REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-644/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, Ilica 191F, protiv tuženika TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa skrbnica CB iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Zadru, D. Sabora 5, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3942/2019-2 od 11. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-322/2010-85 od 27. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3942/2019-2 od 11. veljače 2020. u toč. II. izreke (naknada parničnih troškova u iznosu od 102.800,00 kn/13.643,90 eur) i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrpl-4147/09 od 10. prosinca 2009. po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika u dijelu u kojem je:

- određena ovrha za prisilnu naplatu od 29.409,06 kn sa zateznim kamatama od 30.9.2011.,

- određena ovrha za prisilno plaćanje svakog mjesečnog iznosa od 2.400,00 kn s dospijećem svakog 10-og u mjesecu od 1. travnja 2014. pa nadalje, a koji iznos se odnosi na mjesečnu rentu dosuđenu presudom ovog suda posl.br. Pn-3232/02 od 18. svibnja 2006.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak od 85.135,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom je presudom tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 102.800,00 kn i trošak žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2524/2020-2 od 25. studenog 2020. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3942/2019-2 od 11. veljače 2020. zbog sljedećih pravnih pitanja:

1. "Na koji se način obračunava i odmjerava parnični trošak tužitelju koji je tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev te mu je konačni (smanjeni) tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, odnosno računa li se u tom slučaju visina parničnih troškova utvrđuje glede svake poduzete parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja ili prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva?

2. Da li je sud prilikom određivanja naknade za poduzete radnje i sastavljanje obrazloženih podnesaka vezan odredbom Tbr. 8.t.1. Odvjetničke tarife koja predviđa da odvjetnik ima pravo na naknadu sastava najviše 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, i smije li sud odrediti naknadu za sastavljanje većeg broja obrazloženih podnesaka unatoč ograničenju navedenom u citiranim odredbama Odvjetničke tarife?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenih pravnih pitanja i predložio da revizijski sud preinači pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnih troškova.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u postupku pred nižestupanjskim sudovima bio je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom te se kao sporno pitanje postavilo je li tužitelj uplatama u cijelosti podmirio potraživanje tuženika prije pokretanja ovršnog postupka.

8. Prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim s obzirom na to da je tužitelj dokazao kako je uplatama u cijelosti podmirio potraživanje tuženika prije pokretanja ovršnog postupka, dok je drugostupanjski odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj nije mogao proširivati razloge u vezi kojih je upućen na parnicu, temeljeći ih na drugoj činjeničnoj osnovi (daljnjim isplatama izvršenima tijekom ove parnice) različitoj od one u vrijeme podnošenja tužbe.

9. S obzirom na to da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku u pogledu odluke o glavnoj stvari, na isti način je preinačio i odluku u parničnom trošku te je naložio tužitelju da tuženiku u cijelosti naknadi parnične troškove i troškove žalbe.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno pripada li tuženiku trošak parničnog postupka za poduzete parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora koja je postojala u trenutku podnošenja tužbe ili prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedinačne parnične radnje. Također, sporno je li sud tuženiku mogao priznati trošak za više od četiri obrazložena podneska s obzirom na odredbu Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Odvjetnička tarifa).

13.1 U odnosu na prvo pitanje valja reći da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 216/2021 od 25. svibnja 2021. u odnosu na navedeno pitanje između ostalog naveo: „Izraženo shvaćanje ovog suda da se u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva naknada troškova određuje za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja nije primjenjivo u svim situacijama, već samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku, odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.“ Međutim, u predmetnom slučaju predmet spora je zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom te je vrijednost predmeta spora tijekom cijelog prvostupanjskog postupka ostala jednaka onoj koju je tužitelj naznačio u tužbi (303.631,08 kn/40.298,76 eur). Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora za trošak parničnih radnji tuženika odredio iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi (303.631,08 kn/40.298,76 eur) s obzirom na to da navedeni iznos nije mijenjan tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom.

13.2. U odnosu na drugo pitanje valja reći da u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr.8.1. Odvjetničke tarife stranci pripada pravo na nagradu za zastupanje po odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Odvjetničke tarife. To znači da je sud obvezan svaku radnju odvjetnika i svaki zahtjev stranke za naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku procijeniti kroz pitanje „Je li neka procesna radnja i trošak koji je uz nju vezan bio objektivno bio potreban za vođenje parnice?“. Tek ako je odgovor pozitivan, cijeneći sve okolnosti slučaja sud će udovoljiti zahtjevu stranke za naknadu zatraženih troškova postupka.

13.3. Slijedom navedenog odgovor na drugo pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije glasi:

Stranci u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s Tbr. 8.1. Odvjetničke tarife pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice.

14. Kako je sud drugog stupnja propustio podneske tuženika ocijeniti ne samo glede ukupnog broja podnesaka već i glede primjene načela korisnosti i svrhovitosti poduzimanja te radnje po odvjetniku, sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje na zakonu osnovane odluke o troškovima postupka zbog čega je odlučeno kao u toč. I. izreke primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

15. U nastavku postupka, sud drugog stupnja će vodeći računa o odgovoru na drugo pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena ocijeniti na koje parnične troškove tuženik ima pravo i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku

16. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

17. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek