REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3894/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupanog po punomoćni Aniti Jozić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1053/2023-3 od 11. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-263/2021-17 od 27. ožujka 2023., na sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti joj podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1053/2023-3 od 11. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-263/2021-17 od 27. ožujka 2023., radi odluke o pravnim pitanjima koja smatra važnima u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Revizijski je sud ocijenio da niti jedno od osam predloženih pitanja nije važno pitanje i za odluku u sporu i istodobno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. U svezi prva dva pitanja, imajući na umu obrazloženja nižestupanjskih odluka u kojima su uzete u obzir sve relevantne okolnosti predmeta i iste cijenjene prema kriterijima iz prakse Europskog suda za ljudska prava (Van Hannover protiv Njemačke, presuda velikog vijeća od 7. veljače 2012., zahtjevi br. 40660/08 i 60641/08), ocjena je ovog suda da nije dostatno za dopuštenje revizije istaknuti jedan element, odnosno konkretno izostanak autorizacije intervjua, bez uvažavanja cjelokupnog konteksta i činjenica na kojima su utemeljene pobijane odluke. Naime, nižestupanjski sudovi iznijeli su argumentiranu ocjenu svih relevantnih aspekata predmeta, u bitnome ukazujući da je riječ o vrijednosnim sudovima novinarke koji su utemeljeni na provjerljivim činjenicama u svezi statusa tužiteljice (ravnateljica osnovne škole), provedenih zapošljavanja u osnovnoj školi (članova obitelji tužiteljice, članova obitelji koji odlučuju o izboru tužiteljice, nadziru rad škole ili imaju upravljačka prava nad školom) i dodijeljene nagrade unucima tužiteljice, uz daljnje obrazloženje da je tužiteljica s obzirom na javnu funkciju svog statusa nužno podložna kritici i trpljenju negativnih vrijednosnih sudova u okviru propitivanja načina obavljanja njezine funkcije. U odnosu na takva utvrđenja i zaključke, u prijedlogu se ne obrazlaže koji su to elementi intervjua faktično netočni i od kakvog je značaja njihova eventualna netočnost za odluku u sporu u svjetlu kriterija iz prakse ESLJP-a. Nadalje, potrebno je napomenuti da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, između ostalog, zbog postojanja razloga koji se sadržajno mogu podvesti pod čl. 21. st. 4. al. 3. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13; dalje: ZM), zbog čega nije odlučna argumentacija prijedloga da izostanak autorizacije automatski za sobom povlači odgovornost nakladnika za štetu, što bi eventualno bilo relevantno u slučaju isključenja odgovornosti pozivom na čl. 21. st. 4. al. 2. ZM.
4.2. U odnosu na daljnja pitanja, naznačena pod brojevima tri do šest u prijedlogu za dopuštenje revizije, ovaj sud smatra da ista ne ispunjavaju kriterije dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP. Nakon ukazivanja na navodne procesne povrede, ne obrazlaže se na koji način je neki od navedenih propusta relevantan u konkretnom slučaju i iz kojeg razloga bi mogao dovesti do drugačije odluke, uzimajući u obzir utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova. Pozivanje na druge odluke revizijskog suda, naznačene u prijedlogu, nije relevantno s obzirom da su iste donesene u bitno drugačijem činjeničnom i pravnom kontekstu.
4.3. U pogledu preostala dva pitanja iz prijedloga (označena brojevima sedam i osam), ukazuje se da za dopuštenost revizije protiv drugostupanjske odluke u smislu zakonskih kriterija iz čl. 385.a st. 1. ZPP nisu odlučna razmatranja prvostupanjskog suda o dopuštenosti tužbe u situaciji kada je meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu jer je očigledan stav drugostupanjskog suda, čiju odluku tužiteljica pobija, da je tužba u konkretnom slučaju dopuštena.
5. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
