Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-833/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici M. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika T. M. iz Z…, OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. Z. S., odvjetnici iz Z., …, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2942/2023-77 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2942/2023-77 od 12. srpnja 2024. i sudi tako da se prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M. B. koji glasi:

„Nalaže se tuženiku T. M., Z., …, OIB: …, da tužiteljici M. B., Z., …, OIB: …, preda u vlasništvo i slobodan od osoba i stvari, stan na području katastarske općine G. Z., koji će biti minimalne površine 29,19 m2 i kojem tržišna vrijednost na dan predaje u posjed i vlasništvo neće biti manja od iznosa 46.016,26 eura zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 90.000 dem tekućom od 28. siječnja 2001. do 31. prosinca 2001. po stopi koju Hrvatska narodna banka plaća na štedne uloge po viđenju u valuti dem, te na iznos od 46.016,26 eura od 1. siječnja 2002. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju je Hrvatska narodna banka plaćala na štedne uloge po viđenju u valuti eura, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do dana predaje u posjed po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i na kojem stanu neće

Error! No text of specified style in document. biti nikakvih upisanih ili neupisanih tereta ili nekog drugog stvarnog ili obveznog prava, a sve u roku od 45 dana od dana pravomoćnosti presude.

Tuženik se može osloboditi ove obveze isplatom tužiteljici iznosa od 46.016,26 eura zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 90.000 dem tekućom od 28. siječnja 2001. do 31.prosinca 2001. po stopi koju Hrvatska narodna banka plaća na štedne uloge po viđenju u valuti dem, te na iznos od 46.016,26 eura od 1. siječnja 2002. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju je Hrvatska narodna banka plaćala na štedne uloge po viđenju u valuti eura, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do dana predaje u posjed po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

Nalaže se tuženiku T. M. da tužiteljici M. B. naknadi parnični trošak u visini od 13.312,50 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika T. M. za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

«I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku T. M., Z., …, OIB: …, da tužiteljici M. B., iz Z., …, OIB: …, preda u vlasništvo i slobodan od osoba i stvari, stan na području katastarske općine G. Z., koji će biti minimalne površine 29,19 m2 i kojem tržišna vrijednost na dan predaje u posjed i vlasništvo neće biti manje od iznosa 46.016,26 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 90.000 DEM-a tekućom od 28.01.2001. do 31.12.2001. po stopi koju HNB plaća na štedne uloge po viđenju u valuti DEM, te na iznos od 46.016,26 EUR-a od 01.01.2002. pa do 31.12.2007. po stopi po kojoj je HNB plaćala na štedne uloge po viđenju u valuti EUR, od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu

Error! No text of specified style in document. uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do dana predaje u posjed po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i na kojem stanu neće biti nikakvih upisanih ili neupisanih tereta ili nekog drugog stvarnog ili obveznog prava, a sve u roku od 45 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Tuženik se može osloboditi ove obveze isplatom tužiteljici iznosa od 46.016,26 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 90.000 DEM-a tekućom od 28.01.2001. do 31.12.2001. po stopi koju HNB plaća na štedne uloge po viđenju u valuti DEM, te na iznos od 46.016,26 EUR-a od 01.01.2002. pa do 31.12.2007. po stopi po kojoj je HNB plaćala na štedne uloge po viđenju u valuti EUR, od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do dana predaje u posjed po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.156,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.»

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

«Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 23.5.2023.»

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne

Error! No text of specified style in document. primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da se stav prvostupanjskog suda temelji na činjenici što isti smatra da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju tražiti od tuženika činidbu, kao ni isplatu kupoprodajne cijene koju je tuženik primio za stan u Z., … obzirom na činjenicu da je ugovor o darovanju, koji je bio temelj za upis prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini, utvrđen ništavim i to u pravomoćnom sudskom postupku koji više nije moguće niti je dopušteno preispitivati radi čega da žaliteljica na tako ništetnom ugovoru ne može bazirati niti jedan od svojih kasnijih zahtjeva jer po njemu nije mogla steći nikakva prava. Osim toga, u odnosu na tvrdnju tužiteljice da je temelj tuženikove obveze rješenje C. za s. s. od 27. listopada 1999. kojim je tuženiku naloženo da novac od prodaje stana uloži u kupnju novog stana na kojem bi tužiteljica bila vlasnica u cijelosti i imajući u vidu da je navedeno rješenje i nadalje pravomoćno i konačno ističe da sud nije ovlašten donositi odluku o njegovoj osnovanosti i preispitivati ga. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da upravno rješenje više nije moguće staviti izvan snage ni po jednoj odredbi Zakona o općem upravnom postupku jer je protekao trogodišnji rok za obnovu postupka u smislu čl. 123. st. 1. tog Zakona te da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 128. Zakona o općem upravnom postupku za oglašavanjem rješenja ništavim pa čak ni po toč. 6. te odredbe jer se ne radi o nepravilnosti koja bi po izričitoj zakonskoj odredbi bila razlog za ništavost. Nadalje, da to rješenje više nije moguće niti poništiti niti ukinuti kako to propisuje odredba čl. 129. Zakona o općem upravnom postupku te bi u svakom slučaju prijedlog za poništavanje i ukidanje bio nepravovremen jer se po čl. 131. st. 2. tog Zakona isti podnosi u roku od 2 godine od dostave rješenja stranci. Posljedično tome sud utvrđuje da u situaciji kada nema zakonskih mogućnosti da se upravno rješenje poništi, utvrdi ništavim ili ukine, kao niti da se postupak obnovi, temeljiti bilo koji obvezni zahtjev na takvom rješenju koje je evidentno bazirano na ništavom pravnom poslu da bi značilo staviti nerazmjerni i prekomjerni teret tuženiku u slučaju da mu sud naloži obvezu postupanja po istom. Međutim, tužiteljica smatra da se tuženik obvezao kupiti stan tužiteljici na njeno ime i prezime (izvješće C. za s. s. od 27. listopada 1999. i zapisnik istog datuma potpisan od strane tuženika) te da tuženik, premda je pokušao, nije u upravnom postupku osporio rješenje C. za s. s. o čemu se u ovom postupku ni ne može raspravljati jer je za to nadležno upravno tijelo. Kako tuženik nije u rokovima tražio poništenje navedenog spornog upravnog rješenja žaliteljica smatra da navedena obveza tuženika i nadalje postoji s obzirom da se temelji na pravomoćnom i končanom upravnom rješenju o čijoj neosnovanosti sud nije ovlašten donositi odluku. Nakon što je majka tužiteljice saznala za postupanje tuženika i postavila upit C. za s. s. 16. lipnja 2000. tuženik je tražio obnovu postupka 21. studenoga 2000. jer je jasno da je svjesno izbjegao formu ugovora kako bi zadržao novac za sebe koji prijedlog za obnovom postupka je odbačen zaključkom od 29. prosinca 2000. s obrazloženjem da stranka može tražiti obnovu postupka samo ako bez svoje krivnje nije bila u stanju u prijašnjem postupku iznijeti okolnosti zbog kojih traži obnovu te da je u konkretnom slučaju stranka kriva jer je odvjetnik i trebao je postupati s povećanom pažnjom. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije odlučio i o drugim navodima tužiteljice zbog kojih ista smatra da je njezin tužbeni zahtjev osnovan. Naime, tužbeni zahtjev osnovan je i po čl. 108. st. 2. Zakona o

