REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4175/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, OIB 21712494719 iz Dubrovnika, Pred Dvorom 1, protiv tuženice SF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 672/2024-2 od 6. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-1/2023 od 26. ožujka 2024., na sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-672/2024-2 od 6. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-1/2023 od 26. ožujka 2024.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. Je li pravo na dom, zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, preteže nad pravom lokalne samouprave da donosi odluke o pogledu stambenog zbrinjavanja socijalno ugroženih kategorija, kada se radi o zaštićenim najmoprimcima koji temeljem Ugovora žive u istoj nekretnini preko 20 godina te uredno podmiruju svoje obveze?
2. Da li privremeni karakter davanja stana na korištenje uz svijest takvog privremenog karaktera na strani najmoprimca, automatski isključuje primjenu načela prava na dom, kada se pritom radi o stanovima koje jedinica lokalne samouprave, odnosno grad daje onima koji su socijalno ugroženi?
3. Da li je socijalni status korisnika stanova bitan kod primjene načela prava na dom kada su upravo temeljem toga statusa ostvarili pravo na dom?
Kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluke ovoga suda broj Rev- 3497/2019 od 4. studenog 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž-1186/2021, od 9. studenog 2021. i odluke Europskog suda za ljudska prava.
Tuženica se poziva i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na privatni i obiteljski život i dom i na pravično i pošteno suđenje.
2. Odgovor na prijedloge nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389. a i 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu tuženice ocijenio slijedeće. Postavljenim pitanjima ukazuje se na problematiku prava na dom i pita o pretežnosti toga prava, njegovom isključenju i značenju socijalnog statusa korisnika tih stanova glede ostvarivanja prava na dom. Takva pitanja su u svojoj naravi pitanja koja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne mogu se generalizirati. Stoga je u nižestupanjskim postupcima proveden test razmjernosti pa je uvažavanjem svih specifičnosti ovog konkretnog slučaja donesena odluka. Postavljenim pitanjima tužiteljica daje svoje viđenje provedenog testa razmjernosti koje polazi od drugačijeg poimanja okolnosti konkretnog slučaja. Stoga takva pitanja upravljena zapravo na činjenična utvrđenja iz provedenog testa razmjernosti nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa niti priložena praksa nije od utjecaja te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tuženica se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, pobijana je odluka sasvim jasna i precizna pri čemu je odgovoreno na sve žalbene navode tužiteljice a povrh toga je iznimno detaljno obrazloženo zbog čega sudovi ne prihvaćaju njezin prigovor prava na dom, pa svojim navodima u prijedlogu nije učinila vjerojatnim postojanje razloga iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
