REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7166/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Jasne Momirović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TATAMI TRADE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe CM, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 111/21, 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a i žalbi I-okr. pravne osobe TATAMI TRADE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe CM, podnesenoj po branitelju Bogdanu Srdeliću, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj:71. Pp-7745/2023 od 23. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HDS – ZAMP-a i I-okr. pravne osobe TATAMI TRADE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe CM i potvrđuje pobijana presuda.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 400,00 eura, te okrivljena odgovorna osoba u iznosu od 140,00 eura, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.

1.1. Također su istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura svaki.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, a okrivljenici putem branitelja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i izrečene novčane kazne.

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne koje je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisanih minimalnih kazni. Na taj način sud je prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika povrijedio materijalno prekršajno pravo. Također smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne i da je okrivljenicima trebalo odmjeriti novčane kazne unutar granica propisanih člankom članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, posebno jer se radi o prekršaju iz područja intelektualnog vlasništva, zbog čega pobijanu presudu treba preinačiti na način da se okrivljenici kazne prema Zakonu, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Okrivljenici u žalbi u bitnome ističu sve istovjetno kao u pisanoj obrani koju su dostavili prvostupanjskom te da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba tužitelja i žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbi žalitelja, i žalbi okrivljenika te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

5. Suprotno tvrdnji okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a niti je povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje.

6. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka. Prvostupanjski sud dao je jasne razloge za krivnju okrivljenika.

7. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelji samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.

8. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propis

9. Neosnovano okrivljenici prigovaraju pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza posebice podneska tužitelja od 24. travnja 2023. godine i zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, što je u pobijanoj presudi valjano obrazložio, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud je ocijenio da novčane kazne izrečene okrivljenicima, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, suprotno tvrdnji tužitelja nisu preblage. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazni imao je u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne pa je okrivljenicima izrekao odgovarajuće kazne, vodeći računa o težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, te svim ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, u iznosima koji su niži od propisanih posebnih minimuma, smatrajući da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbe okrivljenika i tužitelja odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 9. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, za okrivljenike, branitelja i tužitelja.