Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-119/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja S. H. iz S., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva L. i P. d. o. o. iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 3 P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 09. listopada 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 3 P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020. godine u dijelu točke I izreke u kojem je utvrđeno da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne služba u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 od 04. svibnja 2017. godine na novčanoj tražbini tužitelja nedopuštena za iznos od 5.450,58 eura/41.067,36 kuna[1] .

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 3 P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020. godine u preostalom dijelu točke I izreke, te se u tom dijelu odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne služba u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 od 04. svibnja 2017. godine na novčanoj tražbini tužitelja nedopuštena.

III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 3 P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020. godine u točki II izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 41.900,59 eura/315,700,00 kuna.

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.286,02 eura, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.985,33 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) utvrđeno da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne služba u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 od 04. svibnja 2017. godine na novčanoj tražbini tužitelja nedopuštena.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 317.700,00 kuna, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pri čemu podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u spis Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo Z. R., u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao ovršenika u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-960/2027 protiv ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u tom predmetu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem potonjeg suda poslovni broj Ovr-960/2017 od 04. svibnja 2017. godine.

7. U vezi toga utvrđuje da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 protiv ovdje tužitelja kao ovršenika prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-599/09 od 28. svibnja 2010. godine, kojom presudom je od tužitelja kao osuđenika oduzeta imovinska korist u iznosu od 3.036.906,70 kuna, te je isti tom presudom proglašen krivim radi kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja- utajom poreza i drugih davanja, opisanog i kažnjivog po članku 286. stavak 1. Kaznenog zakona, pri čemu se u činjeničnom opisu tog kaznenog djela između ostalog navodi da osuđenik (tužitelj) protivno odredbama članka 16. stavak 2. i članka 17. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost, i to za 2003. godinu u iznosu od 477.318,82 kuna, za 2004. godinu u iznosu od 2.190.884,99 kuna i 2005. godinu u iznosu od 368.702,98 kuna, odnosno ukupno u iznosu od 3.036.906,70 kuna.

8. Nadalje utvrđuje da je navedeni sud u povodu naznačenog prijedloga za ovrhu donio dana 04. svibnja 2017. godine rješenje o ovrsi, protiv koje odluke je tužitelj izjavio žalbu, iz razloga koje ističe u predmetnoj tužbi, te da je isti rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-960/2027-6 od 05. lipnja 2017. godine upućen da u roku od 15 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je Ministarstvo, P. u., Područni ured Z., Ispostava S. donijelo dana 08. lipnja 2013. godine rješenje o ovrsi Klasa: .... Ur. broj:..., kojim je odredilo naplatu potraživanja na plaći tužitelja na ime poreza na dodanu vrijednost, poreza na cestovna motorna vozila, poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi i dr. u iznosu od ukupno 9.024.063,01 kuna (glavnica u iznosu od 4.561.873,17 kuna i kamate u iznosu od 4.462.189,84 kuna), pri čemu je dug tužitelja između ostalog utvrđen i na temelju rješenja Ministarstva, P. u., Područnog ureda Z. od 02. srpnja 2008. godine Klasa: ... Ur. broj: ..., a koje se odnosi na manje obračunati i naplaćeni porez na dodanu vrijednost za 2003., 2004. i 2005. godinu i iznosi ukupno 6.753.540,14 kuna (glavnica u iznosu od 3.036.343,12 kuna i kamate u iznosu od 3.717.197,02 kuna), a da je ovaj postupak obustavljen rješenjem istog tijela Klasa: ... Ur. broj:.... od 28. ožujka 2018. godine zbog otpisa duga.

10. Nastavno utvrđuje da je Ministarstvo, P. u. , Područni ured Z. dana 21. veljače 2014. godine donijelo rješenje Klasa: .... Ur. broj: ..., kojim se tužitelju odobrava zahtjev za otpis duga s osnove kamate uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga koji na dan 07. kolovoza 2013. godine iznosi ukupno 9.071.236,31 kuna (glavnica u iznosu od 4.536.111,77 kuna i kamate u iznosu od 4.535.124,54 kuna), te da dug tužitelja po tom rješenju sadrži i dug na temelju poreznog rješenja od 02. srpnja 2008. godine, a koji se odnosi na manje obračunati i naplaćeni porez na dodanu vrijednost za 2003., 2004. i 2005. godinu i iznosi 6.813.435,12 kuna (glavnica u iznosu od 3. 036.343,12 kuna i kamate u iznosu od 3.777.092,00 kuna), a da je reprogram za namirenje predmetnog duga ukinut dana 15. listopada 2024. godine, jer tužitelj nije izvršavao podmirenje duga u skladu s otplatnim planom reprograma.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje da je Ministarstvo , P. u., Područni ured Z., Ispostava S. donijelo dana 22. listopada 2014. godine rješenje o ovrsi Klasa: ... Ur. broj: ..., prema kojem se pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja na računu kod banke vrši naplata na ime poreza na dodanu vrijednost i poreza i prireza porezu na dohodak po godišnjoj prijavi u iznosu od ukupno 9.511.013,07 kuna (glavnica u iznosu od 4.442.131,67 kuna i kamate u iznosu od 5.068.881,40 kuna), time da dug po tom rješenju sadrži i dug na temelju poreznog rješenja od 02. srpnja 2008. godine, a koje se odnosi na manje obračunati i naplaćeni porez na dodanu vrijednost za 2003., 2004. i 2005. godinu u iznosu od ukupno 7.253.663,28 kuna (glavnica u iznosu od 3.036.343,12 kuna i kamate u iznosu od 4.217.320,16 kuna), te da je rješenjem Ministarstva , P. u. Područnog ureda Z., Ispostava S. od 21. ožujka 2018. godine Klasa: .... Ur. broj: .... obustavljen navedeni postupak ovrhe zbog sistemskog otpisa dugova.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Z. R., za kojeg utvrđuje da je sačinjen po pravilima vještakove znanosti i vještine, pa ga kao takvog i prihvaća, utvrđuje kako se dugovanje tužitelja za čiju je naplatu pokrenut ovršni postupak u predmetu poslovni broj Ovr-960/2017, a koji se vodi temeljem citirane presude Općinskog suda u Sesvetama, odnosi na ista potraživanja tuženika od tužitelja na ime manje obračunatog i plaćenog poreza na dodanu vrijednost za 2003., 2004. i 2005. godinu iz ovršnih postupaka Ministarstva, P. u. . Pri tome utvrđuje da je na temelju rješenja o ovrsi Ministarstva od 08. lipnja 2013. godine i 22. listopada 2014. godine od tužitelja naplaćen iznos od ukupno 41.067,36 kuna, slijedom čega je nakon uračunavanja uplata u skladu s pravilima uračunavanja određenih Zakonom o obveznim odnosima predmetno dugovanje tužitelja na ime oduzimanja imovinske koristi na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-599/09 na dan posljednje uplate 15. studenoga 2017. godine iznosilo 3.115.943,34 kuna, a sastojalo se od 113.944,00 kuna dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 3.001.999,34 kuna nepodmirenog glavnog duga. Stoga utvrđuje da potraživanje tuženika utvrđeno spomenutom kaznenom presudom u stvari predstavlja dug tužitelja na ime manje obračunatog i plaćenog poreza na dodanu vrijednost za 2003., 2004. i 2005. godinu iz ovršnih postupaka Ministarstva , P. u. .

