REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3630/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anita Vrkić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić&Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-178/2022-2 od 15. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-572/2019-52 od 13. siječnja 2022., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-178/2022-2 od 15. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 572/2019-52 od 13. siječnja 2022. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim je prekršeno načelo jednakosti oružja i pravo na pravično suđenje.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženica je navela da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja:

„1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP NN 79/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je dio denominiran u CVHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?

9. Je li odredba ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku otplate kredita protivan, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

10. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?“.

1.2. Tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije kao razloge zbog kojih postavljena pravna pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, poziva na više odluka drugostupanjskih sudova, odluke revizijskog suda, kao i na presude Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu 1. do 8. postavljenih pravnih pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022), a ovaj je sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd- 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd- 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, niti bi u odnosu na odluke suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku praksu.

3.1. Nadalje, u odnosu na pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojevima 9. i 10. treba istaknuti da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu tih pravnih pitanja podudarno sa pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., pa u odnosu na postavljena pravna pitanja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

4. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da je zbog propusta učinjenih zbog neprovođenja predloženih personalnih dokaza po tuženici došlo do onemogućavanja dokazivanja tuženici čime joj je povrijeđeno načelo ravnopravnosti oružja i pravičnog suđenja, koja prava su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.1. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije samo paušalno navodi da joj je onemogućeno dokazivanje, ali pritom ne navodi koje to dokaze prvostupanjski sud nije proveo, a uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio žalbu niti druge dijelove spisa, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.

6. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 9. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić