REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 259/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 950/2018-30 od 26. studenog 2019., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-950/2018-30 od 26. studenog 2019. u dijelu naznačenom u stavcima I. i II. izreke prvostupanjske presude, a preinačuje se u tim dijelovima i navedena prvostupanjska presuda pa se odbijaju tužbeni zahtjevi koji glase:

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj: 016-1742/2006, zaključen dana 11.07.2006.g., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, te ovjeren dana 14.07.2006.g. kod ABC, javnog bilježnika u [adresa] pod poslovnim brojem Ov-12338, 12339/06.

"II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj: 196-53037254 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i to 20/100 suvlasničkog dijela nekretnine (uključujući suvlasnički dio zemljišta te zajedničke dijelove i uređaje zgrade) koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj: [broj ZK uloška], [broj poduloška], te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), opisano kao etaža 34. (tridesetčetvrta etaža), stan C1 u prizemlju u površini od 109,06 čm loggia u površini 10,30 čm, balkon u površini 6,99 čm, terasa u površini 14,98 čm, spremište SC4 u podrumu u površini od 2,84 čm, u ukupnoj površini od 144,17 čm, u nacrtu etažiranja označeno tamno plavom bojom, nalazeći u nekretnini koja je u A1 (jedan) opisana kao stambena zgrada tlocrtne površine 1191 čm i dvorište u [adresa], 12a i 12b, površine 2160 m2 nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica], zaključen dana 26.08.2011. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, te ovjeren dana 30.08.2011.g. kod ABC, javnog bilježnika u [adresa] pod poslovnim brojem: Ov-11788/2011."

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020. u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-950/2018-30 od 26. studenog 2019., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 198.961,95 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka (st. III. i IV. prvostupanjske presude), a u tim dijelovima se ukida i navedena prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj: 016-1742/2006, zaključen dana 11.07.2006.g., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, te ovjeren dana 14.07.2006.g. kod ABC, javnog bilježnika u [adresa] pod poslovnim brojem Ov-12338, 12339/06.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj: 196-53037254 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i to 20/100 suvlasničkog dijela nekretnine (uključujući suvlasnički dio zemljišta te zajedničke dijelove i uređaje zgrade) koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj: [broj ZK uloška], [broj poduloška], te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), opisano kao etaža 34. (tridesetčetvrta etaža), stan C1 u prizemlju u površini od 109,06 čm loggia u površini 10,30 čm, balkon u površini 6,99 čm, terasa u površini 14,98 čm, spremište SC4 u podrumu u površini od 2,84 čm, u ukupnoj površini od 144,17 čm, u nacrtu etažiranja označeno tamno plavom bojom, nalazeći u nekretnini koja je u A1 (jedan) opisana kao stambena zgrada tlocrtne površine 1191 čm i dvorište u Zagrebu, [adresa], 12a i 12b, površine 2160 m2 nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica], zaključen dana 26.08.2011. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, te ovjeren dana 30.08.2011.g. kod ABC, javnog bilježnika u [adresa] pod poslovnim brojem: Ov-11788/2011.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 198.961,95 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.09.2011.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 26.160,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2019.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju koja mu je prethodno dopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-729/2021 od 16. studenog 2021., s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije te predlaže reviziju odbiti.

5. Revizija je osnovana.

6. Nije sporno da je tužitelj s Hypo Alpe Adria bank d.d. (prednik tuženika) sklopio ugovore naznačene u tužbenim zahtjevima (st. I. i II. izreke prvostupanjske presude), s tim da je sredstvima kredita uz 2011. otplaćen kredit iz 2006. Radi se o kreditima u kojima su prava i obveze ugovornih strana vezane uz tečaj švicarskog franka (CHF), a ugovorena je i redovna kamata čija stopa se određuje prema odluci banke.

7. Nižestupanjski sudovi su zaključili da su predmetni ugovori u domašaju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnom odredba ugovora o kreditima koje je pravnik prednik tuženika sklapao na način da je "ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak" bez da je potrošače informirala o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, te odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

8. Dakle, utvrđeno je da su u predmetnim ugovorima naznačene odredbe ništetne, a s obzirom na to da te odredbe sadrže bitne sastojke ugovora (čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05 i dr. - dalje: ZOO) zaključeno je da ne postoje činjenice na temelju kojih bi ugovori mogli ostati na snazi (čl. 324. st. 1. i 2. ZOO).

9. Vještačenjem su utvrđeni iznosi koje je tuženik stekao bez osnove (ugovor na temelju kojeg su stečeni ti iznosi su utvrđeni ništetnim) pa su na temelju svega izloženog tužbeni zahtjevi prihvaćeni u cijelosti.

10. Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005) i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, 46/2007, 79/2007) i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007, 125/2007), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?"

11. Iako revizija i odgovor na reviziju, kao i odluke nižestupanjskih sudova, sadrže razloge koji se temelje na praksi Suda Europske unije prije svega treba reći da odluke suda EU na koje se pozivaju stranke i sudovi nisu mjerodavni izvor prava u ovom slučaju jer se odnose na tumačenje i primjenu direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovori nisu u dosegu navedene Direktive s obzirom da su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

12. Naime, u prvom st. čl. 2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (vidjeti presudu Suda EU u predmetu C-567/20).

13. Dakle, za odlučivanje o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno je isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i dr., odnosno, "Narodne novine", 79/07 i dr. - dalje: ZZP.

14. Konkretni ugovori sadrže odredbe kojima se banka obvezuje staviti na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa naznačenih u CHF prema srednjem tečaju banke, "na dan korištenja kredita" (377.200,00 CHF, odnosno 390.700,00 CHF).

15. Ugovorom od 2006. ugovorena je kamata od 3,88 posto dekurzivno godišnje do 28. veljače 2007., a nakon toga promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke. Visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju CHF na dan plaćanja, odnosno na dan dospijeća.

16. Ugovorom od 2011. ugovorena je kamata od 6,50 posto dekurzivno godišnje, te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke.

17. Kao što je već rečeno, nižestupanjski sudovi su utvrdili da su za oba ugovora odredbe o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi ništetne jer su u domašaju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava, a tom presudom su utvrđene ništetnim navedene odredbe ugovora o kreditu koje je sklapala Hypo Alpe Adria bank d.d. o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. S obzirom da se radi o ništetnosti ugovornih odredaba koje sadrže bitne sastojke ugovora (čl. 1021. ZOO) sudovi zaključuju da u konkretnom slučaju ugovori ne mogu opstati (čl. 324: st. 1. i 2. ZOO).

18. Već je navedeno da su vještačenjem utvrđeni iznosi koje je banka stekla na temelju ništetnih ugovora pa su prihvaćeni deklaratorni tužbeni zahtjevi, a prihvaćen je i kondemnatorni zahtjev, na temelju odredbe čl. 323. ZOO.

19. Odredbom čl. 1021. propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu. Ta odredba glasi:

"Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

20. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

22. Odredbama čl. 87. ZZP 03, odnosno čl. 102. ZZP 07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

23. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO.

24. Prije svega treba istaknuti da u ovoj fazi postupka, s obzirom na sadržaj revizije, nije dopušteno problematizirati tezu o ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi već je potrebno razmotriti i odlučiti o pitanju mogućnosti opstanaka predmetnih ugovora u cjelini polazeći od toga da su navedene odredbe ništetne.

25. Dakle, postavlja se pitanje je li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnih ugovora u cijelosti.

26. Kao što je već rečeno bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

27. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

28. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

29. Međutim, valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak.

30. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

31. Ostaje za razmotriti je li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF.

32. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

33. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstradobitak na teret druge ugovorne strane.

34. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.

35. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

36. Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).

37. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

38. Uostalom, postupak u kojem je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti (vjerojatno zbog toga što je shvaćeno da ništetnost tih ugovora u cijelosti ne bi bilo u interesu svih korisnika kredita, naročito onih koji su ugovore sklopili na dulje vrijeme, a ne bi bili u mogućnosti odmah vratiti sve ono što su stekli na temelju ništetnih ugovora, što bi im u tom slučaju bila obveza).

39. Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.

40. Nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. itd.)

41. Dakle, u dosadašnjem suočavanju s pitanjem zbog kojeg je podnesena revizija statistički je u praksi sudova dominantno shvaćanje da je u ovakvim slučajevima moguć opstanak ugovora bez ništetnih odredaba. U praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske takav odgovor je bezizniman.

42. Promjena ustaljenog pravnog shvaćanja na kojem je već utemeljen veliki broj sudskih odluka, dakle, drukčije tumačenje ili primjena istih pravnih normi čijom primjenom je već odlučeno u velikom broju slučajeva, dovodi se u pitanje jednaka primjena zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, naročito kada su u nastanku ustaljene prakse sudjelovali najviši sudovi u Republici Hrvatskoj. Zbog toga bi takva promjena, bez naročito opravdanih razloga (kojih u ovom slučaju nema) dovela do ustavnopravno problematične destabilizacije sudske prakse u području u kojem se odlučuje o pravima i interesima izuzetno velikog broja sudionika.

43. Dakle, odgovarajući na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija ovaj revizijski sud zbog svega izloženog zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP.

44. Zbog izloženog ne mogu se prihvatiti suprotna razlaganja nižestupanjskih sudova i tužitelja (u odgovoru na reviziju). Dakle, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača), pa su te presude djelomično preinačene na temelju odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

45. U odnosu na kondemnatorni (novčani) zahtjev presude nižestupanjskih sudova su ukinute jer osnovanost tog zahtjeva ne postoji na temelju ništetnosti predmetnih ugovora u cjelini, ali je moguća osnovanost tog zahtjeva (djelomično ili u cijelosti) ako u nastavku postupka bude prihvaćen eventualno kumulirani tuženi zahtjev. Zbog toga u odnosu na taj zahtjev činjenično stanje nije potpuno utvrđeno pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno da se u tom dijelu presude nižestupanjskih sudova ukinu.

46. Treba dodati da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da su deklaratorni zahtjevi koji su prihvaćeni eventualno kumulirani (radi se o primarno postavljenim zahtjevima), a u pogledu novčanog zahtjeva treba primijetiti da je iz rezultata postupka i nekih razloga iz presuda nižestupanjskih sudova proizlazi da je taj zahtjev prihvaćen s pretpostavkom da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba, dakle, suprotno razlozima zbog kojih su prihvaćeni deklaratorni zahtjevi. Ove nejasnoće u nastavku postupka treba otkloniti.

47. Dakle, u nastavku postupka treba odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da se utvrde ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u navedenim ugovorima o kreditu, te o novčanom zahtjevu, imajući u vidu sve izloženo.

48. Odluka o troškovima postupka ukinuta je jer su djelomično ukinute presude nižestupanjskih sudova u odnosu na glavne zahtjeve, a odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP.

Zagreb, 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek

Rev 259/2022-2-1

Obrazloženje izdvojenog glasa uz presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 259/2022 od 22. studenoga 2022.

Na temelju odredbe čl. 131. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) iznosim obrazloženje mojeg izdvojenog glasa.

1. U predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 259/2022 od 22. studenoga 2022., većinom glasova odlučeno je da se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-950/18-30 od 26. studenog 2019. i presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 115/2020-2 od 17. rujna 2020. Presuđeno je da se preinačuju presude nižestupanjskih sudova na način da su odbijeni deklaratorni tužbeni zahtjevi, a riješeno je da se iste presude ukidaju u dijelu koji se odnosi na kondemnatroni (novčani) zahtjev.

2. Nisam suglasan sa mišljenjem većine i ukratko iznosim razloge za moje ne slaganje.

3. Odlukom donesenom u ovom postupku odgovoreno je na pitanje je li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnom stopi i valutnoj klauzuli u ugovorima u kojima su obveze ugovornih stranaka vezane uz tečaj švicarskog franka (CHF) ima daljnji učinak ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti.

4. Odluke nižestupanjskih sudova se temelje na pravnom shvaćanju da nakon utvrđenja ništetnosti odredaba koje su bitni sastojci ugovora o kreditu (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) taj ugovor ne može ostati na snazi jer ništetne odredbe nije dopušteno nadomjestiti nekih drugim sadržajem (čl. 324. ZOO).

5. Prije svega suglasan sam s mišljenjem većine u presudi na koju se odnosi moje obrazloženje prema kojem je za odlučivanje u ovom sporu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, bez obzira na to što se nižestupanjski sudovi i stranke pozivaju na Direktivu EE 93/13 EEZ, te na odluke suda Europske unije koje se odnose na tumačenje i primjenu te direktive.

6. Pema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

7. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO, ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

Rev 259/2022-2-1

8. U presudi s kojom nisam suglasan zauzeto je shvaćanje da je ništetnost problematičnih ugovornih odredaba ustanovljena upravo da bi ugovor ostao bez tih odredaba, te da zbog toga ostaje na snazi (čl. 324. st. 2. ZOO).

9. Međutim, prije svega treba naglasiti da niti iz odredbe čl. 324. st. 2. ne proizlazi da bi u situaciji kada ugovor ostaje bez odredaba koje sadrže bitne sastojke ugovora, taj ugovor može ostati na snazi, te da bi bilo dopušteno ništetne odredbe ugovora nadomjestiti nekih drugim sadržajem. U presudi u čijem donošenju sam sudjelovao izneseno je shvaćanje (u skladu sa dosadašnjom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) da sporni ugovori ostaju na snazi kao ugovori o kreditu u kojima obveze stranaka glase na hrvatsku kunu s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, za cijelo vrijeme za koje je kredit ugovoren (osim u onim situacijama u kojima su ugovorne strane sklopile dodatak ugovoru prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, "Narodne novine", broj 102/15).