13. U vezi toga utvrđuje kako iz obrazloženja istog tijela Klasa: .... , Ur. broj: ... od 28. ožujka 2018. godine i rješenja Klasa: .... , Ur. broj: ... od 21. ožujka 2018. godine, kojim je upravno tijelo obustavilo postupak ovrhe radi naplate tog duga, proizlazi da se radi o sistemskom otpisu dugova temeljem članka 148. stavak 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 115/16, u nastavku teksta: OPZ), te da su se temeljem odredaba članka 147. stavak 1. točke 2. OPZ-a stekli uvjeti za obustavu ovrhe.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da se institutom zastare poreznog prava utvrđuje prestanak prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, prekršajnog postupka, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe, te da spomenuto pravo zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko porezno tijelo samo utvrdilo da je nastupila zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga, odnosno da su prestala prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa.

15. Stoga pozivom na odredbu članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u nastavku teksta: OZ) odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

16. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.

18. Međutim, u pravu je tuženik kada ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu ožalbene presude.

19. Naime, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja kao ovršenika u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 protiv tuženika kao ovrhovoditelja iz tog predmeta radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-960/2017 od 04. svibnja 2017. godine na novčanoj tražbini tužitelja, a koja ovrha je određena temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-599/09 od 28. svibnja 2010. godine, kojom presudom je od tužitelja kao osuđenika oduzeta imovinska korist u iznosu od 3.036.906,70 kuna, te je isti tom presudom proglašen krivim radi kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-utajom poreza i drugih davanja, opisanog i kažnjivog po članku 286. stavak 1. Kaznenog zakona, pri čemu se u činjeničnom opisu tog kaznenog djela između ostalog navodi da tužitelj protivno odredbama članka 16. stavak 2. i članka 17. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost, i to za 2003. godinu u iznosu od 477.318,82 kuna, za 2004. godinu u iznosu od 2.190.884,99 kuna i 2005. godinu u iznosu od 368.702,98 kuna, odnosno ukupno u iznosu od 3.036.906,70 kuna.

20. U vezi toga pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja kako se dugovanje tužitelja za čiju je naplatu pokrenut ovršni postupak u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 odnosi na ista potraživanja tuženika od tužitelja na ime manje obračunatog i plaćenog poreza na dodanu vrijednost za 2003., 2004. i 2005. godinu iz ovršnih postupaka Ministarstva financija, P. u. , te da iz obrazloženja istog tijela Klasa: .... , Ur. broj: ... od 28. ožujka 2018. godine i rješenja Klasa: ...., Ur. broj: .... od 21. ožujka 2018. godine, kojim je upravno tijelo obustavilo postupak ovrhe radi naplate tog duga, proizlazi da se radi o sistemskom otpisu dugova temeljem članka 148. stavak 6. OPZ-a, slijedom čega su se temeljem odredbe članka 147. stavak 1. točke 2. OPZ-a stekli uvjeti za obustavu ovrhe.

21. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da je na temelju rješenja o ovrsi Ministarstva od 08. lipnja 2013. godine i 22. listopada 2014. godine od tužitelja naplaćen iznos od ukupno 41.067,36 kuna.

22. Međutim, na temelju gore navedenih utvrđenja pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da bi predmetna ovrha bila u cijelosti nedopuštena.

23. Naime, ovdje prije svega valja navesti kako okolnost da bi u korist tužitelja od strane Ministarstva , P. u. bio izvršen sistemski otpis manje obračunatog i plaćenog poreza na dodanu vrijednost za 2003., 2004. i 2005. godinu, dakle novčanog iznosa koji je obuhvaćen presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-599/09 od 28. svibnja 2010. godine, kojom odlukom je od tužitelja kao osuđenika oduzeta imovinska korist u iznosu od 3.036.906,70 kuna, i to temeljem odredbe članka 148. stavak 6. OPZ-a, dakle zbog zastare prava na naplatu, ne znači da bi time došlo do otpusta duga, u smislu odredbe članka 203. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), jer je otpust duga knjigovodstvena kategorija koju ZOO ne poznaje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revt-142/2017-2 od 19. siječnja 2021. godine).

24. Nadalje, pogrešno je sud prvog stupnja ocijenio značaj i pravni domašaj potonje činjenice, jer se protivno suprotnom utvrđenju tog suda na pitanje zastare naplate predmetne tražbine (oduzete imovinske koristi u iznosu od 3.036.906,70 kuna) ne mogu primijeniti odredbe OPZ-a o zastari, budući da predmetna ovršna isprava, tj. pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-599/09 od 28. svibnja 2010. godine ne predstavlja porezni akt, pri čemu je posebnom odredbom članka 85. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) propisano da izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva.

25. Osim toga, budući je presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K- 599/09 od 28. svibnja 2010. godine postala pravomoćna dana 16. lipnja 2010. godine, a ovršna dana 17. lipnja 2015. godine, kako je vidljivo iz klauzula pravomoćnosti i ovršnosti otisnutih na potonjoj presudi koja prileži na listu 2-1 spisa Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017, a ovdje tuženik je kao ovrhovoditelj podnio u tom predmetu prijedlog za ovrhu na temelju potonje ovršne isprave dana 13. ožujka 2017. godine, dakle u roku od deset godina propisanom odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a, to niti primjenom ove odredbe nije nastupila zastara predmetne tražbine.

26. S obzirom na navedeno, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, pa je pogrešnom primjenom odredbe članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a u cijelosti utvrdio ovrhu nedopuštenom.

27. Nasuprot tome, budući je između parničnih stranaka nesporno da je od novčanog iznosa od 3.036.906,70 kuna, radi čije prisilne naplate je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr- 960/2017 od 04. svibnja 2017. godine, od tužitelja kao ovršenika naplaćen iznos od ukupno 5.450,58 eura/41.067,36 kuna, to je u tom dijelu predmetna ovrha nedopuštena, jer je uslijed takve djelomične uplate duga ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, zbog kojeg je tužitelj kao ovršenik također podnio žalbu protiv potonjeg rješenja o ovrsi, kako proizlazi iz sadržaja tog ovršnog spisa, pa je u tom dijelu pravilno odlučeno kao u točki I izreke pobijane presude, dok je u preostalom dijelu trebalo odbiti zahtjev tužitelja radi proglašenja navedene ovrhe nedopuštenom.

28. Budući da iz navedenog proizlazi kako je tuženik u ovom sporu uspio u omjeru od 98,64% (397.616,21 eura/2.995.839,34 kuna : 403.066,79 eura/3.036.906,70 kuna x 100), dakle da nije uspio u odnosu na neznatni dio tužbenog zahtjeva, zbog čega nije nastao poseban trošak, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a trebalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, te obvezati istoga na naknadu tih troškova tuženiku.

29. Stoga je tuženiku u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) trebalo dosuditi slijedeći trošak za radnje njegovog zakonskog zastupnika-državnog odvjetnika: iznos od 4.030,66 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), iznos od 2.015,33 eura za zastupanje na ročištu od 30. travnja 2018. godine (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), iznos od 4.030,66 eura za zastupanje na ročištu od 18. rujna 2018. godine (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od 4.030,66 eura za zastupanje na ročištu od 14. svibnja 2019. godine (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od 66,36 eura za zastupanje na ročištu od 12. studenoga 2019. godine (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), iznos od 4.030,66 eura za zastupanje na ročištu od 13. listopada 2020. godine (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od 2.015,33 eura za sastav podneska od 28. lipnja 2028. godine (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), te iznos od 66,36 eura za sastav podneska od 29. svibnja 2020. godine (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), dakle sveukupno 20.286,02 eura.

30. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točkama II i III izreke iste presude.

31. S obzirom na to da je tuženik u žalbenom postupku uspio u omjeru od 98,64% dijela ožalbene presude, valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a dosuditi istome na teret tužitelja trošak tog postupka, i to iznos od 3.985,33 eura za sastav žalbe protiv pobijane presude (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), pa je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

U Rijeci, 09. listopada 2024. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar, v.r.