Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-338/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. P. P., OIB: 39154481105, Z. .., S. B., R. S. i 2. I. K., OIB: 74342549556, iz D., K..,koje zastupa opunomoćenik N. I., odvjetnik u O. d. I. i partneri u S., protiv tuženika I. P., OIB: 84729032109, S. ., S., kojeg zastupa opunomoćenik V. Lj., odvjetnik u Od. društvu Lj.-V. i partneri, u S., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P- 2453/16, od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 09. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2453/16, od 23. listopada 2020.:

a) potvrđuje u točki I izreke i u pobijanom dijelu točke II izreke, kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u svoti od 53.125,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2020. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena;

b) preinačuje u preostalom pobijanom dijelu točke II izreke, te se odbija zahtjev tuženika da mu tužitelji nadoknade parnične troškove svaki od 53.125,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od koje teku od 23. listopada 2020. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. P. P. vlasnik 14/72 dijela čest.zem.5./. dvor, čest.zem…../.. gradilište i čest.zem.../.. dvor, sve ZU … KO S.., te je tuženik dužan trpjeti da isti upiše svoje pravo u zemljišne knjige uz istodobno brisanje tog prava s njegova imena.

Utvrđuje se da je tužiteljica pod 2. I.. K. vlasnica ../.. dijela čest.zem. …/.. dvor, čest.zem. …/.. gradilište i čest. zem. …./… dvor, sve ZU …. KO S..t, te je tuženik dužan trpjeti da ista upiše svoje pravo u zemljišne knjige uz istodobno brisanje tog prava s njegova imena. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 106.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se više traženi iznos od 62.500,00 kuna odbija kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, (točka I izreke i dio točke II izreke kojim su obvezani tužitelji nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženiku) pravovremeno i dopuštenu žalbu izjavili su tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava (dakle, svih žalbenih razloga) iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), te odluke o troškovima, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili da se pobijana presuda ukine predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Uz žalbu punomoćnika tužitelja, priloženo je, kao sastavni dio žalbe, pojašnjenje nastajanje imanja i dogovora između roditelja i djece, kako će se i manje podijeliti poslije smrti roditelja ako su sačinjeni tužitelji P. P. i I. K..

4. Žalitelji u žalbi ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a i člankom 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a tvrdnjom da je sud paušalno naveo izvedene dokaze, dok je izostala ocjena tih dokaza odnosno da je sud ocijenio samo one dokaze koje idu u prilog donesenoj odluci to samo djelomično, dok se nije obazirao na izvedene dokaze koji ne idu u prilog njegovoj odluci. Žalitelji u žalbi navode da je sud pogrešno interpretirao sadržaj i pravni učinak rješenja o nasljeđivanju iza smrti S. P. br. O-534/04 i rješenja o nasljeđivanju iza smrti M. P. broj O-4548/15. Obrazlažući žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u bitnom navodi da se postupak vodi od 2016., u kojem su izvedeni brojni dokazi, koje sud nije ocijenio, pa je prema poimanju žalitelja, upitno izvođenje svih tih dokaza, ako oni nisu bili od važnosti za rješenje spora. Žalitelji u žalbi ponovo ukazuje na razloge zbog kojih nisu tražili izdvajanje u ostavinskom postupku iza smrti oca, a u ostavinskom postupku iza smrti majke to nisu ni mogli jer je još 13. studenog 2007. potpisan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prema kojem su nekretnine M. P. i dio nekretnina pokojnog S. P. prenesene na tuženika. Žalitelji u žalbi ukazuje na postignuti dogovor da će roditelji svojoj djeci ostaviti predmetnu nekretninu na jednake dijelove, a obzirom da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao dvor, gradilište, dakle nekretnina nije etažirana, da tužitelji u ostavinskom postupku nisu mogli isticati da su određene etažirane dijelove, na primjer jedan je stan njihovo vlasništvo i da se izdvoji iz ostavinskog postupka jer su tužitelji pravno neuke osobe koje u ostavinskom postupku nije zastupao odvjetnik, također ukazuju da predmetna nekretnina nije bila predmet ostavinskog postupka iza smrti majke s obzirom na sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da se tim ugovorom odstupilo od obiteljskog dogovora, radi čega su tužitelji bili prisiljeni pokrenuti ovaj postupak. Prema poimanju žalitelja, pogrešan zaključak suda da tužitelji nemaju pravo na podnošenje ovakve tužbe, zbog toga što u ostavinskom postupku iza smrti oca nisu isticali da su stekli pravo vlasništva dijela nekretnina, već potpuno pogrešno i bez ikakvog logičnog obrazloženja da sud zaključuje da to nisu učinili u ostavinskom postupku iza smrti majke. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelji obrazlažu činjenicom da pravomoćno rješenje u ostavinskom postupku broj O-534/4 veže stranke, budući da predmet ostavinskog postupka nisu bile posebne etažne jedinice, a ukazuju da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije ni naveo koju je to odredbu primijenio. 5. Odluku o troškovima žalitelji pobijaju, iz razloga što je sud pogrešno odredio visinu pojedinih radnji. Kako je vrijednost predmeta spora 250.000,00 kn, prema Tarifnom br. 7.1 Tarife o nagradama naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku za pristup ročištu i sastav podnesaka pripada 250 bodova, a ne 500 bodova kako je to zaključuje prvostupanjski sud.

