Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-377/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koja je zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-268/2019-21 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Uvažava se žalba tuženice, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-268/2019-21 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na imerazlike plaće isplati bruto iznos od 3.453,72 EUR / 26.022,21 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 50,41 eura / 379,83 kuna od 15.08.2014. godine

- na iznos od 49,08 eura / 369,78 kuna od 15.09.2014. godine

- na iznos od 58,56 eura / 441,22 kuna od 15.10.2014. godine

- na iznos od 50,41 eura / 379,83 kuna od 15.11.2014. godine

- na iznos od 57,97 eura / 436,81 kuna od 15.12.2014. godine

- na iznos od 50,41 eura / 379,83 kuna od 15.01.2015. godine

- na iznos od 52,70 eura / 397,10 kuna od 15.02.2015. godine

- na iznos od 57,97 eura / 436,81 kuna od 15.03.2015. godine

- na iznos od 52,70 eura / 397,10 kuna od 15.04.2015. godine

- na iznos od 10,98 eura / 82,73 kuna od 15.05.2015. godine

- na iznos od 64,42 eura / 485,34 kuna od 15.07.2015. godine

- na iznos od 44,81 eura / 337,63 kuna od 15.08.2015. godine

- na iznos od 55,21 eura / 416,01 kuna od 15.09.2015. godine

- na iznos od 64,42 eura / 485,34 kuna od 15.10.2015. godine

- na iznos od 93,70 eura / 705,95 kuna od 15.11.2015. godine

- na iznos od 55,21 eura / 416,01 kuna od 15.12.2015. godine

- na iznos od 67,22 eura / 506,44 kuna od 15.01.2016. godine

- na iznos od 79,75 eura / 600,90 kuna od 15.02.2016. godine

- na iznos od 6,13 eura / 46,22 kuna od 15.03.2016. godine

- na iznos od 70,27 eura / 529,46 kuna od 15.07.2016. godine

- na iznos od 55,21 eura / 416,00 kuna od 15.08.2016. godine

- na iznos od 76,13 eura / 573,58 kuna od 15.10.2016. godine

- na iznos od 110,43 eura / 832,01 kuna od 15.11.2016. godine

- na iznos od 64,42 eura / 485,34 kuna od 15.12.2016. godine

- na iznos od 52,70 eura / 397,10 kuna od 15.01.2017. godine

- na iznos od 107,52 eura / 810,08 kuna od 15.02.2017. godine

- na iznos od 8,62 eura / 64,98 kuna od 15.03.2017. godine

- na iznos od 102,84 eura / 774,86 kuna od 15.04.2017. godine

- na iznos od 118,27 eura / 891,09 kuna od 15.05.2017. godine

- na iznos od 104,98 eura / 791,00 kuna od 15.06.2017. godine

- na iznos od 98,56 eura / 742,57 kuna od 15.07.2017. godine

- na iznos od 65,70 eura / 495,05 kuna od 15.08.2017. godine

- na iznos od 111,27 eura / 838,37 kuna od 15.09.2017. godine

- na iznos od 38,30 eura / 288,54 kuna od 15.10.2017. godine

- na iznos od 115,76 eura / 872,18 kuna od 15.11.2017. godine

- na iznos od 111,86 eura / 842,81 kuna od 15.12.2017. godine

- na iznos od 58,59 eura / 441,47 kuna od 15.01.2018. godine

- na iznos od 56,47 eura / 425,48 kuna od 15.02.2018. godine

- na iznos od 93,99 eura / 708,19 kuna od 15.03.2018. godine

- na iznos od 55,93 eura / 421,40 kuna od 15.04.2018. godine

- na iznos od 58,59 eura / 441,47 kuna od 15.05.2018. godine

- na iznos od 35,67 eura / 268,72 kuna od 15.06.2018. godine

- na iznos od 189,21 eura / 1.425,58 kuna od 15.07.2018. godine

- na iznos od 62,14 eura / 468,23 kuna od 15.08.2018. godine

- na iznos od 124,83 eura / 940,52 kuna od 15.09.2018. godine

- na iznos od 68,36 eura / 515,05 kuna od 15.10.2018. godine

- na iznos od 11,14 eura / 83,97 kuna od 15.11.2018. godine

- na iznos od 93,22 eura / 702,34 kuna od 15.12.2018. godine

- na iznos od 110,68 eura / 833,89 kuna od 15.01.2019. godine pa sve do isplate,

kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 22. travnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.148,86 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastavljanja odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike plaće bruto iznos od 3.453,72 eura s pripadajući zakonskim zateznim kamatama počevši od dospjelosti mjesečnih iznosa do isplate, a koji su pobliže opisanih u izreci presude te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. travnja 2024. do isplate (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskog suda na ponovno suđenje. Tuženica je zatražila trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tužitelj je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.453,72 eura po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl. za razdoblje od 28. lipnja 2014. do 31. prosinca 2018.

4. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj kroz utuženo razdoblje bio djelatna vojna osoba u MORH-u Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem Zapovjedništva u [adresa] i da je obavljanje poslova tužitelja bilo organizirano na način da je on bio radno angažiran prekovremeno, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, u stražarskoj službi i službi dežurstva, kao što nije sporno ni da je tužitelj ostvario pravo na mirovnu 1. siječnja 2019.

5. U ovom postupku kao sporno trebalo je utvrditi ima li tužitelj pravo na povećanu plaću za navedeno razdoblje, s time što tuženica tvrdi da je u spornom razdoblju bila na snazi Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14. - u daljnjem tekstu: Odluka/14.) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14. – u daljnjem tekstu: Pravilnik/14.) prema kojima da tužitelju ne pripada pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada već dodaci na plaću kao što je vojni dodatak.

6. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud primijenio je odredbe članka 136. i članka 139. Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine“ broj 73/13., 75/15., 50/16. i 30/18. – u daljnjem tekstu: ZSOS).

6.1. Odredbom članka 136. ZOSO-a propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

6.2. Prema odredbi članka 139. stavku 1. istoga Zakona, propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te je za deficitarna zvanja i struka. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatka za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, a stavkom 6. istoga članka, propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja iz struke koji se utvrđuje pravo na dodatak.

6.3.. Nadalje je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17. i 39/18. - koji je bio na snazi kroz cijelo utuženo razdoblje – u daljnjem tekstu: Pravilnik), kojom je propisano da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za plaću i da prema članku 6. Pravilnika dodatak iznosi 19%, kao što je taj sud naveo i da je prema odredbi članka 137. ZSOS-a osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelju isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada kao vojni dodatak od 19% od osnovice, ali je taj sud smatrao da tužitelju pripada dodatak za vojnu službu na sveukupno odrađene sate temeljem njegove stvarne radne angažiranosti, pri čemu je u odnosu na visinu zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo iz D&S d.o.o., utvrdio da je vještak dao dvije varijante.

7.1. U prvoj varijanti vještak je dodatak za vojnu službu obračunao na ukupno odrađene sate rada, a u drugoj varijanti tako da je dodatak za vojnu službu obračunavao u postotku od osnovice za obračun plaće sukladno odredbama članka 4. Pravilnika, te članka 137. i članka 139. ZSOS-a, pa je u prvoj varijanti vještak utvrdio da bi tužitelju dodatak na vojnu službu koji se obračunava na ukupno odrađene sate rada za razdoblje od 28. lipnja 2014. do 31. prosinca 2018. pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 26.022,21 kunu, odnosno 3.453,72 eura, a prema drugoj varijanti, ako se dodatak za vojnu službu obračunava u postotku od osnovice plaće u tom razdoblju od 28. lipnja 2014. do 31. prosinca 2018. da ne bi bilo razlika za isplatu na ostvarene prekovremene sate rada.

7.2. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud smatrao da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju i naknadu plaće za prekovremeni rad koji prema prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka u ukupnom iznosu od 3.453,72 eura / 26.022,21 kuna bruto iznosu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti mjesečnih iznosa do isplate, koliko tužitelj i potražuje, zbog čega je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Prema stajalištu ovoga suda, osnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe 139. ZSOS-a i članka 155. ZOSO-a.

8.1. Naime, prema odredbi članka 155. ZSOS-a, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, iz razloga što ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s odredbama članka 139. tog Zakona, kojima je u stavku 1. propisano da su dodaci na plaću oni koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja struke, dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, te nadalje da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, a da se dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće i da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodataka kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. 9. Kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćen odgovarajući vojni dodatak od 19%, a što proizlazi i iz priloženih podataka o obračunu plaća, kao i iz nalaza i mišljenja druge varijante vještaka, to prema mišljenju ovoga suda tužitelju ne pripada pravo na uvećavanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, zbog čega je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada mu je dosudio zatraženi iznos pobijanom odlukom.

10. Protom se ističe, da je identično propisano i Odlukom/14., i to člankom IV. gdje je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego da ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

10.1. Isto tako, u navedenoj Odluci/14. propisano je, da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe (točke I. i II.), da je djelatna vojna osoba obvezana po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena iz točke V. Odluke zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili dugih potreba službe, a sati rada dulje od radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu s točkom VI. Odluke na način u omjeru 1 prema točki VII. te Odluke i da osim rada u redovnom radnom vremenu rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusu (toč. IX.).

12. Stoga, osnovano tuženica tvrdi da tužitelju ne pripada u spornom razdoblju pravo na povećanje plaća po osnovi prekovremenog rada, već dodaci na plaću u skladu s prethodno citiranim propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, koji su dodaci tužitelju isplaćeni, pa je pogrešno prvostupanjski sud primijenjeno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

13. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, pa kako je tuženica uspjela u ovom postupku, to joj na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 163. ZPP-a, pripadaju troškovi parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) prema vrijednosti predmeta spora.

13.1. Troškovi tuženice odnose se za sastavljanje odgovora na tužbu prema Tbr. 8. točki 1. Tarife 100 bodova, za zastupanje na dva ročišta (23. siječnja 2024. i 5. ožujka 2024.) prema Tbr. 9. točki 1. Tarife po 100 bodova, za sastavljanje jednog obrazloženo podneska od 9. veljače 2024. prema Tbr. 8. točki 1. Tarife 100 bodova i za pristup na ročište na kojem je objavljena presuda 50 bodova, ukupno 450 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife, čini iznos od 900,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti troškove žalbenog postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u žalbenom postupku, a koji troškovi se odnose za sastavljanje žalbe u iznosu od 248,86 eura prema Tbr. 10. točki 1. Tarife, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 1.148,86 eura, a koji mu je iznos u obvezi naknadi tužitelj.

13.2. Zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen je, jer isti prema mišljenju ovoga sud nije bio potreban za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

14. S obzirom na navedeno, na temelju odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča