Broj: Ppž-8580/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe ZAVODA ZA HITNU MEDICINU PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE i II-okr. odgovorne osobe UĆ oboje zastupani po Danieli Lukšić Kokić, odvjetnici u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 16. i stavak Zakona o radu (NN br.: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, Prekršajni odjel, od 18. rujna 2024., poslovni broj: Pp-353/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe ZAVODA ZA HITNU MEDICINU PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE i II-okr. odgovorne osobe UĆ i potvrđuje pobijana presuda.
Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.
Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 16. i stavak 2. Zakona o radu i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 1050,00 eura, a II-okr., a odgovorna osoba od 60,00 eura, opisanog u izreci.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani da naknade troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 20,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno po braniteljici podnijeli žalbu pobijajući istu u cijelosti zbog: bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava,pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnoj sankciji, u žalbi u bitnom ističu sve istovjetno kao u pisanoj obrani dostavljenoj prvostupanjskom sudu da nisu počinili prekršaj za koji se terete.. Citiraju odredbu članka 60. stavak 2. Zakona o radu u kojem se navodi da se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem će se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Pojam pripravnosti jer regulirani člankom 52. tada važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Dakle, pripravnost kao takva predstavlja zakonsku obvezu radnici koriste dnevni odmor istovremeno su pripravni, što je zakonito je predviđeno važećom mrežom hitne medicine u vrijeme počinjenja navedenog prekršaja. Sud je počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju. Iz iskaza svjedoka UĆM, dr. med.spec., voditelja ispostave Rab proizlazi da drugačija organizacija rada u ispostavi na otoku Rabu nije moguća obzirom na raspoloživi broj zaposlenika radnika u Tmu 1 i raspoloživi broj radnika za Tim pripravnosti na otoku Rabu. Na kraju smatraju da je sud trebao uvažiti način pružanja kontinuirane i dostupne zdravstvene zaštite od strane okrivljenika i organizacije rada u izvanrednim i do tada neviđenim uvjetima organizacije rada, posebice za zdravstvo jer je vrijeme jer navodnog prekršaja bilo u vrijeme epidemije COVID 19, te osloboditi iste od kazne.
3.
Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4.
Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, prvostupanjski sud suprotno tvrdnji žalitelja je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika. Nadalje, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7. Prema tome, ako žalitelji smatraju da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
8. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelji samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjano obrazložene razloge.
9.
Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
10. Nadalje, neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, posebice provedenih materijalnih dokaza zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano i detaljno obrazložilo, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, točno okrivljenici citiraju odredbu članka 60. stavak 2. Zakona o radu kojom je propisano da se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjesto koje odredio poslodavac. Međutim, odredbom stavka 4. istog članka propisano je za vrijeme koje je radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom na, neovisno o tome obavljali ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik. Isto tako odredbom članka 89. Zakona o radu propisana mogućnost drukčijeg uređenja propisom ili kolektivnim ugovorom kojim je stavkom 3. propisana iznimka da dnevni odmor se može kolektivnim ugovorom odrediti u najkraćem trajanju od 8 sati, što u konkretnom slučaju okrivljenici nisu ispoštovali.
11 . Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, prvostupanjski sud je cijeneći sve okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen okrivljenicima izrekao ublažene novčane kazne daleko ispod minimalnog iznosa zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja, pa ovaj sud drži izrečene novčane kazne primjereno na težini počinjenog prekršaja i ostalim okolnostima značajnim za odmjeru novčane kazne i ne postoji zakonska mogućnost za izricanjem mjere upozorenja-opomene (članak 43. Prekršajnog zakona), a niti zakonska mogućnost za oslobođenjem okrivljenika otkazne (članak 38. Prekršajnog zakona.
13. Odluka o troškovima postupka suprotno tvrdnji žalitelja također je utemeljena na zakonu.
14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 13,27 eura/100,00 do 663,61eura/5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 9. listopada 2024.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
