- 1 -              Revd 4648/2022-4

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4648/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. u. Lj. D., OIB: ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. Š. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženik podnio protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-687/2019-2 od 05. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2193/2018-10 od 7. prosinca 2018., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 366.387,50 kn sa kamatama na pojedine dijelove tog iznosa kako je to naznačeno u izreci prvostupanjske presude, te nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 11.528,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je potvrđena.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženik, a tužitelj u odgovoru na taj prijedlog osporava dopuštenost prijedloga.

 

4. Prijedlog je nedopušten.

 

4.1. U ovoj pravnoj stvari odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-6195/21 od 10. studenoga 2022., ukinuto je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3237/2020 od 24. veljače 2021.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osnivač ustanove Lj. Š. plati iznos na kojeg se odnosi tužbeni zahtjev (obveza Lj. Š. nadoknaditi tužitelju troškove postupka koji su nastali u postupku između tužitelja i ustanove Lj. Š.).

 

6. Sporno je, je li brisanjem ustanove Lj. Š. iz registra ustanova, čime prestaje i status osnivača ustanove, prestala odgovornost osnivača ustanove za obveze ustanove koje su nastale za vrijeme njenog postojanja.

 

7. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93 – dalje: ZU), prema kojoj ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze.

 

8. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je zbog 4 pitanja, a prvim od tih pitanja tuženik pita mogu li sudovi suditi primjenom nekompatibilne prakse u nedostatku sudske prakse relevantne i primjenjive za konkretni spor.

 

9. Međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije donio odluku na temelju bilo kakve sudske prakse, kao izvora prava niti je primijenio nikakvu inkompatibilnu praksu (samo se prvostupanjski sud pozvao na jednu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a iz tih odluka proizlazi da osnivači ustanove odgovaraju za obveze ustanove solidarno s ustanovom).

 

10. Drugim pitanjem zbog kojeg je podnesen prijedlog tuženik pita "Mogu li sudovi tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo strogo formalistički bez uvažavanja posebnosti i odlučnih činjenica predmeta?"

 

11. Međutim, nižestupanjski sudovi su primijenili mjerodavno pravo ispravno, uvažavajući sve odlučne činjenice.

 

12. Trećim pitanjem zbog kojeg je podnesen prijedlog tuženik pita "Koje su pravne posljedice brisanja osnivača ustanove iz sudskog registra s obzirom na njegov pravni položaj u tom svojstvu: prava, obveze i odgovornosti?"

 

13. Međutim, odgovornost osnivača ustanove regulirana je potpuno jasno odredbom na koju se pozvao drugostupanjski sud, a iz te odredbe nikako ne proizlazi da bi brisanja ustanove iz sudskog registra imala utjecaj na obvezu osnivača ustanove kao solidarnog dužnika.

 

14. Četvrtim pitanjem zbog kojeg je podnesen prijedlog tuženik pita: "Temeljem koje pravne osnove za obveze ustanove koja je brisana iz sudskog registra odgovara njen osnivač koji je također brisan iz sudskog registra?"

 

15. Međutim, i na ovo pitanje sasvim jasan odgovor daje odredba čl. 59. st. 2. ZU iz koje odredbe, kao niti iz bilo koje druge odredbe u našem pravnom sustavu, ne proizlazi da bi brisanjem ustanove iz sudskog registra te brisanjem osnivača kao osnivača te ustanove, prestajala obveza osnivača ustanove.

 

16. Treba naglasiti i to da prijedlog za dopuštenje revizije ne sadrži pitanje koje bi se odnosilo na navodnu dvojbu o navodnom utjecaju prestanka postojanja ustanove i njenog brisanja iz Sudskog registra, te posljedično i brisanje osnivača te ustanove iz registra, na obvezu osnivača fizičke osobe kao solidarnog dužnika.

 

17. Logikom tuženika i odgovornost članova uprave trgovačkih društava i odgovornost tih osnivača tih društava za obveze prema trećim osobama prestajala bi brisanjem trgovačkog društva iz sudskog registra i u onim situacijama kada te osobe odgovaraju za obveze društva, prema propisima koji te obveze uređuju, a svaka solidarna obveza prestajala bi ako drugi solidarni dužnik prestane postojati (smrću fizičke osobe ili prestankom postojanja pravne osobe).

 

18. U propisima niti u pravnoj i životnoj logici ne može se pronaći nikakav temelj po kojem bi zbog bilo čega pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova bila problematična, ne postoji nikakav ozbiljan temelj, nikakva ozbiljna pravna argumentacija kojom bi se moglo problematizirati shvaćanje da i nakon prestanka postojanja ustanove osnivač kao solidarni dužnik ostaje u obvezi prema trećim osobama, bez obzira na to da li je osnivač fizička ili pravna osoba.

 

19. Dakle, shvaćanja zauzeta u nižestupanjskim sudovima nisu problematična.

 

20. Kada se svemu iznesenom doda da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije samo općenito iznosi da su postavljena pitanja "važna kako za odluku u predmetnom slučaju tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu" (ne navodeći zašto), mora se zaključiti da pitanja zbog kojih je podnesen prijedlog nisu važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, – dalje: ZPP), pa je na temelju odredaba čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

21. Trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije dosuđen tužitelju jer taj podnesak nije bio potreban, (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

                            Predsjednica vijeća

              Renata Šantek, v.r.