Error! No text of specified style in document. obveznim odnosima iz 1991., kao i po čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima iz 2005. Na te okolnosti predložila je saslušanje stranaka i svjedoka E. Š., kao i provođenje građevinskog vještačenja a prvostupanjski sud o navedenom nije dao nikakvo obrazloženje čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te je time došlo i do kršenja ustavnih prava glede prava na pravično suđenje i zaštite od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osim toga, tužiteljica je uz žalbu dostavila i izjavljenu reviziju iz koje se vide razlozi osnovanosti njenog tužbenog zahtjeva odnosno greške Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku utvrđivanja ništetnim darovnog ugovora. Ovo stoga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske primijenio Zakon koji nije bio na snazi u vrijeme sastavljanja tog ugovora. Stoga je predložila Vrhovnom sudu da prilikom odlučivanja izričito navede i objavi individualiziran broj odluke i njen datum u kojem stoji da je ništetan ugovor o darovanju bez prave predaje koji je sklopljen prije 1. listopada 1994. i po kojem je pravo vlasništva u zemljišnim knjigama upisano te da se odluka krivo poziva na odredbe Zakona o javnom bilježništvu koji niti nije stupio na snagu prije 1. listopada 1994. I nadalje smatra da ima pravo legitimno očekivati da se spor riješi primjenom pravnih standarda važećih u vrijeme sklapanja ugovora i pokretanja tužbe. Osim toga, prvostupanjski sud nije vezan odlukom Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu P-640/2011. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice ističe da je ugovor o darovanju pravomoćnom sudskom presudom utvrđen ništavim te isti ne proizvodi pravne učinke od samog trenutka sklapanja takvog pravnog posla pa kako tužiteljica u stvarnosti nikada nije postala vlasnicom stana te kraj činjenice da ništavi ugovor ne može proizvoditi pravne učinke slijedi da se to odnosi na pravne poslove ili akte koji su sklopljeni i nastali kao posljedica ništavog pravnog postola. Odluka C. za s. s. nastala je upravo kao posljedica ništavog ugovora i ne može proizvoditi pravne učinke kao i ništav ugovor. Neosnovani su navodi tužiteljice da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te su nejasni navodi žalbe prema kojima tužiteljica spominje iznos naknade štete jer predmet ovog postupka ne može i nije naknada štete. Predlaže da mu se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19 – dalje ZID ZPP), stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da je izreka iste razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Error! No text of specified style in document. 6. Nadalje, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga žalba tužiteljice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u vlasništvo slobodan od osoba i stvari stan na području katastarske općine G. Z., koji će biti minimalne površine 29,19 m2 i kojem tržišna vrijednost na dan predaje u posjed i vlasništvo neće biti manja od 46.016,26 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 90.000,00 dem od 28. siječnja 2001. pa do isplate, a koje obveze se tuženik može osloboditi isplatom tužiteljici iznosa od 46.016,26 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 90.000,00 dem/46.016,26 eura od 28. siječnja 2001. pa do isplate.

9. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev smatrajući da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju tražiti od tuženika činidbu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu jer ista svoj zahtjev činjenično i pravno temelji na navodima da je ista bila suvlasnica za 4/10 dijela stana u Z., …, koji stan je tuženik u njeno ime prodao te joj nije kupio novi stan niti predao novac, a sve ovo budući da je ugovor o darovanju koji je bio temelj upisa prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini utvrđen ništavim u pravomoćnom sudskom postupku pa da tužiteljica na takvom ništetnom pravnom poslu ne može bazirati niti jedan od svojih kasnijih zahtjeva jer po njemu nije mogla steći nikakva prava. Što se tiče tvrdnje tužiteljice da je temelj tuženikove obveze rješenje C. za s. s. od 27. listopada 1999. kojim je naloženo tuženiku da novac od prodaje stana uloži u kupnju novog stana na kojem bi tužiteljica bila vlasnica u cijelosti prvostupanjski sud smatra da, bez obzira što je navedeno rješenje i dalje pravomoćno i konačno, kako nije ovlašten donositi odluke o njegovoj osnovanosti i preispitivati ga jer isto nije stavljeno ni na koji način izvan snage niti ga je više moguće staviti izvan snage niti po jednoj odredbi Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09 i 110/21 – dalje ZOUP) pri čemu prvostupanjski sud navodi da je protekao trogodišnji rok za obnovu postupka iz čl. 123. st. 1. ZOUP, kao i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 128. istog Zakona za oglašavanje rješenja ništavim a niti se isto može poništiti ili ukinuti sukladno odredbi čl. 129. ZOUP jer je za navedeno potreban pristanak protivne stranke koji je ovdje nedvojbeno izostao te da bi u svakom slučaju prijedlog za poništavanje i ukidanje također bio nepravovremen jer se po čl. 131. st. 2. ZOUP takav prijedlog podnosi u roku od 2 godine od dostave rješenja stranci. Stoga da u situaciji kada nema zakonskih mogućnosti da se upravno rješenje poništi, utvrdi ništavim ili ukine, kao niti da se postupak obnovi temeljiti bilo koji obvezno pravni zahtjev na takvom rješenju koje je evidentno bazirano na ništavom pravnom poslu da bi značilo staviti tuženiku nerazmjerni i prekomjerni teret u slučaju da mu sud naloži obvezu postupanja po istom.

Error! No text of specified style in document. 10. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno zaključio da rješenje C. za s. s. od 27. listopada 1999. predstavlja upravno rješenje koje je pravomoćno i konačno te koje se, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne može u skladu s odgovarajućim odredbama ZOUP poništiti, utvrditi ništavim ili ukinuti niti se postupak može obnoviti.

11. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju nespornih činjenica u ovom postupku, kao i na temelju utvrđenja o pravnoj prirodi rješenja C. za s. s. od 27. listopada 1999. pogrešno zaključio da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan.

12. Činjenice da je presudom Županijskom suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2685/2021-9 od 1. lipnja 2022. potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-656/2011-61 od 29. travnja 2013. (kojom je utvrđen ništavim i bez pravnog učinka ugovor o darovanju od 15. veljačne 1994. sklopljen između darodavatelja T. M. i tuženice M. B. glede suvlasničkog udjela od 4/10 dijela stana u Z., …, s pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade izgrađen na čest. 2345/26 k.o. G. Z.), kao i da je protiv navedene presude tužiteljica u tom predmetu podnijela reviziju te joj je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 157/2023-12 od 27. ožujka 2024. dopušteno podnošenje revizije radi pravnog pitanja koje glasi: „Je li ništav ugovor o darovanju bez prave predaje ako je sklopljen u pisanom obliku prije stupanja na snagu Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93) koji nije sklopljen u formi sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta, ali koji je proveden u zemljišnim knjigama? Može li u takvom slučaju pravu predaju zamijeniti upis u zemljišnim knjigama?“ među strankama u ovom postupku nisu prijeporne.

13. Međutim, u ovakvim okolnostima konkretnog slučaja prvenstveno valja imati u vidu kako je recentna sudska praksa zauzela stajalište, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u pogledu vezanosti parničnog suda u odnosu na pravomoćno upravno rješenje.

14. Stoga u situaciji kada je rješenje C. za s. s. Z. od 27. listopada 1999. pravomoćno i konačno (što znači da navedeno rješenje nije stavljeno ni na koji način izvan snage, odnosno, isto nedvojbeno egzistira te ga više nije niti moguće staviti izvan snage ni po jednoj odredbi ZOUP jer je protekao trogodišnji rok za obnovu postupka iz čl. 123. st. 1. tog Zakona, a nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl. 128. ZOUP za oglašavanje rješenja ništavim a niti se navedeno rješenje više ne može niti poništiti i ukinuti sukladno odredbi čl. 129. ZOUP - za što je potreban pristanak ovdje tužiteljice koji nedvojbeno izostaje te bi u svakom slučaju takav prijedlog za poništavanje i ukidanje bio nepravovremen jer se po čl. 131. st. 2. ZOUP isti podnosi u roku od dvije godine od dostave rješenje stranci) to ima za posljedicu da takvo upravno rješenje obvezuje parnični sud.

15. Radi toga pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva značilo za tuženika nerazmjerni i prekomjerni teret jer se obvezno-

Error! No text of specified style in document. pravni zahtjev temelji na upravnom rješenju koje je bazirano na evidentno ništavom pravnom poslu.

