- 1 -              Rev 527/2016-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 527/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. U. iz P., ..., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z., V. Z. i T. K., odvjetnicima u P., ..., protiv tuženica 1. A. P., OIB: ... i 2. D. P., OIB: ..., (pravne sljednice pok. J. T.) obje iz M., ..., koje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u P., radi utvrđenja, činidbe, upisa i isplate, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-469/14-2 od 12. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-35/13-64 od 11. studenog 2013., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženica 1. A. P. i 2. D. P. iz M.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-35/13-64 od 11. studenog 2013., odbijeni su zahtjevi tužitelja kojima je tražio:

 

- utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. rujna.2009., stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. ... k.o. S. (...) te da mu tuženice izdaju tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva (st. I. izreke);

 

- utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. rujna 2009., stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina uz nalaganje tuženicama da s tužiteljem sklope aneks kupoprodajnom ugovoru (st. II. izreke) te

 

- da mu tuženice solidarno isplate novčani iznos od 30.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.rujna 2009. pa do isplate (st. III. izreke).

 

1.1. Odlukom o troškovima parnice sadržanom u presudi suda prvog stupnja naloženo je tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak od 45.484,74 kune, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbijen.

 

2. U povodu žalbi obiju parničnih strana, Županijski sud u Puli-Pola je presudom poslovni broj Gž-469/14-2 od 12. listopada 2015., odlučio:

 

"Odbija se žalba tužitelja, te se u st. I. i II. potvrđuje presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno, posl.br. P-35/13-64 od 11. studenog 2013. godine.

 

Prihvaća se žalba tužitelja te se u st. III. i IV. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno, posl.br. P-35/13-64 od 11. studenog 2013. godine te se sudi:

 

Nalaže se tuženicama da tužitelju solidarno isplate novčani iznos od 30.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30.09.2009. pa do isplate po kamatnoj stopi uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

 

Nalaže se tuženicama da tužitelju naknade trošak žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Protiv dijela drugostupanjske presude (u kojem je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda) tuženice su podnijele reviziju iz svih razloga propisanih u čl. 385 st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačenje presude u pobijanom dijelu na način da se tužitelja odbije sa zahtjevom i da mu se naloži podmirenje svih troškova postupka, uključujući i troškove revizije.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženica.

 

4. Revizija tuženica nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji pozvao tužena. Suprotno tvrdnji revidentice, pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava te na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti drugog eventualno kumuliranoga zahtjeva, pa u revidiranoj odluci nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

6.1. Neosnovano tuženice ukazuje na postojanje bitne povrede postupka učinjene pred drugostupanjskim sudom (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP) koja bi se ostvarivala u tome sto je sud zbog svoje površnosti pogrešno utvrdio kako odgovor na žalbu nije podnesen. Podnesak kojim bi tuženice odgovarale na žalbu tužitelja ne postoji u spisu, a ni tuženice ne navode ništa čime bi se ukazalo, odnosno dokazalo da je tome doista tako.

 

6.2. U pobijanoj presudi nisu počinjena bitne povrede postupka na koje u reviziji ukazuju tuženice, odnosno razloge presude ne čini nejasnima okolnost što je sud, nakon što je pobrojao utvrđene relevantne činjenice, pogrešno konstatirao da to činjenično stanje među strankama nije sporno. U odnosu na utvrđene činjenice ovaj sud ne nalazi nikakvih nelogičnosti u razlozima obrazloženja, niti suprotnosti sa stanjem spisa.

 

6.3. Preostali navodi (tvrdnja da je sud pogrešno utvrdio kako je među strankama bilo sklapan ugovor o kupoprodaji, umjesto, kako to smatraju tuženice, ugovor o zajmu) predstavljaju tvrdnje kojima tuženice prigovaraju dijelu činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova i (time) dovode u pitanje postojanje uvjeta za donošenje osporene presude, kao i navodi kojima iznose svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza koji su različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, ne mogu biti razmatrani po ovome sudu s obzirom na to da se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP).

 

7. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

8. Predmet ovoga spora bili su tri zahtjeva tužitelja, i to: 1) glavni: na utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. rujna 2009., stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. ... k.o. S. (...) te da mu tuženice izdaju tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva; 2) prvi eventualno kumulirani na utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. rujna 2009., stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina uz nalaganje tuženicama da s tužiteljem sklope aneks kupoprodajnom ugovoru te 3) drugi eventualno kumulirani kojim je tužitelj tražio da mu tuženice solidarno isplate novčani iznos od 30.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.rujna 2009. pa do isplate.

 

9. U postupku pred nižim sudovima utvrđeno je:

 

- da je pravni prednik tuženica J. T. temeljem specijalne punomoći od 23. lipnja 2009. (ovjerene kod javnog bilježnika iz P., M. P. Č., posl.br. Ov-6557/09 od 23.06.2009.) opunomoćio M. I. iz S. B. da u njegovo ime i za njegov račun potpiše kupoprodajni ugovor ili ugovor o zamjeni kojim J. T. prodaje ili mijenja svoje nekretnine k.č. br. ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ... i ... sa navođenjem kulture tih katastarskih čestica ali bez navođenja katastarske općine u kojoj se te čestice nalaze;

 

- da je tom punomoći ovlašten punomoćnik potpisati kupoprodajni ugovor ili ugovor o zamjeni, izvršiti ovjeru potpisa, primiti novac i obaviti sve potrebne pravne radnje za prijenos prava vlasništva sa imena vlasnika J. T. na ime kupca te je punomoć neograničenog trajanja i vrijedi do obavljenog posla,

 

- da u punomoći nije naznačena kupoprodajna cijena po kojoj predmetne nekretnine punomoćnik može prodati;

 

- da je temeljem navedene punomoći 29. rujna 2009. punomoćnik J. T., M. I., zaključio s tužiteljem kupoprodajni ugovor u kojem je naveo da on (M. I. – punomoćnik) prodaje tužitelju nekretnine upisane u zk.ul. ... k.o. S. sa navođenjem svih katastarskih čestica koje su navedene i u specijalnoj punomoći za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti a koji kupoprodajni ugovor je ovjerio punomoćnik prodavatelja M. I. kod javnog bilježnika iz P., D. P. br. Ov-5508/09 od 30.09.2009;

 

- da je prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora tužitelj isplatio punomoćniku J. T., M. I. 30.000,00 eura,

 

- da predmetnu kupoprodajnu cijenu punomoćnik M. I. nije isplatio J. T.;

 

- da je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-1413/10-2 od 22. travnja 2010. pravomoćno odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagatelja D. U., ovdje tužitelja, na nekretninama upisanim u zk.ul. ... k.o. S. pobliže navedenim i ugovoru, jer ne ispunjava uvjete propisane čl. 43. i 44. Zakona o zemljišnim knjigama, te načelu knjižnog prednika iz čl. 40. istog Zakona jer je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan J. T., a kao prodavatelj naveden je M. I.;

 

- da su na predmetnim nekretninama sada kao vlasnice upisane tuženice kao pravne slijednice pokojnog J. T.

 

10. Sud prvog stupnja odbija sve zahtjeve tužitelj. Glavni i prvi eventualno kumulirani odbijeni su, a u bitnom, zbog zaključka da se radi o ništetnom pravnom poslu koji zbog toga ne proizvodi nikakav pravni učinak. odnosno ne dovodi ni do stjecanja prava vlasništva, niti daje osnovu za to stjecanje. To stoga što je protivan čl. 247. čl. 7. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO). ali i moralu društva i pa da stoga iz takvog pravnog posla ne mogu nastati bilo kakva prava u na predmetnim nekretninama. Zahtjev za isplatom 30.000,00 EUR prvostupanjski sud je odbio sa obrazloženjem da taj iznos nije primio niti J. T., niti njegove sljednice (T. K., niti tuženice), već M. I. kao punomoćnik J. T. pa da stoga a strani tuženica nema stjecanja bez osnove, pa nisu dužne vratiti predmetni iznos koji nisu niti primile.

 

11. Sud drugog stupnja odbija žalbu tužitelja u odnosu na glavni i prvi kumulirani zahtjev, dok preinačenjem prvostupanjske presude prihvaća drugi kumulirani zahtjev (povrat novčanog iznosa plaćenog punomoćniku) prednika tuženica na ime kupoprodajne cijene.

 

11.1. Pritom, sud drugog stupnja pravilno obrazlaže kako je: "(...) M. I. temeljem specijalne punomoći bio ovlašten primiti isplatu kupoprodajne cijene koju je on nesporno i primio kod potpisa kupoprodajnog ugovora 29.09.2009. (čl. 3. ugovora) pa kako je M. I. bio ovlašten da kao punomoćnik prodavatelja J. T. primi kupoprodajnu cijenu, kada je tužitelj tu cijenu isplatio punomoćniku J. T., smatra se da ju je isplatio osobno J. T. sukladno čl. 309. Zakona o obveznim odnosima (učinci zastupanja) kojim je propisano da ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe u granicama svog ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu a pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi. Prema tome, kad je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu punomoćniku J. T. smatra se kao da je kupoprodajnu cijenu isplatio osobno J. T., pa je neosnovan pravni stav prvostupanjskog suda u kojem on M. I. tretira kao treću osobu jer je isti imao specijalnu punomoć za primitak kupoprodajne cijene i novac koji je primio ima se smatrati da ga je primila zastupana osoba, J. T. Kako predmetni kupoprodajni ugovor nije proizveo svrhu koju je trebao postići za tužitelja, stjecanje prava vlasništva nekretnina, dolazi u primjenu odredba čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima - kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Tuženice, kao pravne slijednice pok. J. T., dužne su tužitelju vratiti primljeno, 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana kad je novac primljen od strane punomoćnika J. T., 30.09.2009. pa do isplate, jer kao nasljednice odgovaraju za dugove svog ostavioca do vrijednosti naslijeđene imovine sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, a nije sporno da su tuženice naslijedile imovinu vredniju od 30.000,00 eura (...). Iz navedenog razloga je u tom dijelu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prvostupanjska presuda preinačena, te je prihvaćen drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na povrat iznosa od 30.000,00 eura temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku."

 

12. Imajući u vidu činjenice utvrđene pred nižestupanjskim sudovima u njihovoj ukupnosti, ovaj sud smatra da revizijom tuženica nije dovedena u pitanje pravilna primjena materijalnog prava u citiranom dijelu drugostupanjske presude, pa je slijedom svega izloženog valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci, na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.