REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5721/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZJ, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 44. stavka 4. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ZJ, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2022., broj: 52. Pp-654/22, na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika ZJ, ukida se prvostupanjska presuda glede djela pod točkom 1. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e :

II. U povodu žalbe okrivljenika ZJ, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ZJ za prekršaj iz članka 44. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/), činjenično opisanog pod točkom 2. izreke ove presude izriče novčana kazna u iznosu od 30,00 (trideset eura), koju je okrivljenik ZJ dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZJ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ZJ oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljenik je, proglašen krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 44. stavka 4. cit. Zakona, te je temeljem članka 37. Prekršajnog zakona za prekršaj iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz članka 44. stavka 4. cit. Zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna, te mu je uz primjenu članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.300,00 kuna.

2. Okrivljenik je tom presudom oslobođen obveze naknade troška prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, a samime time sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. U žalbi okrivljenik navodi da je dana 4. veljače 2022. zaustavljen od strane policijskih službenika, te mu je izrečena novčana kazna i zabrana upravljanja motornim vozilom na rok od mjesec dana. Tvrdi da je novčanu kaznu platio 9. veljače 2022. i smatra da mu zabrana vrijedi, odnosno počinje teći 8 dana nakon uplate, točnije od 17. veljače 2022. do 17. ožujka 2022. Ističe da u navedenom periodu nije upravljao motornim vozilom, te da je dana 20. ožujka 2022. zaustavljen prilikom upravljanja motornim vozilom i tom prilikom mu je rečeno da je počinio prekršaj jer da u tom vremenu nije imao pravo upravljati vozilom. S obzirom na činjenicu da nigdje ne stoje pravila i upute za rokove kada počinje teći i kada završava (zaštitna mjera) te misli da mu je nepravedno izrečena novčana kazna.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je osnovana glede djela pod točkom 1. izreke, dok nije osnovana glede djela pod točkom 2. izreke.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22.) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: ovaj Sud) je utvrdio da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret glede djela pod točkom 1., izreke, jer izvedeni dokazi dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o protupravnosti postupanja okrivljenika u vezi navedenog djela.

8. Naime, okrivljenik u žalbi poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret pod točkom 1. izreke navodeći da je kaznu platio unutar roka od 8 dana, te da nakon plaćanja kazne nije vozio automobil mjesec dana u periodu od 17. veljače do 17. ožujka 2022., odnosno prije zaustavljanja od strane policijskih službenika dana 20. ožujka 2022.

9. Razmatrajući pobijanu presudu, razvidno je da, iako je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak ispitavši okrivljenika te je i konstatirao njegove navode kod kojih ustrajava i u žalbi da je dana 4. veljače 2022. zaustavljen od strane policijskih službenika, da mu je izrečena novčana kazna i zabrana upravljanja motornim vozilom na rok od mjesec dana, te da je novčanu kaznu platio 9. veljače 2022. nakon čega nije vozio automobil mjesec dana u periodu od 17. veljače do 17. ožujka 2022., najvažnija činjenica po mišljenju vijeća ovog suda nije utvrđena.

10. Naime, imajući u vidu tvrdnju okrivljenika da je unutar roka od 8 dana od uručenja obaveznog prekršajnog naloga II PPP, broj: 511-19-45/22-1-211-07/22 od 4. veljače, koji mu je osobno uručen toga dana na licu mjesta platio kaznu dana 9. veljače 2022. prvostupanjski sud je bio dužan provjeriti ove navode okrivljenika, odnosno da li je okrivljenik doista platio kaznu kako tvrdi, jer danom plaćanja počinje teći izvršnost.

11. Dakle, s obzirom na sve ove navode okrivljenika prvostupanjski sud mora utvrditi točan datum izvršnosti, a što je propustio učiniti, već je samo konstatirao navode okrivljenika bez ikakvog provjeravanja točnosti istih.

12. Naime ukoliko je okrivljenik doista platio novčanu kaznu 9. veljače 2022. danom plaćanja novčane kazne počela bi teći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a što u postupku nije utvrđeno.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio obranu okrivljenika, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, a što je imalo za posljedicu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede djela pod točkom 1. izreke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

14. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

15. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja iz članka 44. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 23. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 30,00 eura, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika, te okrivljeniku izrekao kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 30,00 eura smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja.

16. Naime, prvostupanjski je sud na temelju obrane okrivljenika koji je izričito priznao djelo pod točkom 2. izreke imao osnove za zaključak da se u ponašanju okrivljeniku stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koje je okrivljenik pod navedenom točkom izreke proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom.

17. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti.

18. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.