10. Međutim, iako Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama naglašava, povodom prijedloga banaka u neki postupcima (npr. presuda poslovni broj Rev- 308/22-2 od 19. travnja 2022.) da nije dopušteno zamijeniti promjenjivu kamatnu stopu kamatnom stopom koja bi bila primjerena novouspostavljenom stanju nakon utvrđenja ništetnosti, jer bi "prilagodba ništetne odredbe značila ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi kada se ima u vidu doseg čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača", istom presudom se zauzima shvaćanje da je dopustivo za mjerodavnu kamatnu stopu uzeti početnu kamatnu stopu za cijelo vrijeme trajanja kredita iako tako nije ugovoreno. Dakle, ugovor ostaje na snazi ne bez ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi već nadomještanjem ništetne odredbe drugom odredbom, što smatram nedopustivim.

11. Naprimjer, u ovom postupku (Rev-259/22) u kojem sam sudjelovao, ugovorom iz 2006. ugovorena je početna kamatna stopa do 28. veljače 2007., a za razdoblje nakon toga ugovorena je promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke. Smatram očiglednim da je proglašavanjem početne stope (3,88 %) mjerodavnom i za razdoblje nakon 28. veljače 2007. ignorirana odredba čl. 364. st. 1. i 2. iz čega proizlazi da ništetne odredbe nije moguće nadomještati drugim odredbama.

12. U presudi s kojom se ne slažem izneseno je shvaćanje da je valutna klauzula kao tzv. zaštitna klauzula nešto drugorazredno i manje važno od drugih ugovornih odredaba.

13. Međutim, o valutnoj klauzuli koju su stranke ugovorile ovisi visina obveza stranaka, ta klauzula određuje bitne sastojke ugovora (visinu novčanih tražbina i obveza stranaka ) pa tu klauzulu ne smatram manje važnom od bitnih sastojaka ugovora, naprotiv, smatram je dijelom bitnih sastojaka ugovora, kao što su i odredbe o (promjenjivoj) kamatnoj stopi.

14. Naglašavam, praznine koje nastaju utvrđenjem ništetnosti nije dopušteno popunjavati nekih drugim sadržajem. To bi trebalo biti nesporno.

Rev 259/2022-2-1

15. U situaciji kada su odredbe koje sadrže bitne sastojke ugovora utvrđene ništetnim, ugovor ostaje bez sadržaja koji određuje prava i obveze stranaka i takva tvorevina, kao valjan pravni posao koji bi trebao biti rezultat slobodne volje stranaka, ne može opstati niti onda kada je ništetnost ustanovljena da bi ugovor ostao bez nje (čl. 324. st. 2. ZOO).

16. Prema odredbi čl. 247. ZOO ugovor je sklopljen kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

17. Intervencijom (praksa sudova) kojom se bitni sastojci ugovora o kreditu mijenjaju na način da se umjesto odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi obveze stranaka mijenjaju na način da se obveze određuju valutom HRK s fiksnom kamatnom stopom, negirano je citirano pravilo iz čl. 247. ZOO jer se o ovakvim bitnim sastojcima ugovora (izmijenjenim), ugovorne strane nisu suglasile u vrijeme sklapanja ugovora, a niti kasnije, dakle, nikad do sada (možda u budućnosti), što bi također trebalo biti neupitno s obzirom na broj sudskih premeta s ovom i njoj povezanom problematikom.

18. Ipak, ako je već zaključeno da je izvjesna intervencija (izmjene) u bitne sastojke ugovora pravno dopustiva od strane sudova, smatram da bi bilo ispravnije (manje pogrešno) odredbu o vezanosti prava i obveza stranaka uz valutu CHF nadomjestiti upotrebom valute HRK ili euro, ali s tim da kamatna stopa (promjenjiva ili fiksna) korespondira s valutom obveze, dakle, da ugovorena kamata bude određena stopom koja s obzirom na stanje na financijskom tržištu bude funkcionalno povezana s valutom obveze i ostalim uvjetima kredita.

19. Ovakvom, logičnijom intervencijom krajnji ishod bi bio bliži realnostima stanja na financijskom tržištu i bliži suglasnoj volji ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora (i postupak pokrenut tužbom Udruge "Potrošač" pokrenut je tužbom kojom se tražila izmjena spomenutih ugovora tako da glavnica bude vezana uz valutu euro s promjenjivom transparentnom kamatnom stopom).

20. Time bi se smanjila i napetost koja u našem pravnom poretku postoji u pristupu ovim problemima koji je s jedne strane utemeljen na poznatoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te, s druge strane na odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Osim toga u tom slučaju bilo bi lakše braniti tezu da ugovori ostaju valjani.

21. Transformacijom problematičnih kredita (CHF) u kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom koja je bila početno primjerena ništetnoj valutnoj klauzuli (ne i kreditu s obvezama u HRK) izgubila se logična funkcionalna ekonomska i pravna povezanost valute obveze kredita s visinom kamatne stope, a takav ishod u vrijeme sklapanja ugovora (i kasnije) potpuno je izvan okvira suglasne volje ugovornih strana koja je osnovna pretpostavka za nastanak i izmjene ugovornog odnosa.

Rev 259/2022-2-1

22. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu nije utvrđena ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zbog toga što bi bilo zabranjeno sklopiti ugovor o potrošačkom kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Naime, mogućnost sklapanja ugovora s valutnom klauzulom predviđena je odredbom čl. 22. st. 1. ZOO, a mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju predviđena je odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

23. Spomenutom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena je ništetnost problematičnih odredaba zbog toga što korisnici kredita nisu u cijelosti informirani (CHF), odnosno zbog toga što se nije pojedinačno pregovaralo (promjenjiva kamatna stopa), međutim, s obzirom na to da je mogućnost sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom načelno sasvim legalna, kao i ugovaranje fiksne kamatne stope, nije bilo zapreke da se, ako je nadomještanje ništetnih odredba drugim odredbama uopće dopustivo, ništetne odredbe zamjeniti odredbama kojima bi se odredila valute obveze HRK ili euro s kamatnom stopom koja bi bila primjerena valuti obveze ostalim uvjetima kredita i stanju na tržištu u kojem participiraju banke i njihovi klijenti.

24. Promjenom valute obveze u valutu HRK (bez valutne klauzule) i uvođenjem početne kamatne stope kao fiksne za cijelo vrijeme trajanja kredita postignut je privid dosljednosti u primjeni odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, a zapravo je postupljeno suprotno tim odredbama.

25. Zaključno, smatram da nakon svega što je u praksi sudova učinjeno odgovarajući na izazove koji su nastali pojavljivanjem kredita u kojima su prava i obveze stranaka vezne uz tečaj CHF s promjenjivom kamatnom stopom, dosljednim pravnim razmišljanjem nije moguće izbjeći zaključak da problematični ugovori o kreditu ne mogu ostati na snazi.

26. Dakako, kao što je u presudi na koju se odnosi ovaj tekst rečeno, prihvaćanjem mojeg shvaćanja imalo bi za učinak ustavnopravno riskantnu promjenu dosadašnjih pravnih shvaćanja, međutim, mislim da je snaga argumentacije zbog kojeg imam rezervu spram navedene presude takva da bi mogla opravdati takvu promjenu.

27. Na prvi pogled učinci shvaćanja kojeg smatram ispravnim su drastični, ali razumnom praksom (za što normativni okvir daje potreban prostor), moguće bi bilo izbjeći krajnost u pravnim učincima ništetnosti navedenih ugovora u cijelosti.

28. Međutim, potreba za daljnjim razmatranjima učinaka moguće ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti otklonjena je okolnošću da većina sudaca koji su odlučivali u ovom predmetu to shvaćanje nije prihvatilo.

29. Obrazloženje mojeg izdvojenog glasa napisao sam u uvjerenju da će u nekoj mjeri doprinijeti potpunijem razumijevanju ove kontroverzne i izuzetno složene problematike u odnosu na koju je ovaj tekst minimalnog opsega (razumijevanje ovih problema je otežano selektivnim i tendencioznim informiranjem javnosti od strane

Rev 259/2022-2-1

nekih zainteresiranih aktera), a možda doprinese i potpunijem shvaćanju odluke s kojom se ne slažem (s pretežnim dijelom pravne argumentacije iznesene u toj presudi). Molim da se ovo obrazloženje izdvojenog glasa priloži pisanoj odluci i objavi na isti način kao i odluke (čl. 131. st. 5. Zakona o parničnom trošku).

Zagreb, 9. listopada 2024.

Sudac

Željko Šarić, v.r.