REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4236/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice RĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv 1. tuženika ZĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2.tuženika ŠĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mario Biondić, odvjetniku u Puli, zbog smetanja suposjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Gž-509/2024-2 od 9. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno broj Psp-51/2022- 30 od 15. travnja 2024., na sjednici održanoj 9. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Gž-509/2024-2 od 9. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – [adresa] broj Psp-51/2022- 30 od 15. travnja 2024. postavljajući pravna pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Da li se zapisnik sa uviđaja na licu mjesta koji fizički nije dostavljen strankama (dakle, putem pošte sukladno pravilima o dostavi), a niti putem sustava elektroničke komunikacije sa sudom na način da se stranka sukladno istom sustavu putem registriranog e-maila pozove da preuzmu zapisnik u rok od 15 dana (sve sukladno članku 143.c. Zakona o parničnom postupku), već je isti samo pohranjen u sustavu e-komunikacije smatra valjano dostavljenim time što je uložen u sustav e- komunikacije i to tek 27.veljače 2024., dakle punih 22 dana nakon uviđaja koji je održan 5.veljače 2024. i k tome da je takav zapisnik sadržan samo u prijepisu bez potpisa kako od strane suda tako i parničnih stranaka?
2. Da li je pasivno legitimirana stranaka u postupku ukoliko ista nije dala nalog da se promijene brave na vratima niti je ista promijenila brave na vratima u parnici zbog smetanja posjed i sve u smislu članka 21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
3. Čini li sud bitnu povredu pravila parničnog postupka iz članka 354.st.2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ako ne odgovori na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značaja za odluku o sporu, odnosno ako se žalba temelji na dva razloga, a sud obrazloži samo svoju odluku u odnosu na jedan razlog?
4. Je li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u postupcima dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda? Je li drugostupanjski sud u takvom slučaju dužan obrazložiti zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja?
5. Je li drugostupanjski sud dužan dati razlog o odlučnim činjenicama?"
2. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje tuženici ne navode razloge zbog kojeg pitanje smatraju važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok se u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje predlagatelji pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1024/2021-2 od 12. rujna 2023., a u odnosu na treće do peto postavljeno pitanje pozivaju se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-233/2000-2 od 13. travnja 2000. i Revd-1830/2020-2 od 6. listopada 2020.; smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja su tuženici postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tako u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, uz to što je postavljeno pitanje usko vezano za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naveli razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno pitanje važno, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nije navedeno niti su tuženici dostavili sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tom pitanju viši sudovi imali različitu praksu, ili da bi pravno shvaćanje na kojem je utemeljena navedena odluka odstupalo od prakse ovog suda i sl. već se tuženici, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno pozivaju na pogrešnu primjenu postupovnog prava u konkretnom slučaju, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
5.2. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, suprotno navodima tuženika, pobijano rješenje ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda Rev-1024/2021-2 od 12. rujna 2023. prema kojem ''treća osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika je svaka osoba koja je čin smetanja po čijem je nalogu smetanje izvršeno, kao i ona u čiju je korist određena radnja obavljena“.
5.3. U odnosu na treće do peto postavljeno pravno pitanje, treba istaknuti da je u ovom predmetu žalbeni sud dao jasne razloge o svim žalbenim navodima pri čemu je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način, te se tuženicima ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a ne sve žalbene navode kako to smatra predlagatelj.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
