REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1164/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-628/2022-2 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4209/2019 od 2. lipnja 2022., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom. I. izreke utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210578629 (kreditna partija: 7103778032), koji je sklopljen između stranaka 20. kolovoza 2007. i potvrđen od javnog bilježnika Domagoja Matejčića iz Splita pod brojem OV-10 705/07, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to u dijelu čl. 2. tog ugovora kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama tuženice i da se promjenjiva redovna kamatna stopa do konačne otplate kredita obračunava u visini u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama tuženice. Pod točkom II. izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju na ime više plaćenih kamata po navedenom Ugovoru o namjenskom kreditu od 20. kolovoza 2007. iznos 15.892,13 kuna (2.109,25 Eur) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je za iznos 7.475,43 kuna (992,13 Eur) s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 6.069,12 kuna (805,51 Eur) sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice radi naknade troška žalbenog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3696/2023-2 od 28. studenog 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 613,72 Eur (4.624,07 kuna) sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u odnosu na pitanje:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 613,72 Eur (4.624,07 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je ovom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno u tom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu, podredno je odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o namjenskom kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se stopa tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjala u skladu s jednostranom odlukom kreditora, te sukladno tome isplatu iznosa stečenog temeljem nepoštene odredbe.
9. Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev jer su (između ostalog) i prigovor zastare ocijenili neosnovanim (u dijelu koji se pobija revizijom). U revizijskom stupnju postupka između stranaka je ostalo sporno je li za tražbinu u iznosu 613,72 Eur (4.624,07 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama osnovan istaknuti prigovor zastare. Naime, tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u podnesku od 19. travnja 2022. nakon provedenog vještačenja, pa kako sporni iznos nije utužen do 13. lipnja 2019. (obzirom na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., odnosno dan pravomoćnosti sudske odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), tuženica smatra da je za taj iznos nastupila zastara jer je do preinake došlo nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka.
10. Radi odgovora na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija ukazuje se na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
11. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja i činjeničnih utvrđenja u predmetnom postupku koji je prethodio reviziji, za zaključiti je da su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su prigovor zastare u navedenom dijelu ocijenili neosnovanim.
12. Stoga je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, valjalo reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
14. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
