konačnici, uz odbijanje ranijeg plaćenog iznosa tužiteljici dosudio 6.200,00 kn, dok je u točki 22. kao mjerilo uzeo naknadu od 20,00 kn po sati, da bi u sljedećoj rečenici te točke kao nesporni iznos tuđe pomoći njege naveo 22,00 kn.

25. Međutim, ovdje se radi o očiglednoj pogrešci u pisanju, odnosno propustu u uređenju presude, jer iz konačnog zbroja naknade štete i pravične novčane naknade zaključuje se da je relevantan iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege 6.200,00 kn, a ne iznos koji bi se dobio množenjem 240 sati tuđe pomoći i njege s iznosima 20,00 kn, odnosno 22,00 kn po satu (i potom umanjen za 1.000,00 kn).

26. Stoga ova pogreška ne utječe na razumijevanje odluke o naknadi štete radi pružene tuđe pomoći i njege tako da tom pogreškom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva.

27. No, tuženik je u pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja (u jednom dijelu) pogrešno odlučio o tijeku zakonske zatezne kamate za dio naknade koji se odnosi na nematerijalnu štetu. Naime, tužiteljica je u tužbi navela da zahtijeva pravičnu novčanu naknadu u iznosu 26.000,00 kn, odnosno 12.000,00 kn nakon uračunavanja već plaćenoga po ovoj osnovi, da bi 21. veljače 2022. povisila ovaj dio zahtjeva na iznos 38.000,00 kn (52.000,00 kn manje 14.000,00 kn).

28. Uzimajući u obzir naprijed navedeno tuženik je u pravu kada tvrdi da nije u obvezi plaćati zakonsku zateznu kamatu za iznose za koje uopće nije znao i nije mogao znati, obzirom da on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Sukladno tome, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, zakonska zatezna kamata za dosuđeni iznos pravične novčane naknade za iznos od 12.000,00 kn/1.592,67 EUR treba teći od 1. listopada 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, dok za preostali dio pravične novčane naknade temeljem povišenog tužbenog zahtjeva, u iznosu 19.600,00 kn/2.601,37 EUR, zakonska zatezna kamata treba teći od 21. veljače 2022., sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, po stopi utvrđenoj sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

29. Zahtjev radi isplate iznosa 5.970,00 kn/792,36 EUR valjalo je odbiti kao neosnovan iz razloga iznesenih u točka 18. i 19. obrazloženja.

30. Zakonska zatezna kamata na iznos materijalne štete se žalbom ne osporava.

31. Iz tih je razloga valjalo temeljem odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a presuditi kao pod I izreke.

32. Uzimajući u obzir razloge iznesene kod odluke o žalbi tuženika protiv dijela presude koji se odnosi na visinu pravične novčane naknade i naknade štete, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod II izreke, s time da se napominje da, sadržajno, trošak postupka nije bio predmet žalbe.

33. Odluka o trošku postupka sadržana u točki III izreke ove presude temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

34. Tuženik je uspio osporiti pobijanu presudu za iznos 5.970,00 kn/792,36 EUR što se uzima kao vrijednost predmeta spora za utvrđivanje troška nastalog povodom žalbe, kako u odnosu na trošak zastupanja tako i za trošak sudske pristojbe.

35. Temeljem navedenog, tužitelju se priznaje trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje OT) na ime sastava žalbe u iznosu 234,38 EUR sukladno Tbr. 10. točka 1. OT (75 bodova x 2,00 EUR x 25% uvećanja temeljem Tbr. 10. točka 1. OT i uz uračunavanje poreza na dodatnu vrijednost po stopi 25% sukladno Tbr. 46. OT), kojem iznosu se dodaje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 53,08 EUR sukladno Tbr. 3.1. Tarife sudskih pristojbi uz uredbu od tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), čime se dobiva konačni iznos troška tuženika za žalbeni postupak od 287,46 EUR.

U Karlovcu 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo