REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1081/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Papić odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Papić&Papić u Zadru, protiv tuženice PČ iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Davorka Nyeš-Katušić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja suvlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1254/08 od 9. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru broj P-41/95 od 21. travnja 2008., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u jednoj polovici dijela zgrade za odmor u [adresa], prizemnica, koja se sastoji iz jednog dvosobnog stana, dvije garsonjere sa podrumom i garažom, izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i predati tužiteljima navedenu zgradu u suposjed“.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila tužiteljeve revizijske navode i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu, a njoj dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju te trošak sudske pristojbe.
4. Revizija je neosnovana.
5. Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.
6. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP jer „se nije upuštao u meritum predmeta zbog toga što je zaključio kako tužitelj nije aktivno procesno legitimiran za ovaj spor jer da on nije jedini nasljednik ranijih tužitelja njegovih roditelja G i MČ.“ Također tužitelj u reviziji ističe da je takvim postupanjem suda bio onemogućen u raspravljanju i dokazivanju činjenica koje bi opravdale usvajanje tužbenog zahtjeva.
7. Suprotno tvrdnjama revidenta iznesenim u reviziji tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a obrazloženje pobijane drugostupanjske presude ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju te odluke. Stoga pobijana drugostupanjska presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Nadalje, nije osnovan niti tužiteljev revizijski razlog da je zbog postupanja sudova bio onemogućen u raspravljanju i dokazivanju činjenica koje bi opravdale prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Iz spisa proizlazi da su ovaj parnični postupak pokrenuli tužiteljevi prednici, odnosno tužiteljevi roditelji FČ i MČ, protiv prvotuženika GČ i drugotuženice, njegove bivše supruge, tuženice PČ (ranije DČ), radi utvrđenja suvlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine.
9. Rješenjem prvostupanjskog suda broj P-41/95 od 14. listopada 2005. utvrđen je prekid prvostupanjskog postupka zbog smrti tužitelja FČ i MČ, nakon čega je sud rješenjem broj P-41/95 od 11. siječnja 2006. pozvao zakonske nasljednike GČ (ranijeg prvotuženika, sada tužitelja), ZČ i IČ rođenu ZČ da kao nasljednici preminulih tužitelja preuzmu postupak, a tuženica je potom uz podnesak u spis dostavila ovjerene izjave nasljednika ZČ i IČ da ne žele preuzeti ovaj postupak nakon smrti njihovih roditelja (list 57 i 58 spisa) te da nisu dali punomoć za zastupanje u ovom postupku punomoćnicima Miši i Tomislavu Papiću, odvjetnicima u Zadru.
10. Budući da je GČ (raniji prvotuženik u ovoj parnici) jedini od nasljednika preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari nakon smrti ranijih tužitelja, posljedično tome je promijenio procesnu ulogu i postao tužiteljem, dok je tuženica i nadalje ostala njegova ranija supruga PČ.
11. Prema podacima u spisu, nakon što je tužitelj preuzeo postupak i nastavio ga je voditi u toj novoj procesnoj ulozi bile su održane dvije glavne rasprave i to prva glavna rasprava 23. siječnja 2008. (zapisnik – list 45-46 spisa), na kojoj je sud saslušao tužitelja i dodijelio mu rok od 30 dana radi obavještavanja suda o daljnjim dokaznim prijedlozima te druga glavna rasprava 7. travnja 2008. (zapisnik – list 59-60 spisa) na kojoj je sud saslušao tuženicu, nakon čega, kako to proizlazi iz tog zapisnika, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pa je glavna rasprava bila zaključena.
12. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo neosnovanim tužiteljev revizijski navod da je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, odnosno da je tužitelj postupanjem suda bio onemogućen u raspravljanju. Sasvim suprotno proizlazi iz spisa s obzirom da je tužitelj, kojeg je zastupao punomoćnik odvjetnik tijekom postupka bio osobno saslušan na glavnoj raspravi, predlagao je izvođenje dokaza, imao je mogućnost očitovati se o navodima i dokaznim prijedlozima tuženice te je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu koja je pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena kao neosnovana.
13. Tužitelj u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi navode kojima zapravo ističe da je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. S obzirom da tijekom postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
15. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je kao neosnovan odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude jer su sudovi zaključili da je predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu stranaka stečenu njihovim zajedničkim radom tijekom trajanja bračne zajednice te da su stranke predmetnu nekretninu nakon razvoda braka fizički podijelile sudskom nagodbom koju su stranke sklopile u predmetu R1-4/95.
16. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava neosnovano ponavlja i tvrdi da je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice jer tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari sudovi nisu odbili kao zbog promašene aktivne legitimacije, već zbog činjenice što su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.
17. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
18. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju vijeće je ocijenilo neosnovanim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude. Tuženici nije dosuđen niti trošak sudske pristojbe jer u zatraženom troškovniku tuženica nije određeno naznačila naknadu kojih sudskih pristojbi zahtijeva.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
