Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-957/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sudu Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz V., OIB: ….zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika O. bolnica P. - O. G. di P. iz P., OIB: …..zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku iz P., radi isplate,odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-295/2019-27 od 27. svibnja 2022., 9. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-295/2019-27 od 27. svibnja 2022. u točki I. i III. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 10.955,43 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

1.1. U točki II.izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I. izreke kao neosnovan.

1.2. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je odredbom čl. 6. Zakona o blagdanima, spomendanimai neradnim danima u R. H. propisano da Vlada R. H. može odrediti koja su državna i druga javna tijela te druge pravne i fizičke osobe dužne raditi u dane blagdana u R. H., u koja tijela spada i tuženik jer je dužan građanima R. H. pružati zdravstvenu zaštitu 0-24 sata. Navodi da tužiteljica unutar redovnog mjesečnog rasporeda sati nije radila više zbog toga što bi joj dio tih sati padao na dan blagdana, već su sati odrađeni po redovnom mjesečnom rasporedu i unutar redovne mjesečne satnice. Također, navodi da pojam "efektivnih" radnih sati ne postoji niti u zakonu niti u bilo kojem pravilniku, te sud pogrešno primjenjuje tumačenje pojma koji zakonom nigdje nije propisan niti se smije i može primjenjivati. Navodi da su svi radnici zaduženi za isti broj mjesečnih sati, koji se utvrđuju svaki mjesec u sustavu COP, neovisno da li je u mjesecu ima blagdana koji padaju na radni dan, te tuženik ne može isti mijenjati. Navodi da sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovan rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Redovan je rad u ukupnom redovnom fondu sati (na bazi 40-satnog radnog tjedna), dok je mjesečni fond sati na razini godine može biti od 160 do 184 sata. Nadalje, tuženik navodi da je zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora broj 46/2014 i 53/2014 koji nisu stavljeni izvan snage utvrđeno da nema odrađivanja blagdana, a prema Zaključku broj 46/2014 radnici koji rade u dane blagdana s obzirom na vrstu posla koji se mora raditi na blagdan, a prema svojem rasporedu jednostavno rade taj dan i za to dobiju povećanu plaću. Napominje da je kolektivni ugovor dvostrano obvezni ugovor među strankama koji su iste prihvatile i koji se ima primjenjivati kao izvor prava među strankama, kao i njegovo tumačenje od strane Zajedničkog povjerenstva, sud ne može i ne smije jednostavno mijenjati ugovorne odredbe kolektivnog ugovora. Navodi da je imao brojne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koje nisu otklonjene niti u njegovoj dopuni. Smatra da je sud trebao utvrditi točno činjenično stanje i primijeniti materijalno pravo. Tuženik smatra potrebnim još jednom istaknuti da ukoliko blagdan pada u tjednu od ponedjeljka do petka i ne ulazi u redovni mjesečni fond sati, tada se niti jednom radniku na području R. H. ne bi trebao niti smjela plaćati naknada za sate blagdana koja je upravo propisana Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danim u R. H..

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužiteljici naloži da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 10.955,43 kn, a koje potraživanje tužiteljica, zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, temelji na činjeničnoj osnovi iz koje proizlazi da je tuženik pogrešno obračunavao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome prekovremeni rad i na određene sate prekovremenog rada nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za zdravlje ljudi, te posljedično tome naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u predmetnom razdoblju od 1. travnja 2015. do 31. prosinca 2018. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da je tužiteljica ovisno o potrebama posla radila i subotom, nedjeljom i državnim blagdanima, o čemu je tuženik vodio evidenciju koja je dostavljena u spis,

- da tužiteljica ima pravo na dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, jer je tužiteljica neprestano radila na radnom mjestu medicinske sestre i kao takva radila u otežanim uvjetima rada te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- da je odredbom čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u R. H. određeno koji su blagdani u R. H. te da se u dane blagdana u R. H. ne radi, dok je odredbom čl. 5. istog Zakona propisano da zaposlenici koji rade na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće,

- da je tvrdnja tuženika da se rad na blagdan uračunava u redovni rad u redovnu mjesečnu satnicu, neosnovana jer navedenim Zakonom to nije propisano,

- da se Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u Zaključku broj 153 neosnovano poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim Zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu,

- da je redovni mjesečni fond radnih sati definiran kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno,

- da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- da je pravilo da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni fond mjesečnih radnih sati,

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Zakona o radu po svim utuženim osnovama iznosi 10.955,43 kn bruto koja razlika je prikazana po mjesecima u tablici broj 2 vještačkog nalaza koji iznos je sud tužiteljici i dosudio u cijelosti.

- da je dopuna nalaza i mišljenja vještaka učinjena sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revr 281/2021 od 25. travnja 2021. i prema vještaku razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi bruto 3.040,15 kn.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući da svaki višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013., odnosno čl. 49. st. 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranje iz 2018., što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuje prekovremeni rad. Sukladno tome, sve sate prekovremenog rada za koje je vještakinja utvrdila da tuženik nije isplatio plaću tužiteljici usvaja tužbeni zahtjev.

10. Također, sud prvog stupnja smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, budući da je tuženik kada je obračunavao naknadu plaće tužiteljici za vrijeme godišnjeg odmora kao prosječnu plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora uzeo u obzir do tada isplaćene iznose na ime plaće, a kao prosječnu plaću nije uzeo u obzir i razliku plaće ne ime prekovremenog rada i dodataka, a da ih je tuženik tužiteljici isplatio kada su dospijevale, prosječna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora bila bi veća, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

11. Na dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR) i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

12. Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja dijelom kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, Zakonom o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 1. ZR) i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću (čl. 94. ZR). Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18 – dalje KU/13 i KU/18) je ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 53. st. 1 i 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 1. i 2. KU/18 ); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 53. st. 3. KU/13 odnosno čl. 45. st. 3. KU/18 ); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 ); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18 ).

14. Prema navedenim zakonskim i ugovornim odredbama, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja tužiteljici za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te dodatka za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka jer tužiteljica kad radi i u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi a s tim u vezi i uvećanu naknadu za godišnji odmor.

15. Također, odredbom čl. 58. KU/13 odnosno čl. 56 KU/18 propisano je da se položajni dodaci ne mogu kumulirati s dodacima iz čl. 57. odnosno čl. 55 Kolektivnog ugovora kojim su propisani dodaci, odnosno uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada, dok kolektivnim ugovorom nije izričito propisano mogu li se uvećanja plaća za prekovremeni rad kumulirati s uvećanjem plaće s osnove prekovremenog rada kao i s uvećanjem zbog otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

16. S obzirom na navedeno, može se zaključiti da se uvećanja iz čl. 51. KU/13, odnosno 49 KU/18 među kojima je i uvećanje za prekovremeni rad, mogu kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, medicinskim sestrama jer, da su stranke imale namjeru isključiti kumulaciju, one bi izrijekom ugovorile nemogućnost kumuliranja ove dvije osnove, kao što su to učinile s dodacima iz čl. 58. KU/13, odnoso 56 KU/18.

17. Isto tako,odredba čl. 53 KU/13, odnosno 51. KU/18 ne isključuje isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost. Naime, isključenje kumulacije iz navedenog članka odnosi se na položajni dodatak, što ovdje nije predmet spora.

18. Konačno, prekovremeni rad se obavlja kao i rad u redovnim uvjetima, u uvjetima iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i u otežanim uvjetima, pa po prirodi stvari, ukoliko kumuliranje samim ugovorom nije isključeno, valjalo bi zaključiti da se na odrađene prekovremene sate kumuliraju i dodaci iz čl. 57. i čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 55. i 58. KU/18.

19. U odnosu na navedeno na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

20. Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i na razdoblje važenja Kolektivnog ugovora 29/2018 jer Kolektivni ugovor 29/18 je sklopljen 26. ožujka 2018. i primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13.

21. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika kojima ističe da je bolnica javna ustanova te da se stoga obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji jer je poslodavac sukladno čl. 7. ZR-a dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, pa činjenica da istu obračunava putem COP ne oslobađa tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad.

22.Također, nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka nije obratila poslodavcu budući u smislu odredbe čl. 133. st. 3. ZR zaštitu pred sudom ne može zahtijevati radnik koji se prethodno nije obratio poslodavcu osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja, kao što je u konkretnom slučaju.

23. Međutim, pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju na utuženo razdoblje ne primjenjuje Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153 glede načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati.

24. Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, pa tako i u odluci broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. u kojoj iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/17, Revr- 676/2013, Revr793/13, Revr-1515/2013 i dr.) pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni i primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

25. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. prema kojem u bitnom redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

26. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 1. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148. te je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati.

27. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog tumačenja kao sastavnog djela KU/13 te se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

28. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. Sjednici donijelo je Zaključak broj 169. kojim je navedeno da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja iste.

29. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148. prema kojemu mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati primjenjuje od stupanja na snagu.

30. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje."

31. Dakle, Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja i blagdana) i osam sati. Kako Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015. nije stavljen izvan snage odnosno Zaključak broj 17. od 21. studenog 2018. istovjetno propisuje način utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati, o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje 21. prosinca 2015. do 31. prosinca 2018. treba odlučiti primjenom Zaključka broj 153., odnosno Zaključka broj 17.

32. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 16. st. 6. KU/18) osnovana je tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u razdoblju od 21. prosinca 2015. do 31. prosinca 2018. pogrešno računao mjesečni fond radnih sati i propustio taj fond umanjiti za dane blagdana. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ovog spora, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno pa će sud prvog stupnja raspraviti pitanje pravilnosti obračuna prekovremenih sati koje je tužiteljica odradila u spornom razdoblju primjenom Zaključka broj 153, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

33. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, voditi računa o prigovorima tuženika, te činjenici da tužiteljica radi u turnusima, da svaki njezin odrađeni radni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom, u noćnom radu ulazi u redovni fond sati, te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati, a koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva, isti predstavlja prekovremeni rad.

34. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika presudu suda prvog stupnja ukinuti u točkama I i III izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a.

35. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan, v.r.