Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Braće Radić 2, Varaždin
Poslovni broj: Kv II-402/2024-3
Kir-974/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Vlaste Patrčević Marušić i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. H., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-974/2024-3 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D. H.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sudac istrage Županijskog suda u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog D. H. odredio istražni zatvor u kaznenom predmetu zbog kaznenih djela iz čl. 179.a KZ/11, a koji može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode, odnosno od 25. rujna 2024.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. H., po branitelju po službenoj dužnosti M. S., odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza zabrane približavanja ili da se isto ukine i predmet uputi sucu istrage na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da se okrivljenik, premda u žalbi uvodno ističe i žalbenu osnovu pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona), sadržajno žali isključivo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovo vijeće ispitalo je pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sudac istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedila kazneni zakon.
6. U žalbi se ne osporava pravilnost zaključka suca istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, konkretno kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 te oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. istog zakona, tako da na ovom mjestu samo valja konstatirati da i po stavu ovog vijeća iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio citirana kaznena djela.
7. Okrivljenik u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojim sudac istrage temelji svoj zaključak o postojanju posebnih istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, i to u odnosu na posebnu istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08 uz bitnu argumentaciju da sudac istrage ispušta iz vida da žrtva i on više ne žive zajedno, budući da je ista zajedno sa sinom – potencijalnim svjedokom A. P. prepraćena na privremeni smještaj u Dom za žrtve obiteljskog nasilja, tako da ne postoji opasnost od utjecaja na načine njezinog iskazivanja, a u odnosu na posebnu istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 da se imajući na umu da do sada nikada nije bio kazneno prijavljivan zbog počinjenja kaznenog djela s elementom nasilja na temelju neistinitog iskaza žrtve ne može zaključivati o postojanju opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo.
8. Sasvim suprotno žalitelju, sudac istrage s pravom smatra da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke – žrtvu D. P., njezinog sina A. P., te A. M.
8.1. Prije svega valja primijetiti da će navedene potencijalne svjedoke, budući raspolažu sa ključnim i važnim saznanjima o okolnostima počinjenja predmetnih kaznenih djela, u daljnjem tijeku postupka biti nužno ispitati u svojstvu svjedoka.
Imajući uz to dodatno u vidu da okrivljenik živi u istom kućanstvu sa žrtvom i njezinim sinom A. P., koji je osoba sa posebnim potrebama, te izjavu žrtve iz koje proizlazi da ga se ozbiljno boje, a koji strah bi žalitelj mogao iskoristiti da utječe na način njezina iskazivanja njemu u korist, dok bi na način iskazivanja potencijalne svjedokinje A. M. mogao iskoristiti činjenicu njihove bliske rodbinske povezanosti (ista mu je sestrična i ujedno susjeda), sudac istrage s pravom zaključuje da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke – žrtvu D. P., njezinog sina A. P., te A. M. (posebna istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08).
8.2. Vezano za žalbene navode okrivljenika kojima upire da je žrtva zajedno sa sinom – potencijalnim svjedokom A. P. prepraćena na privremeni smještaj u Dom za žrtve obiteljskog nasilja, tako da ne postoji opasnost od utjecaja na način njihovog iskazivanja, valja primijetiti da žalitelj očito ispušta iz vida i zanemaruje činjenicu da iz dokaza i podataka u spisu proizlazi da žrtva i njezin sin u Dom za žrtve obiteljskog nasilja nisu smješteni svojom voljom, već upravo zbog inkriminiranog ponašanja žalitelja za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku.
8.3. Stoga se ovdje radi o klasičnoj zamjeni teza, prema kojoj bi se ostvarenje svrha zbog kojih je protiv žalitelja određen istražni zatvor trebalo postići ograničenjem prava i sloboda žrtve, a ne onoga tko je svojim inkriminiranim ponašanjem izazvao takvu potrebu.
9. Isto tako, a suprotno žalitelju, sudac istrage je u pravu kada zaključuje da u ovom slučaju postoje i osobite okolnosti koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela.
9.1. Naime, imajući u vidu dokaze i podatke koji na razini osnovane sumnje govore o duljini inkriminiranog razdoblja glede kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 (od siječnja 2021. do 24. rujna 2024.), brojnost i prirodu radnji kojima je okrivljenik psihički i fizički maltretirao žrtvu stvarajući kod nje osjećaj straha i poniženosti, te činjenicu da je njegovo ponašanje tijekom vremena progradiralo na način da je dana 24. rujna 2024. žrtvi nanio i tjelesne ozljede, prijetio joj smrću i oštetio njezin mobitel, te uz sve to i činjenicu da je do sada već bio pravomoćno prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (riječ je o kažnjivom ponašanju kojim se štiti isto pravno dobro kao i kod kaznenog djela nasilja u obitelji za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku), a što upućuju na znatnu kriminalnu količinu, te jaku kriminalnu volju, odlučnost i ustrajnost žalitelja prilikom počinjenja terećenih kaznenih djela, tada je i po stavu ovog žalbenog vijeća, a suprotno žalitelju, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela (posebna istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
10. Polazeći od brojnosti i prirode prethodno navedenih okolnosti, naročito onih koje upućuju na znatnu kriminalnu količinu, te jaku kriminalnu volju, odlučnost i ustrajnost žalitelja prilikom počinjenja terećenih kaznenih djela te onih koje govore o tome da ga u počinjenju kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku nije odvratila ni ranije izrečena prekršajna sankcija zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, sudac istrage je, a suprotno žalitelju, ujedno pravilno zaključila da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno nipošto ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, a čije izricanje žalitelj neosnovano predlaže u žalbi.
11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 9. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic, v.r.