16. Ovo stoga što nije prijeporno da je tužitelj odvjetnik te da se ne radi o neukoj stranci, a što uostalom proizlazi i iz zaključka C. za s. s. Z. klasa: UP/I-552-08/00- 01/25, ur.broj: 381-118-12-00-2 od 29. prosinca 2000. (list spisa 220 do 221) kojim je odbačen prijedlog tuženika za obnovu postupka okončanog rješenjem istog upravnog tijela Klasa: UP/I-552-08/99-01/009, Ur. broj: 381-118-12-99 od 27. listopada 1999. u obrazloženju kojeg se, između ostalog, navodi da je imenovanom rješenje uručeno 8. studenoga 1999. te da je prijedlog T. M. za obnovom postupka odbačen jer je po mišljenju C. predlagatelj kriv što iznosi novu činjenicu i to zbog toga što je po zanimanju odvjetnik pa je trebao postupati s povećanom pažnjom (pažnjom dobrog stručnjaka) posebno ako se ima u vidu činjenica da je Ugovor o darovanju zaključen 15. veljače 1994. a prijedlog za obnovu podnesen šest godina i devet mjeseci nakon sklapanja te da ja čak i sama stranka svjesna svoje krivnje jer se u prijedlogu ispričava navodeći kako je kao odvjetnik trebao znati za navedeni propust tj. apsolutnu ništavost Ugovora.

17. Da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nametanju tuženiku nerazmjernog i prekomjernog tereta proizlazi i iz činjenice da je tuženik nakon donošenja rješenja C. za s. s. Z. K.: UP/I-552-08/99-01/99, Ur. broj: 381-118-12-99 od 27. listopada 1999. (list spisa 4) suvlasnički udio mldb. M. M. (tužiteljice) otuđio prema Kupoprodajnom ugovoru od 16. studenoga 1999., a koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta od strane javne bilježnice u Z. D. D. pod poslovnim brojem OU-1872/99 od 16. studenoga 1999. (list spisa 5 i 6) dok je prijedlog za obnovu postupka podnesen 21. studenoga 2000. pa kraj činjenice da je Ugovor o darovanju između tuženika kao darodavatelja i tužiteljice kao daroprimateljice (a koja je u to vrijeme bila malodobna te da je darodavatelj zadržao pravo doživotnog uživanja i korištenja te ubiranja plodova darovane nekretnine) zaključen 15. veljače 1994. ali ne u formi sudskog zapisnika pa još kraj činjenice da je suvlasnički udio tada malodobne tužiteljice prodan kupcima Z. D. i R. R. koji su suvlasnici predmetnog stana sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 4. veljače 1994. u preostalom suvlasničkom udjelu zaključiti je upravo suprotno tj. da zapravo nepostupanje tuženika po pravomoćnom i konačnom upravnom rješenju od 27. listopada 1999. ima za posljedicu nametanje tužiteljici nerazmjenog tereta, a ne tuženiku.

18. Dakle, kako je prema rješenju od 27. listopada 1999. tuženik bio u obvezi da novac od dobivene prodaje uloži za kupnju novog stana iste površine kojeg bi tužiteljica bila samostalni vlasnik u cijelosti i time bila u povoljnijem imovinskom položaju, kao i da je otac tj. tuženik dužan priložiti Ugovor o kupnji novog stana u roku od 90 dana pa kako je nesporno da tuženik nije postupio sukladno toč. III. izreke pravomoćnog i konačnog upravnog rješenja od 27. listopada 1999. to ovaj drugostupanjski sud nalazi da je slijedom toga u obvezi tužiteljici predati u vlasništvo slobodan od osoba i stvari stan na području katastarske općine G. Z. koji će biti minimalne površine 29,19 m2 i čija tržišna vrijednost na dan predaje u posjed i vlasništvo neće biti manja od iznosa od 46.016,26 eura zajedno sa zakonskom

Error! No text of specified style in document. zateznom kamatom tekućom na iznos od 90.000,00 dem/46.016,26 eur-a od 28. siječnja 2001. pa do isplate.

19. U pogledu toga da se tuženik može osloboditi ove obveze isplatom tužiteljici iznosa od 46.016,26 eur-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2001. pa do isplate navesti je kako iz podneska tužiteljice od 23. svibnja 2023. (list spisa 191 do 193) slijedi da se radi o facultas alternativi sukladno odredbi čl. 38. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

20. Odredbom čl. 327. ZPP propisano je da ako tužitelj u tužbi traži da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjene naloženo ako ispuni tu drugu činidbu.

21. Alternativno ovlaštenje oslobađanja tuženog od obveze (facultas alternativa) nije tužbeni zahtjev već je građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku koju sud unosi u dispozitiv svoje presude kojom prihvaća kondemnatorni tužbeni zahtjev, a o alternativnom ovlaštenju sud ne može ni raspravljati ni meritorno odlučivati pa ni ulaziti u ocjenu adekvatnosti visine iznosa koji tužitelj traži umjesto dužne činidbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-732/2004 od 9. veljače 2005.).

22. Dakle, kako je tužiteljica u tužbi zatražila kondemnatornu zaštitu glede predaje u posjed odgovarajućeg stana te isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 90.000,00 dem/46.016,26 eura od 1. siječnja 2002. pa do isplate te s obzirom na sadržaj konačno uređenog tužbenog zahtjeva od 23. svibnja 2023. ovaj drugostupanjski sud nalazi da se u pogledu traženja tužiteljice glede oslobađanja od obveze tuženika isplatom prethodno navedenog iznosa nedvojbeno radi o facultas alternativi tj. građanskopravnoj ponudi tužiteljice tuženiku.

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

24. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

25. Pritom prvenstveno valja istaći da se sukladno odredbi čl. 117. st. 3. ZID ZPP odredba čl. 28. tog Zakona primjenjuje na sve postupke u tijeku.

26. To znači da se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92,

Error! No text of specified style in document. 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

27. Nadalje, iz troškovnika tužiteljice predanog na ročištu od 1. srpnja 2024. (list spisa 239) proizlazi da je popisala trošak tako da je zatražila samo broj bodova za poduzimanje pojedinih radnji u ovom sporu po punomoćniku iz redova odvjetnika, kao i da je od 25. studenoga 2023. na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje Tarifa), a koja u Tbr. 52. toč. 3. propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28. Kako to proizlazi iz Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur-a.

29. Slijedom toga, tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika pripada po 500 bodova na ime sastava tužbe i obrazloženih podnesaka od 13. travnja 2006., 9. listopada 2023. i 24. lipnja 2023., kao i 100 bodova na ime podneska od 1. ožujka 2016. te po 25 bodova na ime sastava podnesaka od 13. travnja 2016. i 23. rujna 2021. Nadalje, na ime zastupanja na ročištima tužiteljici pripada trošak od po 500 bodova za pristup na ročišta od 1. ožujka 2016., 6. lipnja 2016. i 1. srpnja 2024. te po 250 bodova za ročišta od 7. svibnja 2007., 3. travnja 2017., 25. studenoga 2020. i 10. siječnja 2024. na kojima se nije meritorno raspravljalo niti su se provodili dokazi te za ročište za objavu presude od 18. srpnja 2016. 50 bodova. Također, tužiteljici je valjalo priznati i trošak sastava žalbe u visini od 625 bodova što sveukupno iznosi 5.325 bodova te uz pripadajući PDV iznosi 13.312,50 eura.

30. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška nije osnovan jer pojedini podnesci po svom sadržaju ne predstavljaju obrazložene podneske iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife a niti se na određenim ročištima raspravljalo u smislu odredbe Tbr. 9. toč. 1. Tarife pa je u tom dijelu neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

31. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka.

32. Prvostupanjsko rješenje koje nije pobijano žalbom ostaje neizmijenjeno. Zadar, 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović, v.r.

Error! No text of specified style in document.