REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4321/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dini Mimici Urošević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vidović & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 874/2023-5 od 8. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3207/21-30 od 1. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj P-3207/21-34 od 16. ožujka 2023., na sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-874/2023-5 od 8. studenog 2023., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate, u situaciji kada je istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-874/2023-5 od 8. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3207/21-30 od 1. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj P-3207/21-34 od 16. ožujka 2023., u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati navodne preplate nastale na temelju uplata izvršenih od strane drugog sudionika kreditnog odnosa?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
4. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?
5. Ima li mjesta primjeni članka 138.a ZZP/07 u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
6. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?"
1.2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
1.3. Tuženik je u prijedlogu naveo i da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je četvrto postavljeno pravno pitanje, koje se svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1336/2021 od 28. travnja 2021., Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021. i Gž- 973/2021 od 11. studenoga 2021., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021.), a revizijski sud je već u predmetu Revd-4037/2023-2 od 17. siječnja 2024. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na podudarno pravno pitanje.
4. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
5. U odnosu na preostala pitanja te povredu temeljnog ljudskog prava, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