6. Tuženik je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

7. Žalba izjavljena protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a djelomično je osnovana u odnosu na pobijani dio odluke o parničnim troškovima.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva dijela čest.zem…./.. dvor, čest zem …/.. gradilište i čest zem ../.. dvor, sve u z.ul. … k.o. S., za po ../… dijela, te zahtjev za upis prava vlasništva tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

9. Prema tužbenim navodima, tužitelji su navedeni suvlasnički dio nekretnina, koje su predmet spora, stekli građenjem.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi o odluci o glavnoj stvari.

12. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tih utvrđenja se ne dovodi u sumnju žalbenim navodima:

- da su prijeporne nekretnine čest.zem. …/.. označene kao vrt, površine … m², čest.zem. …./.. označene kao gradilište, površine …m² čest.zem …./.. označene kao dvor, površine 60 m² (ukupno 970m²) upisane u z.ul….. k.o. S… kao suvlasništvo I.. P.. pok. S.. za 1/6 dijela, P.. P.. pok. S.. za 1/6 djela, I.. K.. rođ. P.. pok. S. za 1/6 dijela te I. P. pok. Stipe sa 1/6 dijela;

- da je u ostavinskom postupku iza smrti pok S. P., utvrđeno da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u z.ul. …. k.o. S., nekretnine upisane u z.ul … k.o. S., te da su proglašeni njegovi nasljednici I. P. za 1/3 djela, P. P. za 1/3 dijela i I. K. za 1/3 dijela nekretnina iz točke I. 1. rješenja o nasljeđivanju, javnog bilježnika Z. M. Š. broj O-543/04, UPP/ OS-56/05, koje je postalo pravomoćno 18. svibnja 2005.;

- da je temeljem rješenja iz prethodnog podstavka dopuštena uknjižba prava vlasništva i to ../…. dijela čest. zem. …./.. z.ul …. k.o. S…, te …/…. dijela čest. zem. ….. z.ul. …. k.o. S.., 1/2 dijela …./… čest. zem. …/.. čest zem …/.. z.ul. …. k.o. S…na ime I… P… za 1/3 djela, P… P… za 1/3 djela i I..K.. za 1/3 dijela;

- da je između I.. P.., kao davatelji uzdržavanja i M. B., kao primateljice uzdržavanja, 29. listopada 2007. sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čiji je predmet 3/6 dijela čest.zem. …./.., dvorište od … m², čest. zem …/.., gradilište od … m² i čest.zem …./.. dvor, površine 60 m² sve u z.ul. …. k.o S..;

- da je predmet spora utvrđenje vlasništva dijela nekretnine izgrađene na čest zem …/..,../.. i …./…, a koje vlasništvo da su tužitelji stekli građenjem za života svojih roditelja sada pok. S. P. i M. P.;

-da je građevina koja je predmet ovog spora izgrađena kao prizemnica prije 1971.;

- da je prijeporna nekretnina bila u vlasništvu roditelja stranaka S. P. i M. P., svakog za 1/2 dijela, da su u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom prisustvovali svi nasljednici i dali svoje nasljedničke izjave, tako da se ostaviteljeva supruga u postupku O-543/04, koja je pravomoćna 18. svibnja 2005. na nekretninama koje su predmet spora proglašeni nasljednici I. P., P. P. I. K.svaki za po 1/3 dijela.

- da je M. P., majka stranaka umrla 01. travnja 2015. te se u predmetu kod javnog bilježnika H.D., br. O-4548/15 su utvrđeni njezini nasljednici, P. P., I. K. i I. P. koji su pristupili na ročište, da je utvrđena ostavinska imovina koja se sastoji od pokretnina, te da su se svi nasljednici prihvatili nasljedstva na temelju zakona, pa je javni bilježnik donio rješenje 25. rujna 2015. koje je istog dana postalo pravomoćno jer su se nasljednici odrekli prava na prigovor;

- da je majka stranaka M. P. za života raspolagala svojom imovinom na način da je 13. studenog 2007. s tuženikom I. P. sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i to na način da mu je prenijela vlasništvo 3/6 dijela prijepornih nekretnina;

- da je 24. kolovoza 2010. tužitelj P. P. podnio tužbu protiv tuženika I. P. i M. P., koja se vodila pod posl. br. P2-4194/10 radi utvrđenja da je ništetan i bez pravne važnosti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 13. studenog 2007. između M. T. I. P. i da je kako to proizlazi iz e-Spisa pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev (Gž-1811/21 potvrđena presuda P-908/19, kojom je odbijen tužbeni zahtjev).

13. Prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da su tužitelji sudjelovali u ostavinskom postupku iza S. P. u predmetu P-543/04, a i u ostavinskom postupku iza pokojne M. P., pa je primjenom članka 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019.dalje: ZN) odbio tužbeni zahtjev. Naime člankom 232. ZNS-a propisano je :

" Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.

Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:

- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,

- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

Dakle, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke u ovom postupku jer su svoje stranke sudjelovale u ostavinskim postupcima iza smrti roditelja, i na nju su bile pozvane, a ne radi se o pravu koje bi za njih proizlazili iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije utvrđenje bi ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih ostavinski sud uputio ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju da su da su ispunjene pretpostavke pod kojima bi o parničnom postupku moglo zahtijevati ponavljanje postupka. Naime, tužitelji ne tvrde da su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogli zahtijevati ponavljanje postupka.

14. Naime odredbom člankom 237. stavkom 1. ZN propisano je kada je ostavinska rasprava završena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ili rješenjem o zapisu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se obnoviti postupak za ostavinsku raspravu, te stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici, pa bi dakle sudionici ostavinske rasprave ne bi bili vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju kada bi u pogledu ostavinske rasprave, bile ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku bilo dozvoljeno ponavljanje postupka, ali iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da su tužitelji naveli razloge zbog kojih bi u parničnom postupku bilo dopušteno ponavljanje postupka.

15. Kako tužitelji nisu naveli razloge zbog kojih bi u parničnom postupku bilo dozvoljeno ponavljanje postupka, to sud nije ni mogao odlučivati o ponavljanju postupka kao o prethodnom pitanju za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako tužitelji nisu dokazali da nisu vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, to je pravilno prvostupanjski sud primjenom članka 232. ZN-a odbio tužbeni zahtjev.

16. Ostvaren je, međutim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o parničnim troškovima i to u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima platiti tuženiku parnične troškove, s obzirom da je vrijednost predmeta spora određena u svoti od 250.000,00 kn, pa je vrijednost pojedinih radnji sastava podnesaka pristupa ročištu 250 bodova, a ne 500 bodova, kako je to naveo prvostupanjski sud, nekritički prihvativši zahtjev za naknadu parničnih troškova tuženika.

17. Stoga je odluku o parničnim troškovima u pobijanom dijelu trebalo preinačiti, pa je odlučeno kao u točki b) izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, a u vezi člankom 154. stavak 1. i članka 155 stavak 2. ZPP-a. Točku I izreke valjalo je potvrditi primjenom članka 368 st. 1. ZPP-a, pa odlučeno kao u točki a) izreke ovog ove drugostupanjske presude.

Dubrovnik, 09. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović