REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2348/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PERIBOLOS d.o.o., Zagreb, Gajeva 29, OIB 30887724179, kojeg zastupa punomoćnica ELR i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri u Zagrebu, protiv tuženika BKS Bank AG, Austrija, Klagenfurt Wőrthersee, St. Veiter Ring 43, Podružnica BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB 95202348925, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Domac Ričković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Borić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2679/2023-3 od 24. siječnja 2024., kojima je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1415/22-24 od 10. ožujka 2023. i djelomično je odbačena žalba tuženika kao nedopuštena, u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2679/2023-3 od 24. siječnja 2024., kojima je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1415/22- 24 od 10. ožujka 2023. i djelomično je odbačena žalba tuženika kao nedopuštena.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik je naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku). Prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je također podnio jer smatra da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).

3. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, tužitelj ga je predložio odbaciti, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na prijedlog.

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeća pitanja:

I. "Polazeći od činjenice da je potpis ovlaštene osobe na bankarskoj garanciji konstitutivni element bankarske garancije s kojim banka na valjani način izražava volju, koja za posljedicu ima izdavanje garancije, u situaciji kada banku skupno zastupaju dvije osobe ovlaštene za zastupanje, a na bankarskoj garanciji je krivotvoren potpis druge ovlaštene osobe, te time volja banke uopće nije ni izražena, jer obje osobe ovlaštene za skupno zastupanje nisu na valjani način očitovale volju banke, nije li pogrešno smatrati da je bankarska garancija izdana i da proizvodi pravne učinke?"

II. "Je li bankarska garancija jednostrani pravni posao ili jednostranoobvezni ugovor? Ako se zauzme stav da je bankarska garancija jednostrani pravni posao, nije li na garanciju koju nisu potpisale ovlaštene osobe, a s time nije ispunjen ni konstitutivni element bankarske garancije, pogrešno primijeniti članak 260. ZOO-a?"

III. "Ako bi se na garanciju, koja nije potpisana od ovlaštenih osoba, primjenjivao čl. 260. ZOO-a, da li treći koji ne postupa s pažnjom dobrog gospodarstvenika te ne provjeri identitet potpisnika pravnog posla, može tvrditi da nije znao, niti da nije mogao znati, da pravni posao nisu potpisale ovlaštene osobe?"

IV. "Da li je osoba koja je ovlaštena zastupati pravnu osobu samo skupno sa drugom osobom, u situaciji kada jednostrano potpiše pravni posao i krivotvori potpis druge ovlaštene osobe, prekoračila granice svojih ovlaštenja iz članka 311. ZOO-a ili se radi o sklapanju ugovora od strane neovlaštene osobe iz članka 312. ZOO-a?"

V. "Ako je bankarska garancija na kojoj je potpis jednog od potpisnika krivotvoren ništetna, treba li se eventualna šteta u takvoj situaciji naknađivati temeljem odredbi ZOO-a o izvanugovornoj odgovornosti za štetu (temeljem članaka 1085. i 1090. ZOO-a)?"

VI. "Može li prvostupanjski sud odlučiti o naknadi štete, kao podrednoj pravnoj osnovi temeljem koje se usvaja tužbeni zahtjev, a da se u postupku pred prvostupanjskim sudom uopće nije raspravljalo o šteti niti su se izvodili dokazi o elementima odgovornosti za štetu, postojanju štete i visini štete? U parnici u kojoj tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu štete zbog nemogućnosti naplate svojeg potraživanja od trećeg, može li teret dokazivanja nemogućnosti naplate tužitelja od treće osobe prijeći sa tužitelja na tuženika?".

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5.1. Prvo pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nije važno za razrješenje konkretnog spora, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da drugostupanjski sud odluku nije utemeljio na shvaćanju o postavljenom pitanju (je li bankarska garancija valjana i proizvodi li pravne učinke obzirom da je nisu potpisale obje osobe koje skupno zastupaju banku).

5.2. Za drugo pitanje tuženik u prijedlogu nije iznio relevantne razloge zbog kojih bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, odluke na koje se je tuženik pozvao argumentirajući važnost postavljenog pitanja (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-393/2023 od 24. svibnja 2023. i Pž- 4189/2023 od 5. ožujka 2024., te odluka broj Pž-3353/90 od 4. veljače 1992.) ne sadrže pravno shvaćanje o tome je li bankarska garancija jednostrani pravni posao ili jednostranoobvezni ugovor, od čega polazi pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije.

5.3. Treće pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima (da tužitelj nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika), radi čega se to pitanje ne može smatrati važnim za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5.4. Preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer drugostupanjska odluka nije utemeljena na odlučnim činjenicama na kojima se zasnivaju ta pitanja, odnosno od kojih ta pitanja polaze.

6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. U odnosu na u prijedlogu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, koje uključuje i pravo na obrazloženu sudsku odluku, zajamčenog odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), tuženik u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom navedena prava povrijeđena.

8. Kako podnositelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 9. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić